TvObzor
PUCANJ U ZORBASA

Slavni skladatelj Mikis Teodorakis pretvorio se u vlastitu karikaturu
Objavljeno 9. veljače, 2018.

U svoje vrijeme ovaj Grk bio je popularniji i od goruće grčke dužničke krize, a danas je riječ o ishlapljelom starcu i pomahnitalom nacionalistu kojemu je mržnja prema makedonskim susjedima prošlosti pomutila um. Posrijedi je veliki grčki skladatelj Mikis Teodorakis.

Na političkom skupu u Ateni, održanom prije nekoliko dana, Teodorakis je pred okupljenom svjetinom koja se mjerila u stotinama tisuća bijesnih i ljutitih ljudi, mnogi od njih su u glavni grad doputovali autobusima i trajektima s udaljenih otoka, odapinjao svoje otrovne strelice na račun sjevernog grčkog susjeda i činjenice da tamošnji Južni Slaveni sebe nazivaju Makedoncima.

Unatoč svome opusu i velikom ugledu koji uživa u zemlji i inozemstvu, Teodorakis je kontroverzna osoba uz čije ime se vezuje žestoka kritika na račun Izraela i Amerike, te potpora Miloševićevoj Srbiji tijekom raspada Jugoslavije. S druge strane, Mikis Teodorakis je, uz Janisa Ksenakisa, Manosa Hacidakisa i Vangelisa Papatanasiua najveće ime grčke glazbe 20. stoljeća. Njegova glazba za filmove “Grk Zorba”, redatelja Mihalisa Kakojanisa (1964.), “Z” Koste Gavrasa (1969.), i “Serpico” Sidneyja Lumeta (1974.) te kantata “Mauthausen Trilogy” pripada u antologijska djela. Osječani su prije nekoliko godina mogli u sklopu Osječkog ljeta kulture odgledati skraćenu verziju baleta “Grk Zorba” u izvedbi Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Do kraćenja je došlo zbog ljetne oluje koja je iz Baranje prijetila potopom ljetne pozornice u Tvrđi zajedno s publikom i zgodnim slovenskim balerinama.

Da, ima nešto čarobnog i krajnje zavodljivog u “Zorbinom plesu”, središnjoj temi glazbe za istoimeni film s Anthonyjem Quinnom u glavnoj ulozi, ali i cijelog Theodorakisovog opusa. Nema vjerojatno nikoga tko se u nekom trenutku nije upecao na tu osebujnu skladbu, učinili su to i pripadnici zloglasne peruanske maoističke terorističke skupine Sendero luminoso u stanci zasjedanja svog Centralnog komiteta na skrivenoj adresi u Limi. I to ne bez razloga, jer je drug Theodorakis bio i ostao ikona svjetske ljevice, svojevrsni pravoslavni Che, možda i zbog razloga što je nositelj Lenjinove (bivše Staljinove) mirovne nagrade koja je uredno dodijeljivana najvećim propagandistima Sovjetskog Saveza. Na snimci koju je zaplijenila peruanska policija prigodom uhićenja njihova vođe Abimaela Guzmana, a danas je dostupna i na YouTubeu, drugovi i drugarice, odjeveni svi odreda u “dimnjačarsku” crnu odjeću, plešu neku svoju inačicu sirtakija razigrani kao djeca. Među onima koji su odlučili tu skladbu odsvirati na svoj način i američki je altovski saksofonist Phil Woods, koji je uvrstio na svoj album “Greek Cooking” (Impulse!).

Nevjerojatno kakav je salto mortale učinio čovjek koji je ime Grka Zorbe proslavio diljem svijeta! Naime, glasoviti film redatelja Kakojanisa koji krasi upravo Teodorakisova glazba, uprizorenje je hvaljenog romana velikog grčkog književnika i filozofa Nikosa Kazancakisa koji je 1955., samo devet godina nakon svog grčkog izdanja, objavljen u Zagrebu pod naslovom “Doživljaji Aleksisa Zorbasa”, u prijevodu s grčkog Tona Smerdelja. Slavni roman nastao je na temelju životne priče grčkog rudara, drvosječe i zgubidana Jeorgiosa Zorbasa koji je posljednje godine proživio u jednom selu pokraj Skopja, gdje je 1943. i umro. Zorbasov grob i danas se nalazi u glavnom gradu Makedonije koji je danas toliko mrzak Teodorakisu i grčkim nacionalistima svih boja. Neki od potomaka stvarnog Grka Zorbe žive danas u Beogradu. Za razliku od svojih današnjih sunarodnjaka koji ne mogu smisliti Makedonce i Makedoniju, stvarni Grk Zorba otišao je u tu zemlju živjeti, ondje se oženio i kupio neke rudnike.

Internet je gadna stvar, ondje se dade svašta iskopati. Ne tako davno, 1997. Teodorakis je osobno dirigirao izvedbom svoje orkestralne suite “Aleksis Zorba” u Makedonskom narodnom kazalištu u Skopju. Do tog koncerta došlo je na incijativu grčkih parlamentaraca u sklopu kampanje “prijateljstva između dvaju naroda”. Ovome događaju pribivao je i prvi makedonski predsjednik Kiro Gligorov, a stiglo je i 200 uzvanika iz Grčke. I sam Teodorakis vrtio je tada neku drugu ploču govoreći o kulturi koja spaja narode. Danas taj zbunjeni čovjek pokušava spriječiti svaki dogovor o budućnosti Makedonije gdje bi mogao planuti i rat pucajući figurativno Grku Zorbi u leđa.

Piše: Draško CELING