VINKOVCI - “Knjiški Krnjaš I.- II.”, zbornik radova znanstvenih skupova o 130. obljetnici rođenja i 105. godišnjici smrti Ivana Kozarca te u povodu 110. obljetnice smrti Josipa Kozarca, koji su uredili akademik Slavko Matić i dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica, predstavljen je u vinkovačkom Centru za znanstveni rad HAZU.

Krnjaš je dio Vinkovaca uz rijeku Bosut za koji Anica Bilić kaže da je “slavonski sokak”, opisuje ga kao “predgrađe ruralnoga izgleda s tradicijskom arhitekturom”, ali i kao “kultno mjesto hrvatske pisane riječi”, jer su na Krnjašu, u toj ulici uz Bosut, rođeni hrvatski pisci Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Joza Ivakić, a na Krnjašu su živjeli Stjepan Đaković, Ivan Berislav Grigić, Miroslav Slavko Mađer.

Projekt proučava i popularizira hrvatske pisce koji su životom vezani uz to predgrađe Vinkovaca. Svake godine, počevši od 2015., posvećena je jednom od navedenih hrvatskih književnika: 2015. Ivanu Kozarcu, 2016. Josipu Kozarcu. Izloženi radovi pripremljeni su za tisak i objelodanjeni u dvodijelnom zborniku.

- Ovaj se zbornik bavi raznim aspektima kulturnoga i narodnog života u Slavoniji. Okosnicu čini zanimanje za Josipa i Ivana Kozarca – o kojima se, na znanstvenim skupovima, i inače danas na nov i zanimljiv način govori – ali su uvršteni prilozi lingvističkoga, povijesnoga i etnografskoga karaktera - zapisao je recenzent akademik Pavao Pavličić.

Još 1986., za 80. obljetnicu Kozarčeve smrti, rekao je Dubravko Jelčić:

- Da, o Josipu Kozarcu govorilo se i pisalo i u trenutku njegove smrti, ali ništa manje, čak i više, i kasnije, sve do danas tako da je literatura o njemu narasla dosad na zaista velik broj priloga, i to relevantnih. Kozarac je privukao pozornost i kritike i čitateljstva, može se kazati, od same svoje pojave u književnosti.

- Taj velik broj priloga do današnjeg se dana povećao gotovo još jedanput. Josip je Kozarac pisac koji je ušao u lektire, o njemu su pisali naši ponajbolji književni kritičari i povjesničari književnosti. Ima dostojan status u hrvatskoj književnosti i dostojnu znanstvenu pozornost književnih kritičara, povjesničara i teoretičara književnosti, a u posljednje vrijeme i jezikoslovaca. Ovom bismo nabrajanju morali svakako dodati proučavanje znanstvenih dosega Josipa Kozarca kao stručnjaka za šume i hrast lužnjak. I o tom dijelu Kozarčeva rada u ovom je zborniku bilo riječi - istaknula je prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić na predstavljanju u rodnoj kući Ivana Kozarca.

Od 1885. do 1895. Kozarac radi kao upravitelj šumarije u Lipovljanima. Taj podatak posebno ističu biografi i povjesničari književnosti, a i on sam, pa, kaže prof. Kolenić, “moramo vjerovati da je on u Kozarčevu životu bio bitan i da je odredio njegov ne samo stručni, šumarski, nego i književni put”.

- Iz popisa mjesta u kojima su se tiskala Kozarčeva djela razvidno je da je kao pisac prešao hrvatske granice i granice hrvatskoga jezičnoga prostora, da je doživio ne samo recepciju nego i tiskanja svojih knjiga i izvan hrvatskih jezičnih granica - dodaje prof. Ljiljana Kolenić.

Tako veliki odjek naših najvećih književnih povjesničara i jezikoslovaca sada je “upotpunjen novim pogledima na neprolazno djelo Ivana Kozarca jer ni jedno književno djelo nije pravo književno djelo ako nije ne samo djelo svojega vremena nego ako je svevremensko i ako njegova često zavičajna tematika nije zapravo općeljudska tematika i ako u svakom vremenu ne daje mogućnost za nova promišljanja”, smatra prof. Kolenić, dodajući kako novi radovi donose još novoga svjetla na književni rad Josipa Kozarca i otkrivaju nove spoznaje, poštujući dotadašnju literaturu.

U predstavljanju je sudjelovao i msgr. mr. sc. Luka Marijanović, te učenici Glazbene škole Josipa Runjanina iz Vinkovaca (Trio Fantasticus: Maja Stolar, 6. razred flauta, Paula Grubač, 5. razred flauta, Dunja Pavić, 5. razred flauta; pripremila ih je Petra Marković, mag. mus.). N.Vekić