TvObzor
SJECANJE NA TEREZIN

U Zagrebu izvedena opera čiji su dječji glumci ubijeni u holokaustu
Objavljeno 2. veljače, 2018.

Brundibár je češki arhaizam za bumbara. Riječ potječe iz njemačkog, a dolazi od pojma (der) Brummbär u izvornom značenju medvjeda koji se glasa brundanjem. Naši klinci upućeni u pjesmice Vladimira Nazora rekli bi uz smiješak - Medo Brundo. No, u češkom jeziku ta riječ označava još i prgavog ili tjeskobnog čovjeka.

Da se iza tog njemačkog pojma krije nešto depresivno, nasilno i opasno svjedoči i podatak da su Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata svoje samovozne haubice montirane na preinačenu šasiju tenka Panzerkampfwagen IV kolokvijalno nazivali upravo Brummbär. Nažalost, ovu priču nije moguće ispričati bez nacista.

Upravo je spomenutom češkom riječju nazvana nedužna dječja opera koju je na temelju libreta Adolfa Hoffmeistera, jednog od utemeljitelja češkog avangardnog pokreta Devetsila, književnika, slikara i sveučilišnog profesora, napisao češki skladatelj židovskog podrijetla Hans Krása. No, za razliku od Hoffmeistera, koji se dva puta morao spašavati bijegom iz Praga, prvi put 1939. pred nacistima kada se domogao Sjedinjenih Država preko Francuske, Portugala i Maroka, i drugi put 1968. kada su sovjetski tenkovi pregazili Praško proljeće, da bi život po povratku iz Pariza skončao u domovini kao građanin drugog reda pod optužbom da je “salonski komunist”, njegov kolega Krása nije bio te sreće. Skladatelja opere “Brundibár” pogubili su nacisti 1944. u zloglasnom koncentracijskom logoru Auschwitz. Njegov otac bio je Čeh, a majka Njemica židovskog podrijetla. Hans Krása nije bio Nijemac samo imenom nego i kućnim odgojem, a nakon studija na Deutsche Akademie für Musik und darstellende Kunst u Pragu kod znamenitog skladatelja i dirigenta Alexandera von Zemlinskyja dodatnu naobrazbu stekao je u Berlinu i Parizu. Zapošljava se 20-tih kao korepetitor u Neues Deutsches Theateru u Pragu, hramu njemačke i ine glazbe osnovanom još u vrijeme Austro-Ugarske. Operu “Brundibár” napisao je prije nego što će ga njemački nacisti u kolovozu 1942. uhititi i poslati u koncentracijski logor Theresienstadt što je bio austrougarski naziv za češki grad Terezin. U tome getu nacisti su zaigrali perfidnu propagandnu igru pretvarajući ga u Patjomkinovo selo namijenjenu međunarodnoj javnosti. Godine 1944. pozvali su u Terezin izaslanstvo Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) iz Ženeve kako bi utišali optužbe u slobodnom dijelu svijeta o tome da se u nacističkim logorima za Židove događa “nešto čudno”. Iako će u brzogorućim pećima zloglasnog konclogora završiti i autor ove opere, redatelj i scenograf František Zelenka te (gotovo) svi dječji glumci koji su u kamionima za prijevoz stoke odmah nakon posjeta ICRC-ova izaslanstva odvezeni u Auschwitz, Krása cijelo vrijeme zatočeništva u Terezinu komponira i organizira glazbeni život. Nevjerojatno, ali istinito, nacistički arhitekti holokausta u svojoj nevjerojatnoj prefidiji uključit će dijelove ove operne produkcije u svoj propagandni film “Der Führer schenkt den Juden eine Stadt” u kome Terezinom teku med i mlijeko!

Nije ova priča bez višestrukih referenci s Osijekom. U našem gradu živjela je brojna i utjecajna židovska zajednica koja je u Drugom svjetskom ratu gotovo potpuno likvidirana, odnosno poslana u koncentracijske logore. I Osijek je imao svoj židovski geto koji je na prostoru između Osijeka i Tenje 1942. izgradila ondje prisilno uposlena židovska mladež po planovima tadašnjeg velikog župana Stjepana Hefera. Velik dio osječkih Židova, među kojima je bio i holivudski filmaš i oskarovac kojim se ponosimo Branko Lustig, završio je u Auschwitzu. Nije to sve. Osječka Tvrđa je za potrebe snimanja američke televizijske nizanke “Rat i sjećanja” 1987. bila pretvorena u Theresienstadt. Na YouTubeu se mogu pronaći prizori osječkog Festunga iz te nizanke. Opera “Brundibár” izvedena je prije nekoliko dana u Zagrebu ispred nekadašnje tvornice ulja čiji su predratni vlasnici Židovi također stradali u holokaustu. Kulturni pluralizam Zagreba prošlog vikenda “upotpunila” je i operna premijera “Ukletog Holandeza” Richarda Wagnera, skladatelja kojeg je Adolf Hitler zbog njegova antisemitizma jako volio. Iz tog razloga Wagner je i danas u Izraelu zabranjeni autor.

Piše: Draško CELING