Novosti
BORIS VUJČIĆ, GUVERNER HRVATSKE NARODNE BANKE

Tečaj kune bit će fiksiran šest mjeseci prije prelaska na euro
Objavljeno 5. veljače, 2018.
Uvođenje eura donosi nam uklanjanje valutnog rizika, niže kamate i rast investicija

Vezani članci

STRATEGIJA UVOĐENJA EURA

Boris Vujčić: Cijene ne bi trebale značajnije porasti

U srpnju ove godine navršit će se šest godina otkako je izv. prof. dr. sc. Boris Vujčić na čelu Hrvatske narodne banke. Guverner, čiji je dakle mandat na isteku, proteklih više od mjesec dana vrlo je aktivan na predstavljanju Eurostrategije - zajedničkog dokumenta HNB-a i Vlade koji predstavlja važno polazište u procesu uvođenja eura u Hrvatskoj. S Vujčićem smo u Osijeku, gdje je u petak predstavljao Eurostrategiju, razgovarali o uvođenju eura, reformama, tečaju i kreditnom rejtingu zemlje.

Od ulaska Hrvatske u eurozonu, manje-više, već je svima u zemlji jasno da je pozitivnih učinaka mnogo više nego potencijalno negativnih. Koji su, prema vašem mišljenju, najvažniji pozitivni efekti uvođenja eura?

- Najznačajniji pozitivni učinak uvođenja eura svakako je trajno uklanjanje valutnog rizika kojem su danas izloženi građani, poduzeća i država i koji predstavlja glavni izvor ranjivosti hrvatskog gospodarstva. Osim toga, postoji niz drugih važnih koristi koje očekujemo, a to su smanjenje kamatnih stopa, pozitivan utjecaj na izvoz, te rast domaćih i stranih investicija, s obzirom na to da će se povećati atraktivnost Hrvatske kao odredišta za međunarodne investicije. Tu su i opipljivi pozitivni učinci koje će građani i poduzetnici osjetiti u svakodnevnom životu. Primjerice, nestat će mjenjački troškovi povezani sa zamjenom kuna za euro i obrnuto, a smanjit će se i troškovi vezani uz prekogranična plaćanja. Ukidanje takvih troškova pojednostavljuje putovanja te poboljšava usporedivost i transparentnost cijena.

Slovačko iskustvo

Je li Vlada ušla u taj projekt dovoljno ambiciozno i odlučno? Naime, Velimir Šonje drži da je Vlada ušla u projekt mlako, svjesna još uvijek mnogih naših nedostataka.

- Prije svega mislim da je prerano za bilo kakve ocjene o ambicioznosti provođenja aktivnosti vezanih uz uvođenje eura. U pogledu tvrdnje Velimira Šonje, on se bio osvrnuo na Vladinu zadršku, odnosno na neprihvaćanje fiskalnog pakta u dijelu koji se odnosi na obvezu poštivanja strožih fiskalnih pravila od onih propisanih Mastriškim kriterijima. Prihvaćanje tih strožih pravila inače je dobrovoljno za zemlje koje su izvan europodručja. No, bez obzira na tu zadršku, Vlada je u proteklih nekoliko godina pokazala spremnost i sposobnost provođenja vrlo konzervativne fiskalne politike s čvrstom kontrolom rashoda, što se najbolje vidi iz samih rezultata. Da nije bilo takve politike, danas zasigurno ne bismo niti mogli razmišljati o poduzimanju konkretnijih koraka za uvođenje eura.

Kada Hrvatska uđe u tečajni mehanizam, što se tu određuje?

- U tečajnom mehanizmu (ERM II) u kojemu država treba provesti najmanje dvije godine, provjerava se sposobnost funkcioniranja gospodarstva u uvjetima stabilnog tečaja nacionalne valute prema euru. Naime, tijekom boravka u tečajnom mehanizmu devizni tečaj nacionalne valute mora biti stabilan u odnosu na središnji paritet prema euru, te ne smije biti većih oscilacija i potresa na deviznom tržištu. Za nas to zasigurno neće biti problem, uzimajući u obzir povijest stabilnog tečaja kune u odnosu na euro.

Iako je rano o tome govoriti, vrlo je važno prema kojem ćemo tečaju mijenjati kunu za euro. Kako će taj tečaj biti utvrđen? Zanimljiv je slučaj Slovačke kod koje je tijekom trajanja tečajnog mehanizma više puta mijenjan tečaj. Možete li to pojasniti?

- Fiksni tečaj kune u odnosu na euro prema kojem će se obavljati konverzija u novu valutu, znat će se otprilike šest mjeseci prije datuma prelaska na zajedničku valutu, dakle tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu (ERM II). Taj tečaj u pravilu odgovara središnjem paritetu određenom za sudjelovanje u tečajnom mehanizmu, osim ako tržišni tečaj tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ne odstupi u bitnoj mjeri od prethodno utvrđenog središnjeg pariteta. Slovačka je jedini primjer od svih zemalja koje su do sada uvele euro, kod koje se dogodilo takvo odstupanje. Naime, Slovačka je bila izložena jakim aprecijacijskim pritiscima tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu koji su bili odraz dobrih makroekonomskih kretanja i pozitivnih očekivanja. Aprecijacijski pritisci posebno su se intenzivirali u prvoj polovini 2008., kada je postalo izgledno da će Slovačka uvesti euro. Tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Slovačka je u dva navrata mijenjala središnji paritet slovačke krune u odnosu na euro, te je revalvirala središnji paritet ukupno za približno 25 posto. Prvi put je to bilo u proljeće 2007., a drugi put pola godine prije uvođenja eura. Pritom su se poštivale procedure tečajnog mehanizma, te je promijenjen središnji paritet i sukladno tome granice fluktuacije.

Kakav bi tečaj kune prema euru bio poželjan, gdje je tu ravnoteža? Što od tog odnosa prema kojem će se u konačnici mijenjati kuna za euro mogu očekivati izvoznici, što štediše, a što kreditno zaduženi građani?

- Tečajna politika HNB-a temelji se na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, a tečaj prema kojem će se u konačnici obavljati konverzija ne bi trebao odstupati od ravnotežnog tržišnog tečaja. Naime, u posljednjih 15-ak godina nominalni tečaj kune prema euru bio je stabilan, odnosno kretao se u prilično uskom rasponu od -5 do +4 posto oko prosječnog tečaja. Istodobno vrijednost kune na vanjskom tržištu bitno ne odstupa od one prije 15-ak godina, jer je deprecijacija kune prema valutama naših glavnih trgovinskih partnera u razdoblju nakon izbijanja krize u velikoj mjeri poništila aprecijaciju u prethodnom razdoblju, što je istovremeno pridonosilo poboljšanju konkurentnosti hrvatskih izvoznika. Valja tome dodati da su posljednje analize MMF-a pokazale da realni tečaj ne odstupa značajno od ravnotežnog, odnosno da je u skladu s ekonomskim fundamentima.

Važnost reformi

Kreditni rejting Hrvatske konačno raste, no još uvijek je i nekoliko stupnjeva ispod rejtinga nama usporedivih zemalja, poput Mađarske, Bugarske, ili Slovenije. Kada ćemo se moći zaduživati po uvjetima kakve imaju građani i poduzetnici u tim zemljama? Koliki je to hendikep za naše poduzetnike?

- Podizanje kreditnog rejtinga Hrvatske od strane agencije Fitch Ratings rezultat je ponajprije stabilnog ekonomskog rasta, snažne turističke sezone, povoljnih kretanja u javnim financijama, te većeg priljeva sredstava iz EU fondova. Usprkos podizanju kreditne ocjene, Hrvatska se i dalje nalazi ispod investicijske razine, te je zbog toga u lošijem položaju prema zemljama s usporedivim značajkama. Daljnje poboljšanje kreditnog rejtinga Hrvatske izgledno je ponajprije ako se nastavi jačanje makroekonomskih fundamenata zemlje, a kao posljedica toga mogao bi se smanjiti trošak zaduživanja države i ostalih domaćih sektora. Ključnu ulogu u tome ima nastavak povoljnih trendova u javnim financijama te provedba strukturnih reformi u zemlji, što će zasigurno valorizirati i agencije za procjenu kreditnog rejtinga.

Do kada i prema kojim stopama možemo imati rast BDP-a bez ozbiljnijih strukturnih reformi?

- U srednjem roku očekujemo nastavak rasta gospodarske aktivnosti, no bez značajnih strukturnih promjena intenzitet povećanja trebao bi se postupno smanjivati. Prema našim ocjenama potencijalna stopa rasta BDP-a relativno je niska, te se očekuje da bi u idućih pet godina mogla iznositi u prosjeku tek oko 2,5 posto. Projekcije Europske komisije za Hrvatsku još su nepovoljnije, te pokazuju da bi se potencijalni rast mogao zadržati ispod dva posto. Nizak potencijalni rast proizlazi iz niza nepovoljnih čimbenika koji djeluju na temeljne proizvodne čimbenike, faktor rada i faktor kapitala, a koji određuju koliko neka zemlja može proizvesti finalnih dobara i usluga. Kada je riječ o faktoru rada, nepovoljna demografska kretanja ogledaju se u smanjenju radno sposobnog stanovništva, odnosno u smanjenju raspoložive radne snage. Stoga bi faktor rada mogao ograničavajuće djelovati na rast BDP-a u Hrvatskoj, odnosno njegov doprinos mogao bi biti negativan. Intenziviranje odljeva stanovništva nakon ulaska Hrvatske u EU dodatno je pogoršalo ovaj problem, pa su tako prošle godine u Anketi o pristupu financiranju malih i srednjih poduzeća koju je proveo HNB, hrvatski poduzetnici uz nepovoljno regulatorno okružje naveli da im je raspoloživost stručnjaka jedno od glavnih ograničenja u njihovom poslovanju. Nadalje, kada je riječ o kretanju kapitala, iako su se investicije počele oporavljati, brojni strukturni problemi koče njihovo značajnije intenziviranje. Očekuje se tako da bi doprinos faktora kapitala u idućem razdoblju trebao biti pozitivan, no ipak niži u odnosu na razdoblje prije krize koje je bilo obilježeno infrastrukturnom ekspanzijom. Iz navedenog proizlazi da bi glavni pokretač rasta u idućem razdoblju trebalo biti povećanje efikasnosti s kojom se koriste spomenuti temeljeni proizvodni faktori. Drugim riječima, bit će nužno naučiti proizvoditi više i bolje s raspoloživom količinom proizvodnih resursa, odnosno potencijalni rast uvelike će ovisiti o rastu onoga što ekonomisti nazivaju ukupna faktorska produktivnost. Međutim, valja naglasiti da je rast produktivnosti kako u pretkriznom razdoblju, tako i u posljednjih sedam godina u Hrvatskoj bio vidljivo niži u usporedbi s rastom produktivnosti u drugim usporedivim zemljama srednje i istočne Europe, što upućuje na značajne strukturne probleme. Upravo stoga može se zaključiti da su strukturne promjene nužne za značajnije dinamiziranje gospodarske aktivnosti.

Koliko će rješenje pitanja vezanih uz Agrokor ove godine utjecati na gospodarska kretanja?

- Podaci sugeriraju kako je u 2017. kriza u koncernu Agrokor, sukladno našim očekivanjima, imala ograničeni učinak na gospodarsku aktivnost. Rast je bio široko rasprostranjen, pri čemu su se nastavile povećavati sve sastavnice domaće potražnje. Projekcije HNB-a za 2018. pretpostavljaju da ni ove godine neće biti značajnih šokova za gospodarstvo. No, investicije poduzeća u sastavu Agrokor koncerna mogle bi biti na nižoj razini nego u razdoblju prije izbijanja krize, a pretpostavka je da su i investicije pojedinih dobavljača smanjene. Osim nepovoljnih učinaka na investicije, za očekivati je kako će u nekim članicama koncerna doći do smanjenja broja zaposlenika, a možda i smanjenja plaća. U projekciju je stoga ugrađeno i blago usporavanje rasta osobne potrošnje.

Nakon donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave te osiguranja likvidnosti koncernu Agrokor, rizici za financijsku stabilnost od prelijevanja krize na druge tvrtke su znatno umanjeni. Opcija neurednog restrukturiranja sada se ocjenjuje kao malo vjerojatni događaj. Ipak, provedeno ispitivanje otpornosti pokazuje da bi domaći bankovni sustav bio sposoban podnijeti i takav šok, čak i kada bi se dogodio u kombinaciji s usporavanjem rasta gospodarstva i rastom cijene financiranja. Otpornost financijskog sustava uvelike je posljedica velikog truda koji je HNB uložio kako bi se izloženost bankovnog sustava prema Agrokoru održala unutar zakonskih okvira.

Igor MIKULIĆ
NAŠA ODLUKA NE SPRJEČAVA BANKE DA ODOBRAVAJU KREDITE KOME ŽELE

Iz banaka su izrazili zabrinutost zbog izmjena Ovršnog zakona i HNB-ove Odluke o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti potencijalnih korisnika stambenih kredita. Hoće li, kako navode u HUB-u, doći do smanjenja stambenog kreditiranja?

- Bitno je da kreditni rast bude održiv i utemeljen na realnoj kreditnoj sposobnosti hrvatskih građana. Vjerujemo da će banke strukturirati proizvode na način da omoguće odobravanje stambenih kredita, a da se tim novim zaduženjem klijent ne dovede u stanje prezaduženosti. Mogućnosti je mnogo, od korekcije kamatnih stopa zbog niže rizičnosti predmetnih plasmana i izrazito niskih troškova financiranja izvora sredstava naših banaka, pa sve do prilagodbe dužine otplate traženog kreditnog aranžmana. Važno je istaknuti da banke samostalno odlučuju o tome kome će dati kredit i spomenuta odluka ne priječi im da ga ikome odobre. Mi samo zahtijevamo da to bude učinjeno sukladno proceduri koju banka sama donosi i koja uzima u obzir kriterije koji omogućuju realno procjenjivanje kreditne sposobnosti potrošača. Pritom, banka je slobodna odrediti postupak kojim će odobravati kredite i onima koji ne zadovoljavaju te kriterije, vodeći računa o izvjesnosti naplate tih kredita.

RAST REJTINGA ZEMLJE MOŽE KOMPENZIRATI RAST KAMATA

Kada se može očekivati najavljeni rast kamata? Koliko rast kreditnog rejtinga Hrvatske može anulirati taj rast kamata?

- Recentno razdoblje niskih kamatnih stopa u Hrvatskoj može se ponajviše pripisati vrlo ekspanzivnoj monetarnoj politici HNB-a i Europske središnje banke (ECB). Međutim, važno je imati na umu da razdoblje niskih kamatnih stopa može završiti ukidanjem ECB-ovog programa kvantitativnog popuštanja. ECB je najavio da će do rujna 2018. (a prema potrebi i dulje) nastaviti provoditi taj program, te neće podizati kamatne stope, za razliku od Američke središnje banke koja će vjerojatno nastaviti podizati svoje kamatne stope. U trenutku kada kamatne stope počnu rasti moguće je kompenzirati taj rast smanjenjem premije za rizik države. Kao što je već navedeno, ključnu ulogu u tome ima daljnje poboljšanje makroekonomskih i fiskalnih fundamenata zemlje, što će utjecati i na smanjenje cijene zaduživanja zemlje, te posljedično i na cijenu zaduživanja kućanstava i poduzeća. Istodobno, povoljnija ekonomska kretanja odražavaju se i u ocjeni rejting agencija zemlje.

Možda ste propustili...

PROBLEMI ZBOG POČETKA PRIMJENE GDPR-A

Prekid rada sustava razmjene podataka o kreditima građana

MINISTAR KRSTIČEVIĆ I PREMIJER PLENKOVIĆ U BUKUREŠTU

Hrvatska nudi vojne proizvode