Objavljeno 10. veljače, 2018.
U osječkom su Muzeju likovnih umjetnosti i dalje sve aktivnosti u znaku Japana. Nakon otvorenja izložbe japanskih grafičara u sklopu 8. dana grafike (koja se može pogledati do 8. ožujka), ovaj je tjedan ondje itekako radno. U četvrtak navečer i u petak dopodne pohodilo ih je mnoštvo mališana - kako vrtićaraca (iz dječjih vrtića Stribor i Radost), tako i osnovnoškolaca (OŠ sv. Ane, OŠ Franje Krežme, OŠ Vladimira Becića), a razlog njihova dolaska bilo je tradicionalno japansko ulično kazalište - kamišibaj.
Dobrodošlicu im je poželjela ravnateljica MLU-a Jasminka Mesarić, kratko ih upoznavši s onim što su im za taj dan djelatnici Muzeja pripremili.
Formom malenu, ali vrlo zabavnu kazališnu formu kamišibaj (kami - papir, šibaj - drama > papirnata predstava) za sada u Hrvatskoj profesionalno njeguje jedino Gradsko kazalište lutaka Rijeka, osječkim je mališanima predstavio višestruko nagrađivani glumac Damir Orlić. Sva mu je scenografija doslovce stala u dva kovčežića.
U polusatnoj pričopredstavi vrtićarci i školarci pogledali su i poslušali priču/predstavu “Četiri godišnja doba”, nastalu prema istoimenom predlošku Pike Vončine, koja je i autorica fantastičnih ilustracija.
Četiri jednostavne, ali čvrste priče vode nas kroz godišnja doba: u proljeće gusjenica Emerik - pogađate: postaje leptir, slon Gašpar u Africi plete šalove i šalje ih svojim prijateljima po svijetu da ih ugrije u hladnu jesen i zimu, lav Mirislav muku muči s grivom koja mu neprekidno raste, pa traži frizera, a pingvin Frederik na Antarktici obožava zvijezde i želi ih dodirnuti, pomirisati i gricnuti. Predivne priče Pike Vončine jednostavno progovaraju o odrastanju, djetinjstvu, prijateljstvu i roditeljstvu.
Pitka priča, praćena ilustracijama, bila je zanimljiva i djeca su ju s punom pozornošću pratila. Pitanja, komentari, sugestije - pljuštali su sa svih strana, što ovakva predstava i zahtijeva. Damir se Orlić izvrsno snalazi u ovakvoj bliskoj interakciji s djecom, priča ne šteka, kao ni njegova koncentracija ni izvedba. Školarci su strpljivo dizali ruku kada su htjeli nešto pitati ili reći, no od vrtićaraca su slabo dolazili do riječi.
Nakon završetka predstave uslijedio je razgovor s glumcem. Doznali su tako kada je, gdje, zašto i kako nastalo kamišibaj kazalište. A nastalo je puno prije tableta i televizora, prije gotovo 100 godina u Japanu, u sredinama gdje su djeca i njihovi roditelji živjeli vrlo skromno, gotovo oskudno, pa su se domišljali kako se zabaviti, ali i prehraniti. Sve je počelo 1929., a u samo dvije godine u Tokiju se bilježi već 20 tisuća predstavica.
Zanimljivo je da kamišibaj teatar prati i priča o kolačićima koje gledatelji u publici uvijek dobiju na kraju. U početku su to bili ne baš ukusni i načinjeni od riže, a njihovm su prodajom vješti i domišljati pripovjedači zarađivali i privlačili djecu na nove pričopredstave.
Kolačiće nisu pekli jer nisu imali ni pećnicu ni sastojke, našalio se Orlić s mališanima, ali ih je naučio izgovarti kamišibaj kao pravi Japanci, što je kod njih izazvalo smijeh i oduševljenje.
Narisa VEKIĆ
Naučio je mališane izgovarti kamišibaj kao pravi Japanci, što je kod njih izazvalo smijeh i oduševljenje.
PREDAVANJE “KEMIJA U UMJETNIČKOJ GRAFICI”
U torak, 13. veljače, u 18.30 sati u MLU je na programu predavanje “Kemija u umjetničkoj grafici”, izv. prof. Marija Čaušića (UAOS), akademskog slikara grafičara, koji će pojasniti i prezentirati neke kemijske procese u tehnici dubokog tiska i neke specifičnosti koje on koristi u svom radu. Bit će prikazan zanimljiv film, rad ovog umjetnika, koji će ga popratiti interpretacijom pojedinih faza nastajanja jednog grafičkog lista - od pripreme matrice do otiskivanja grafike, koristeći alternativne kemijske postupke. Predavanje će razotkriti neke zanimljive nepoznanice grafičkog stvaralaštva. Za kraj je predviđena demonstracija otiskivanja jednoga grafičkoga otiska.
1929.
U JAPANU JE ROĐEN KAMIŠIBAJ TEATAR