Sport
NAKON SPEKTAKLA

Slavonija je gladna
Objavljeno 6. veljače, 2018.

Nitko nije sumnjao. Atmosfera u Gradskom vrtu tijekom sva tri dana Davis Cup susreta Hrvatska - Kanada bila je fantastična. Poticajna za tenisače koji su s tribina dobili potreban impuls.

Nitko više nije spominjao niti je itko uzeo za zlo što su oni najbolji prošle godine zaobišli Gradski vrt. Sjajna je bila atmosfera i za sve osječke goste koji su puni dojmova napustili grad na Dravi uvjerivši se kako reprezentacija Hrvatske ovdje ima jedinstvenu podršku. Zašto je tome tako? Slavonija je jednostavno gladna! Gladna velikih sportskih priredbi. Premda, bude ih i bit će ih tijekom i ove godine. Uvijek bude i onih koji nečim nisu zadovoljni. Što Čilić nije odigrao posljednji revijalni meč, što nam HNS šalje tamo neki Senegal ili što nam je poslao Wales (polufinaliste Europskog prvenstva s tamo nekim Baleom!), pa što su NK Osijek kupili Mađari... I šire negativne vibracije. Koje očito nisu uspjele doći do većine koja samo želi uživati u velikom sportskom događaju i veličinama hrvatskog i svjetskog sporta. Sa svim svojim manama i vrlinama. Na primjeru Osijeka i Davis Cup susreta, ali i nedavne atmosfere u Splitu tijekom susreta hrvatskih rukometaša na Europskom prvenstvu, pokazalo se kako trebaju funkcionirati svi sportski savezi u Hrvatskoj. Potrebna je opća decentralizacija. Najbolje hrvatske reprezentacije u najpopularnijim hrvatskim sportovima trebaju biti dostupne svim dijelovima Hrvatske. Od Vukovara do Dubrovnika. Nedavno je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša iznio podatak da 14 posto turista dolazi u Hrvatsku zbog sporta i sportskih događanja. Postotak sigurno raste za one koji su prvi put čuli za Hrvatsku zbog naših sportaša. I onda u Osijek stigne 80-ak Kanađana. Samo na osnovi četiri dana njihova noćenja u hotelima (kanadski navijači spavali su u onim najelitnijim Hotelu Osijek, Waldingeru te Zoo hotelu) te ručkovima i večerama u restoranima tijekom boravka ostavili su u gradu više novca od sredstava koje je Grad iz proračuna izdvojio za domaćinstvo Davis Cupa. A dodajmo još i koji suvenir koji su kupili, jutarnju kavu ili pivo koje su popili u dvorani ili nekom kafiću... I tu postoji odgovornost svih nacionalnih sportskih saveza u odabiru mjesta gdje će hrvatske reprezentacije ugostiti suparnike u službenim natjecanjima. Suprotno tom primjeru još uvijek se ponašaju u Hrvatskom nogometnom savezu. Davor Šuker i dalje ima fiks-ideju o gradnji nacionalnog stadiona u Zagrebu ili njegovoj okolici. Što bi to značilo? Da bi hrvatska nogometna reprezentacija ostala privilegij onima koji žive u metropoli i njezinu prstenu, a za Modrića, Rakitića i društvo ostatak bi Hrvatske morao potrošiti, osim za ulaznicu, i za autocestu i za benzin, pa je s obzirom na dodatne troškove većina osuđena gledati ih samo na televiziji. Ne dvojimo kako Zagrebu treba vrhunski stadion, ali ne treba nam “hrvatski Wembley” ili “Stade de Croatie”. Hrvatskoj trebaju komforni stadioni i dvorane u Osijeku i Rijeci, splitski Poljud sada je već “ocvala ljepotica” i žudi za “face liftingom”, kvalitetni sportski objekti trebaju i Vukovaru, Dubrovniku, Zadru, Šibeniku, Slavonskom Brodu. A Zagreb? Često slušamo o razmaženoj zagrebačko publici. Kada ta publika prestane biti razmažena, onda ćemo shvatiti kako smo na dobrom putu. Ne samo u sportu.

Krešimir LACKOVIĆ