Osječko je ljeto kulture najmlađim Osječanima prošle godine ponudilo pričaonicu/dramsku interpretaciju priče “Kradljivica ključeva”, osječke autorice Marte Marie Mekovec de Carvalho. Tekst mlade dramaturginje nagrađen je drugom nagradom na Festivalu “Mali Marulić” u Splitu 2016.

Bajka je to o gradu smještenom ispod zemlje i tajnama skrivenim iza tisuće zaključanih vrata, ali jedna nikada nisu bila otvorena. Oni koji ne poštuju pravila protjerani su u svijet u kojem vlada vječna magla, a opsjedaju ga neobična nevidljiva čudovišta. Kradljivica ključeva, djevojčica Agata, u potrazi za svojim vratima unosi nemir u siguran svijet te razotkriva davno zatomljene tajne. Njezina pobuna dovest će do promjene i oslobađanja prije svega zarobljenih emocija. Suočit će se s čuvaricom neotvorenih vrata...

“Kradljivica ključeva” uskoro će zaživjeti na sceni Dječjeg kazališta. Kakav vas osjećaj obuzima pri pomisli na to?

- Divan osjećaj! Ja sam odrasla u Dječjem kazalištu, godinu dana sam bila tamo na stručnom osposobljavanju pa imam posebnu povezanost s njim. Također, tu je talentirana skupina ljudi koja će raditi na mojem tekstu pa znam da je u sigurnim rukama.

Kakva je bila vaša reakcija kada ste saznali da će priča dobiti 3D verziju?

- Kada smo prvi put gospodin Ivica Lučić i ja razgovarali o mogućnosti postavljanja “Kradljivice ključeva”, bila sam ushićena. Tijekom godina napravila sam dosta predstava sa svojom kazališnom udrugom Otvoreno kazalište Osijek. Neke su od tih predstava bile prema mojim tekstovima, ali drugačiji je osjećaj kada drugo kazalište bude zainteresirano za vaš rad i odluči ga postaviti na svojim daskama. To samo daje još jedno dodatno značenje vašem radu.

Tekst je nagrađen na Malom Maruliću. Sigurna sam da vam to nešto znači. Što?

- Mislim da ne postoji osoba kojoj ne bi bar nešto značila neka vrsta priznanja. “Mali Marulić” bila je moja prva nagrada i sjećam se kada sam dobila poziv da sam ju osvojila. Smijala sam se od sreće, bar 30 puta zahvalivši. Nije da nisam vjerovala u vrijednost svoga rada, ali takva vrsta potvrde od drugih kolega daje ti dodatan poticaj za nastavak rada.

Biti nagrađen za tekst kod nas nije jamstvo da će tekst biti i postavljen. Jeste li se nadali?

- Nadala se jesam, sigurno, ali rijetki dožive da im se tako brzo nada i ostvari. Kada sam osvojila nagradu, već sam mjesec dana bila na stručnom osposobljavanju u Dječjem kazalištu pa je ravnatelj Lučić već bio upoznat sa mnom i mojim prijašnjim radovima. Sjeli smo i razgovarali o mogućnostima postavljanja predstave i bio je jako entuzijastičan u vezi s tekstom, ne samo zato što mu se svidio nego zato što je to i priča jedne osječke dramaturginje. On je zaista bio velika potpora i neizmjerno sam mu zahvalna što je odabrao “Kradljivicu ključeva” za repertoar Dječjeg kazališta.

Spomenuli ste stručno osposobljavanje u DKO-u. Dragocjeno iskustvo?

- Godinu dana u Dječjem kazalištu donijelo mi je pregršt novog iskustva. Ne samo da sam imala priliku surađivati na predstavama i dobiti uvid u proces rada nego sam bila dio i dramskih studija za djecu i mlade pod vodstvom Lidije i Arete. Neizmjerno mi je drago što sam bila dio njihova ansambla i što ću sad ponovno biti.

Iako je fantastična, ima li i autobiografskih elemenata u priči?

- Obično u nekim mojim tekstovima zna biti, ali ovdje zaista nema.

Probe su u tijeku... Jeste li zavirili na koju? Pomažete li im? Ili zapomažete? Maltretirate?

- Bila sam na prvoj čitaćoj probi, ali otada ih nisam otišla posjetiti. Otići ću kada krenu s radom na sceni. Znatiželjna sam i želim biti upućena u rad, ali želim biti i iznenađena, jer ljepota u tome kada netko drugi radi tvoj tekst jest vidjeti što novo oni mogu izvući iz njega.

Osječka premijera nije prvi izlazak priče izvan korica. Kako je prošla radio-igra u Splitu?

- Odlično! Ja sam inače diplomirala na radio-drami i to mi je jedna od najdražih formi. Kada sam dobila ponudu da ju adaptiram za radio, bila sam presretna. Kada je bila premijera, sjedila sam u dnevnoj sobi s prijateljima i roditeljima i bila sam potpuno uvučena. Prijelazi između scena bili su epski bubnjevi, Clustrum se doimao kao grad duboko pod zemljom, a Urša Raukar kao Mama Mirakul bila je odlična. Sve je bilo onako kako sam si zamislila, a stvari koje su bile male promjene naspram mojega teksta bile su logične unutar medija i dvije su me se toliko dojmile da mi je bilo žao što ih se nisam sama sjetila. Opet, to je ta ljepota reinterpretacije vašeg djela kroz oči nekog drugog.

Najteže je biti prorok u vlastitom selu, ali vama je čini se pošlo za rukom. I na Osječkom ljetu kulture dobila je prostor i vrijeme. Kako su osječki mališani reagirali na priču? Je li i to bio test prije/za kazališnu premijeru?

- Nisam išla s namjerom da bude test. Htjela sam ga predstaviti onoj dobnoj skupini kojoj je bio namijenjen i bilo je to u sklopu ne samo Osječkog ljeta kulture nego i Festivala slikovnice, stoga je bila savršena prilika. U Splitu je već bilo čitanje teksta od stane glumaca sa splitske Akademije, i to pred djecom iz drugog i trećeg razreda. Djeca su tada bila oduševljena, a bila su oduševljena i u Osijeku kada sam napravila čitanje sa svojom postavom.

Što očekujete? Sudeći samo prema sažetku, ekipa neće imati lak zadatak, posebice vizualci.

- Znam da će ova ekipa napraviti sjajnu predstavu, u to uopće ne sumnjam. Znam da se možda čini da je moj tekst težak za postavljanje, ali moć kazališta leži u tome da vi od bilo čega možete napraviti pravo carstvo na sceni. Neograničena mašta kazališta, posebice dječjeg, dopušta to. A s obzirom na to koliko je ovo maštovita ekipa, mislim da će nas sve dočekati nešto vrlo posebno.