Kultura
IVANA ŠOJAT OBJAVILA NOVU SLIKOVNICU

Ljudi pogrješno misle da je lako pisati za djecu
Objavljeno 7. veljače, 2018.
Slikovnicu je posvetila svojoj kćeri Celine i svoj djeci koja se boje mraka

Svaku svoju knjigu Ivana Šojat posveti jednom od svoje troje djece i uvijek bar neki lik nosi ime jednoga od njih. Tako je glavna junakinja njezine druge slikovnice za djecu pod nazivom “Selina i mrakovi”, kći Celine (najstarije dijete i jedina kći).

- Prva je slikovnica “Heliot - zmaj gnjezdaš” posvećena mom sinu Luki, po kojem se zove i glavni lik, dječak Luka koji je vrlo neuredan i ne sprema svoje igračke, čarapice, plišane medvjediće, knjige... Zmaj Heliot živi u Tunguziji, gdje nema stabala i nema od čega praviti gnijezdo pa stoga pohodi djecu, uzima im nespremljene igračke i stvari. I druga je knjiga edukativna, poučna, a naslovna se junakinja Selina ne boji ničega. Osim mraka - pojašnjava autorica, u čijoj se priči Selina (ime izvedeno od franc. imena Celine), ipak suoči sa svojim strahom - i nepoznatim zvukovima koji dopiru ispod kreveta - i shvati da je soba u mraku ista kao i kad je svjetlo upaljeno...

- Ljudi pogrješno misle da je lako pisati za djecu. No, djeca nisu manje inteligentna od odraslih, dapače, stoga mislim da to traži mnogo pažljivije pisanje, jer djeca imaju daleko razvijeniju maštu od nas odraslih, još se uvijek nisu odrekli dijela sebe, nego su ono što bismo i mi trebali biti. Mnogo im je razvijenija intuitivna strana i na to treba paziti. Oni svaku riječ i rečenicu važu drukčije - kaže Ivana Šojat, koja je slikovnicu namijenila uzrastu od četiri do možda čak deset godina.

Ilustracije je povjerila Andrei Peterlik Huseinović, a knjigu tiska Kašmir promet. Ivana Šojat sretna je zbog te suradnje, jer je Andrea prema njezinu sudu jedna od najboljih ilustratorica danas u Hrvatskoj, a za svoj je rad u posljednje vrijeme primila i dosta nagrada.

- Nas smo dvije ubojita kombinacija. Slikovnica je likovno sjajno riješena - zadovoljna je autorica.

Nakon izlaska iz tiska, neke slikovnice zažive na kazališnim daskama, u crtićima..., a ni Ivana Šojat ne krije da bi ju veselio takav ishod, jer su obje njene slikovnice, kaže, pogodne za prijenos na scenu.

- Nisam se do sada previše trudila, iako sam Heliota ponudila osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, no nije bilo interesa. Valjda vrijedi ona kako nitko nije prorok u svom selu - dodaje Šojat, čiji je “Unterstad” ipak slavno i više nego uspješno zaživio na sceni u Osijeku. Praizveden je, za hrvatske prilike, smatra Šojat, čak prilično 'brzo', samo tri godine nakon objavljivanja.

Kakva sudbina čeka najnoviji roman (u nastajanju), saznat ćemo uskoro, jer iz tiska bi trebao izići još ove godine.

- Sad sam u fazi fotofiniša romana koji najavljujem već dvije godine i najopsežniji je koji sam ikad napisala. “Ezan” bi trebao izići ove godine, najkasnije u rujnu. Pišem posljednju četvrtinu, roman je povijesni, radnja je smještena u 16. st. Kada sam ga počela pisati nisam bila svjesna koliko će to istraživanja zahtijevati. Ispostavilo se najviše od svih mojih knjiga - kaže poznata osječka književnica, koja je u projekt uključila brojne suradnike, pa će uz roman ići i zahvala svima koji su joj pomogli: od brojnih povjesničara s područja cijele bivše Jugoslavije, ali i iz Turske, pa čak i derviši, islamska zajednica, povjesničari umjetnosti, povjesničari književnosti...

- Bio je to pravi arheološki rad na knjizi kako bi sve bilo vjerodostojno. Mnogi su mi izišli ususret, uključujući i kustose i djelatnike Muzeja Slavonije, Državnog arhiva, GISKO-a. Usporedo sam pisala i čitala - danju pisala, noću čitala. Morala sam se mentalno 'vratiti' u prošlost, u vrijeme kada ni katoličanstvo ni islam nisu bili ono što su danas. Morala sam i jezik prilagoditi, jer mislim da tekst mora nositi duh vremena o kojem pišem - pojašnjava Ivana Šojat, koja je u jezik ubacila mnoštvo turcizama, kao što su u “Unterstadtu” bili essekerizmi. I ime svakog lika ima značenje, kao što je to običaj u Turskoj. Ime i karakterno opisuje lik kojemu je dodijeljeno, pa čak i životinje koje ih prate nose simboliku. Glavni je lik Ibrahim (otac naroda), što dolazi od židovskog Abrahama.

- Moj glavni lik vidi džine, nevidljiva bića rođena iz vatre, koja nastanjuju cijeli nevidljivi svijet oko nas, mogu biti i dobra i zla. Stalno ima snove pretkazanja, kroz snove se prisjeća svoje majke, čije je ime zaboravio, jer je kao 10-godišnjak odveden u janjičare i živi u nekom procijepu između svjetova... Kao što u “Jom Kipuru” govorim o Domovinskom ratu, ali ne idem u vojne detalje, tako i ovdje spominjem najznačajnije bitke toga vremena, ali su mi važnija stanja i odnosi među ljudima - otkriva ponešto Ivana Šojat.

Narcisa VEKIĆ

Ezan

ROMAN JE U ZAVRŠNOJ FAZI PISANJA

Andrea Peterlik Huseinović i ja ubojita smo kombinacija. Slikovnica je likovno sjajno riješena.

POSVEĆENA SLIKOVNICA SAN JE SVAKOG DJETETA

- Mislim da svako dijete sanja o tome da ima slikovnicu koja mu je posvećena. Najdraža moja, najbolja i najposebnija mama - zapisala je oduševljeno Celine na Facebooku, saznavši da je glavna junakinja slikovnice koju je napisala njezina majka. Da se nešto 'kuha', nije znala do samoga kraja, kao što ni Josip Šimun do posljednjega trenutka nije znao da je junak majčina romana “Jom Kipur”.

Možda ste propustili...

"PLIVATI ZAJEDNO" IZVORA PENDEA I DANIELA RICHTERA U MSU

Dva umjetnika, u životu prijatelji i susjedi, zajedno plivaju

U SUBOTU, 3. OŽUJKA, U GRADSKOM KAZALIŠTU “JOZA IVAKIĆ” PREMIJERA MJUZIKLA

Po motivima “Crvenkapice” Vjekoslava Jankovića

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

JEDAN OD NAJZNAČAJNIJIH ZNANSTVENIH SKUPOVA

Zbog fantastične organizacije Osijek je legenda Mogersdorfa

2

PRAIZVEDBA BALETNE OPERE U HNK-U SPLIT

Krstičevićevu “Legendu o Dan'zoru” režira Golovko

3

JEDNA OD MALOBROJNIH TRUBAČICA NA SVIJETU TINE THING HELSETH

Slobodoumnim pristupom glazbi stalno propituje žanrovske granice