Vlasti u Bosni i Hercegovini ne čine ništa kako bi osobama koje su bile izložene utjecaju radikalnih islamista pomogle u nastojanjima da se oslobode utjecaja takve ideologije i ponovno se uklope u društvo iz kojega su bile izolirane zbog indoktrinacije zagovornika ekstremizma, tvrdi Dino Pečenković, nekadašnji pripadnik zajednice radikalnih islamista vehabija, čije je sjedište bilo u Gornjoj Maoči kod Brčkog. U opširnoj ispovijesti koju je, u dokumentarcu namijenjenom TV emitiranju, u petak objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN), Pečenković je potanko ispričao kako je dospio u redove ekstremista i kakve traume je doživio, a za sve krivi oca i majku tvrdeći kako su ga oni naveli na taj put.

Pečenkovićevo ime postalo je poznato nakon što je Mevlid Jašarević, državljanin Srbije, no također pripadnik vehabijske zajednice u Maoči, u listopadu 2011. napao Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Zbog tog je napada Jašarević pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora, a Pečenković je uhićen jer se ispostavilo kako ga je upravo on, na dan napada, iz Maoče dovezao u Sarajevo. U pritvoru je bio tri mjeseca, a prema osobnim navodima pritom je u cijelosti surađivao s istražiteljima i protiv njega nije podignuta optužnica. Danas kaže kako mu je otac naložio da Jašarevića odveze u Sarajevo i izričito tvrdi kako nije mogao ni naslutiti na što se Jašarević sprema kada ga je vozio u grad u kojemu će ovaj počiniti teroristički napad. Pečenković tvrdi kako je očeva odgovornost i to što je uopće dospio u Gornju Maoču. Do početka rata, kako kaže, živio je u “normalnoj komunističkoj obitelji” u kojoj se vjerska pripadnost uopće nije izražavala. Vjernicima su postali, kako kaže, kada i većina ostalih, odnosno kada je počeo rat u BiH. “Počelo se postiti, ramazan, i to je to. Kapak”, kaže jednostavno Pečenković.

Nakon rata otac ga je poslao i u mekteb, vjersku školu. No, ključan preokret zbiva se oko 2000. godine kada u Bihać, u kojemu su živjeli, stiže Nusret Imamović, vođa vehabijske zajednice iz Gornje Maoče, koji će 2014. otići u Siriju zajedno sa svim članovima obitelji i tamo se priključiti terorističkoj organizaciji Fronta al-Nusra. Upravo pod Imamovićevim utjecajem, tvrdi Pečenković, njegov otac donosi odluku da se cijela obitelj iz Bihaća preseli u Maoču. U toj su izoliranoj zajednici zatvorenoj za strance svi bili izvrgnuti radikalizaciji. Na oca, majku i dvojicu braće to je definitivno imalo utjecaja, no Pečenković kaže kako je on prema svemu tome stalno bio sumnjičav i propitivao je stvari. Otac ga je zbog toga proglasio “ćafirom” (nevjernikom) i stoga mu zabranio boraviti u istoj sobi s dvojicom braće. Godine 2013. zbiva se novi preokret, kada otac nestaje, a majka tvrdi kako je otišao raditi u Austriju. Od Dine je zatražila da za braću Haruna i Osamu Ahmeda ishodi dokumente kako bi mogli dobiti putovnice. Čim su to obavili, svi troje također nestaju, a majka se potom telefonom javila iz Turske. Dino navodi kako mu je odmah bilo jasno da se zapravo spremaju u Siriju. “Da sam znao, nekako bi ih spriječio”, kaže.

Nakon prvog kontakta s obitelji Dino se s njom čuo otprilike jednom mjesečno. Prošlog ljeta doznao je kako mu je poginuo mlađi brat, koji je tada imao 18 godina, a nakon dva mjeseca i otac. Obojica su se borila u redovima islamističkih terorista. Harun je postao ratnik s 15 godina, a s 18 godina ubile su ga kurdske snage. “Njemu (Harunu) to sve bilo je smiješno. Oženio se sa 16 godina i dobio sina s 18. I eto, ljetos je (2017.) poginuo”, kaže Dino koji tvrdi kako ne zna što mu je s majkom i drugim bratom. Za smrt svojih najbližih krivi oca i majku, ali i državu BiH tvrdeći kako su državne vlasti morale spriječiti odlazak na strana ratišta.

“Ekstremizam mi je uništio obitelj, a država ništa nije učinila da to spriječi”, kaže Dino. Tvrdi kako od države nije dobio nikakvu pomoć ne bi li se integrirao u društvo i nastavio s normalnim životom. Hina