Osijek
MARIN BARIŠIĆ, UČENIK

Daroviti dječak s autizmom
od plastelina vješto oblikuje
nevjerojatan životinjski svijet
Objavljeno 8. veljače, 2018.

Kada su im prošle godine u posjet došli prijatelji iz Engleske, prvo im je odredište bilo izložba Marinovih skulptura u školi - sretno se i ponosno prisjeća mama Tomislava Barišić, čiji 15-godišnji sin iznimno vješto prstima (i samo s pomoću obične čačkalice) od plastelina oblikuje najneobičnije (i uglavnom izumrle) pripadnike životinjskog svijeta.

U svakom ih trenutku ima bar 50-ak, ponekad i 100, no većina ih ostane tek fotografska uspomena (samo uz Marinovo odobrenje, jer to znači da je on zadovoljan modelom, inače ga odmah “reciklira”). Jedan od posljednjih koji je bez komentara ostavio i mamu Tomislavu i tatu Marija, pa i Marinove dvije mlađe sestre - bio je vuk, kojemu je napravio i brkove, a zubi su izgledali kao 3D model za neku zubotehničku ordinaciju. Uz kita, bio je jedna od najvećih figura koje je izradio.

Nikamo bez plastelina

Ova priča ne bi bila neobična da Marin nije dječak s autizmom.

- Čim je počeo vještije služiti se rukama, počeo je i oblikovati plastelin, a to je bilo negdje s tri godine. U to su mu vrijeme utvrdili i autizam, tj. prva je dijagnoza bila poremećaj iz autističnog spektra - kaže mama Tomislava.

Često ni roditelji ne znaju odakle Marinu inspiracija, ali uglavnom sam pretražuje YouTube, crtiće, knjige... Za ono što ga zanima, nađe i motivaciju i način. Uglavnom se bavi prapovijesnim i divljim životinjama, nestvarnim bićima (vukodlak i sl.). Svim dinosaurima i prapovijesnim životinjama zna i nazive na latinskom. Samo je kao mali ponekad za pomoć pitao djeda ili roditelje, danas sve radi samostalno. Bez plastelina nikamo ne ide, a najdraži su mu atelijeri onaj kod kuće te kod djeda i bake u Dardi.

Darovitost u oblikovanju kod Marina su prepoznali još prije škole, kao i da to na Marina djeluje terapeutski, umirujuće, da u tom doista uživa.

Svaki dan pustolovina

- Plastelin ne 'mijesi' samo kad spava i jede. Prije ga je nosio u školu, učiteljica mu je dopuštala, ali sada više ne želi. To je aktivnost kojom se voli baviti samo kad je kod kuće. Ne znam na koga je!? Koliko je meni poznato, ni moja ni muževa strana nije tako darovita - kroz smijeh kaže mama, koja negoduje jer su mu nokti uvijek prljavi.

- Možda to ima veze s autizmom, jer takva su djeca s jedne strane darovita, često imaju iznimno fotografsko pamćenje (Marin zapamti cijele scene iz filmova, sa svim replikama), a s druge prilično nesamostalna za život. Marin ni danas ne zna vezati vezice na cipelama, iako je to učio s radnim terapeutom, no neuspješno, ne zna ni obući čarape, čitati ili pisati. Jedino se odjene sam, uglavnom uspješno - kaže mama, koja jako puno čita, gleda i informira se o autizmu.

Iako je Marin prilično socijaliziran i ubraja se u srednje funkcionalne osobe s autizmom, ponekad dođe do nesuglasica s dvjema sestrama - od kojih jedna ima 12, a druga osam godina - pa ih mama i tata rješavaju razgovorom, pokušavajući im objasniti da će Marin takav biti cijeli život i da ga takvoga moraju voljeti i prihvatiti.

- Nastojimo da one ne budu ni za što zakinute, pa u svakoj situaciji nađemo kompromis da sve strane budu zadovoljne - kaže mama Tomislava, kojoj je uz Marina svaki dan prava mala pustolovina, jer je on vrlo nepredvidljiv iako voli svoju rutinu. I obožava buhtle s čokoladom.

Narcisa VEKIĆ
VESELE SE CENTRU ZA AUTIZAM

U Udruzi obitelji djece s autizmom “Dar” doista se nadaju da će u rujnu ove godine biti otvoren Centar za autizam, čija bi ravnateljica trebala biti Sanda Zlatarić.

- Roditeljima će to biti velika pomoć, jer će biti namijenjen i djeci vrtićke i školske dobi, ali i odraslima, s dnevnim programima, radionicama, bazenom, senzoričkim sobama, učionicama i svime što je potrebno za terapije, od logopeda do psihijatra. I sve će biti besplatno. Raduju se članovi udruge, jer sada većinu terapija plaćamo - optimistična je Tomislava Barišić.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
oglas