Samo se rijetki hrvatski dramatičari mogu pohvaliti osvojenom nagradom “Marin Držić”, ali tek ih nekolicina može reći kako su ovo prestižno priznanje za dramsko djelo dobivali čak četiri puta. Upravo je to pošlo za rukom jednom od najzapaženijih osječkih spisatelja posljednjih desetljeća Davoru Špišiću, koji još od ratnih devedesetih neumorno stvara, vješto osvajajući simpatije književnih kritičara i oduševljenih čitatelja.

Tako često kroz naglašeni prikaz patnje u ratnom stradavanju, uz uvijek zastupljenu empatiju i nostalgiju, efektno uspijeva dočarati specifični društveno-politički kontekst u emotivnoj fabuli te fragmentiranost identiteta svojih živopisnih likova, time uspostavljajući i karakteristična obilježja svoga stvaralaštva, kojima je i stekao dobru reputaciju u hrvatskim književnim krugovima.

Stoga i ne čudi da je nakon brojnih dramskih djela, drama za djecu te kratkih i dugih proznih oblika, svoje vještine napokon odlučio pretočiti na televiziju i filmsko platno. Naime, nakon nagrađivanih dramskih tekstova “Jug 2”, “Alabama”, “Na gumama su...” i “Zidarija”, te najpoznatijih mu romana “Koljivo” i “Ples s mladom”, Špišić je nedavno aktivno sudjelovao na stvaranju treće i posljednje sezone uspješne televizijske serije “Počivali u miru”, koja je u svom finalu doista odlučila pomaknuti granice kvalitete domaćih serija.

Pred nama je gotovo polovina prijeđenog puta posljednjeg poglavlja “Počivalih” na HRT-u, u povodu čega smo i ugostili Osječanina Davora Špišića na našim stranicama te u blic-intervjuu doznali pojedinosti koje se kriju iza ugašenih kamera.

Kako je uopće došlo do vaše suradnje s ekipom televizijske serije “Počivali u miru”? Što vas je privuklo na sudjelovanje u ovakvom projektu?

- Do suradnje je došlo na poziv producenta Daria Vincea iz “Ring produkcije”. Veliki sam fan prethodne dvije sezone, smatram da je riječ o jednoj od naših najkvalitetnijih televizijskih serija ikad, tako da sam bez razmišljanja prihvatio ponudu da budem dio ovog sjajnog tima.

Koja je točno bila vaša uloga u pisanju scenarija za treću sezonu te serije? Zbog kompleksnosti same serije, jeste li najviše surađivali u kontekstu razvoja likova, uspostavljanja fabule ili cijele društveno-političke atmosfere zastupljene i u prethodnim sezonama?

- Odlična je bila producentska ideja da se prema prokušanom američkom receptu oformi “soba za scenariste” (eng. writers room), u koju smo, uz dvojicu glavnih scenarista Daria Vincea i Sašu Podgoreleca, kao suradnici na scenariju, pristigli kolegica Sanja Kovačević i ja. Naposljetku sam najviše surađivao u kontekstu razvoja likova i fabule te brušenju dijaloga u kasnijim nacrtima scenarija.

Smatrate li da će ova sezona biti 'dostojna' završetka i zaokruživanja jedne od najboljih hrvatskih serija posljednjeg desetljeća?

- Prezadovoljan sam završnim činom trilogije i mislim da će biti dostojna kruna već ionako izvrsno koncipiranog projekta. Pod znalačkim vodstvom redatelja Gorana Rukavine stvoren je pakleni noir ispod čijeg se formalnog usijanog ljetnog backgrounda doslovce ledi koža od poživinčenosti u koju je elita ovog društva zaglibila. Ono što je najtjeskobnije u ovom finalu trilogije jest to da se mračnoj pohlepi i vlastohlepju rutinski žrtvuju djeca, dakle, doslovce budućnost. Osobito me veseli što je priča ispričana angažmanom plejade vrhunskih glumaca predvođenih maestralnim nosećim parom antiheroja, Juditom Franković kao Lucijom Car i Draganom Despotom kao Matom Šušnjarom.

Možete li nam otkriti je li vam ovo prva suradnja na nekom televizijskom ili filmskom projektu? Vidite li budućnost svojih dramskih ili proznih tekstova na filmskom platnu ili televiziji?

- Ovo mi je prvi scenaristički posao koji je došao u fazu da ga publika može konkretno konzumirati. Imam završena tri filmska scenarija, za koje je zainteresirano nekoliko redatelja s kojima pregovaram. Inače, u pretprodukciji je televizijska petodijelna serija “Šutnja” koju producira kuća “Drugi plan”, a za koju pišem scenarij, prema motivima romana Drage Hedla “Izborna šutnja”. Također sam pred potpisivanjem ugovora za još jednu televizijsku seriju, no o tome trenutno ne smijem detaljnije govoriti.

Jeste li, naposljetku, na projektu “Počivali u miru” prepoznali nekakve prednosti rada na scenariju ili ćete u svom kreativnom radu ostati vjerni drami i prozi?

- Kad je riječ o vjernosti nekom od spisateljskih alata, i dalje namjeravam udarničiti po svemu – od kazališta do filma i televizije. Moj je zanat pisanje, sve su ostalo nijanse.