Godine 2016. bila su 188,4 milijuna zaposlenih i 32,7 milijuna samozaposlenih u 28 zemalja Europske unije. Puno radno vrijeme radila su 178,2 milijuna radnika, a pola radnog vremena 45,3 milijuna, dok je prosječan radni tjedan trajao 37,1 sat.

Najčešći tip kućanstva 2016. na razini EU-a, vidljiv iz perspektive tržišta rada, jesu kućanstva u kojima su radile sve odrasle osobe. Muškarci s djecom imali su veću vjerojatnost da rade puno radno vrijeme od muškaraca bez djece, dok je to kod žena suprotno. Od žena u dobi od 25 do 49 godina 10,4 posto je ekonomski neaktivno zbog boravka u kući i brige za druge ukućane, dok je kod muškaraca ta stopa bila samo 0,6 posto. Podatci su to Eurostata, europske agencije za statistiku koja je analizirala tržište rada u Europskoj uniji.

Hrvatski građani imaju jedan od najdužih radnih tjedana u EU-u te najveći postotak prekarnog rada koji ne nudi gotovo nikakva radna prava, a poslodavci su među najnefleksibilnijima što se tiče zapošljavanja na pola radnog vremena.

U EU-u je u 2016. godini živio 510,1 milijun osoba, a 379,7 milijuna je u dobi od 15 do 74 godine. Od toga je 244,5 milijuna bilo ekonomski aktivno. Nadalje, bilo je zaposleno 223,6 milijuna, dok je 20,9 milijuna nezaposlenih. Zaposlenika (188,4 milijuna) daleko je više nego samozaposlenih (32,7 milijuna), a puno radno vrijeme (178,2 milijuna) mnogo je češće nego rad s nepunim radnim vremenom (45,3 milijuna). Najčešći tip kućanstva u EU-28 u 2016. godini, s gledišta tržišta rada, bila su ona u kojima su radile sve odrasle osobe (43 % svih privatnih kućanstava). Slijede kućanstva u kojima nitko od odraslih ne radi (36 %). U preostalih 21 posto kućanstava bar je jedna odrasla osoba radila, a najmanje jedna odrasla osoba nije radila. Švedska ima najveći postotak kućanstava u kojima su radile sve odrasle osobe (63 %), Grčka najveći postotak kućanstava u kojima ni jedna odrasla osoba ne radi (45 %), a Malta ima najveći postotak kućanstava u kojima je bar jedna odrasla osoba zaposlena i bar jedna odrasla osoba nije zaposlena. Hrvatska ne stoji sjajno prema tim kriterijima jer ima 39 posto kućanstava u kojima ni jedna odrasla osoba nije zaposlena (djelomično i zbog dosta staračkih kućanstava), samo nešto manje od toga postotka su kućanstva u kojima najmanje jedna odrasla osoba radi i najmanje jedna ne radi, a kućanstava u kojima sve odrasle osobe rade ima manje od 30 posto.

Primjetno je da su muškarci s djecom imali veću vjerojatnost da rade puno radno vrijeme od muškaraca bez djece. Posve suprotno je za žene. To širenje jaza između spolova kada je u obitelji dijete, a s obzirom na zaposlenost muškaraca i žena na puno radno vrijeme, postoji u svakoj od zemalja EU-a, iako su omjeri različiti. Njemačka, Irska, Malta, Nizozemska, Austrija i Ujedinjeno Kraljevstvo pokazuju velik porast spolnih razlika. Rad na pola radnog vremena učestao je u Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Austriji i Velikoj Britaniji. To znači da se žene u tim zemljama radije prebacuju na rad sa skraćenim radnim vremenom nego da napuste tržište rada kada dobiju djecu.

S druge strane, nefleksibilnost poslodavaca u Hrvatskoj i još nekim zemljama žene s djecom istjerala je s tržišta rada, pa tako u Hrvatskoj, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj praktički ne postoji djelomično radno vrijeme kako za muškarce, tako i za žene. S druge strane, ovaj način rada uobičajen je u gospodarstvima koja su puno uspješnija od hrvatskog, poput belgijskog, njemačkog, irskog...

Na tržište rada utječe i stopa ekonomske neaktivnosti koja govori koliko je osoba ekonomski neaktivno od ukupne odrasle populacije u zemlji. Oni koji ostanu izvan tržišta rada to čine iz raznih razloga, kao što su nastavak obrazovanja, umirovljenje, briga za djecu ili bolesne i starije članove obitelji... U dobnoj skupini od 15. do 24. godine 49,3 % muškaraca bilo je ekonomski neaktivno zbog obrazovanja i 52,1 posto žena. Ako pogledamo stariju dobnu skupinu (50 - 74 godine) i neaktivnost zbog umirovljenja ili bolesti, udjeli su bili 40,5 % za muškarce i 41,2 % za žene. Međutim, kada je riječ o ostanku izvan tržišta rada zbog obiteljskih obveza, udjeli muškaraca i žena jako se razlikuju. Za osobe u dobi od 25 do 49 godina samo je 0,6 posto muškaraca ekonomski neaktivno iz tog razloga, dok je odgovarajući postotak žena bio više od 17 puta veći.

U skupini ekonomski neaktivnih ljudi ima i onih koji bi voljeli raditi, ali su odustali od traženja posla jer vjeruju da ga nije moguće pronaći. Na razini EU-a obeshrabreni tražitelji zaposlenja činili su 1 posto muškaraca i 1,5 posto žena u dobi od 15. do 64. godine. Postoje značajne razlike između zemalja: Belgija, Bugarska, Španjolska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Mađarska, Portugal, Rumunjska, kao i Makedonija, imaju relativno mnogo obeshrabrenih tražitelja zaposlenja, dok ta skupina osoba gotovo ne postoji u Češkoj, Danskoj, Austriji i Velikoj Britaniji.

Što se tiče radnog vremena, prosjek u EU-u 2016. godine bio je 37,1 radni sat na tjedan. Među državama članicama EU-a najduži radni tjedni imaju Grci (42,3 sata tjedno), a najkraći Nizozemci (30,3 sata tjedno). Hrvatska ima vrlo dug radni tjedan i on je u prosjeku iznad 39 sati. Što se tiče prekarnog rada - dakle najnepoželjnijeg oblika koji zaposleniku daje najmanja radna prava - Hrvatska je apsolutni šampion u Europskoj uniji. U Hrvatskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Poljskoj, kao i zemljama kandidatkinjama Crnoj Gori i Turskoj, najveći je udio osoba s nesigurnim radnim statusom.