Naše proizvode s oznakom zaštite više cijene potrošači na zapadu nego u Hrvatskoj
Bogatstvo raznolikosti, kojim se EU voli voditi i hvaliti, vidljivo je i u impresivnom broju proizvoda koji su dosad registrirani, čije je ime, zemljopisno podrijetlo i slično zaštićeno na razini Unije. Do 24. siječnja ukupno su registrirana 1422 naziva proizvoda od kojih zaštićenom oznakom izvornosti njih 633, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla 732, dok oznaku zajamčenog tradicionalnog specijaliteta nosi 57 proizvoda.
S tim danom broj hrvatskih proizvoda čiji je naziv registriran na razini Unije je 19, a posljednji je zasad Slavonski med.
Naših 19 “asova” neznatna je brojka u ukupnom broju, no sve su to odreda vrhunski proizvodi koje krasi autentičnost, originalnost, zemljopisno podrijetlo, užitak i za najprobranija nepca. S dosad 19 registriranih naziva proizvoda na razini EU-a Hrvatska dijeli 11. mjesto s Belgijom i Slovačkom.
Među njima 10 ih nosi zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI); prvu su je, 15. srpnja 2015., dobili Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cresi i Neretvanska mandarina, potom Ogulinski kiseli kupus, pa Istarski pršut, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje te 9. siječnja ove godine Slavonski med.
Preostalih devet proizvoda dobilo je zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) – Krčki pršut, Baranjski kulin, Lički krumpir, Drniški i Dalmatinski pršut, Poljički soparnik, Zagorski puran, Slavonski kulin i Međimursko meso ‘z tiblice. Je li zaštita naziva proizvoda samo deklarativna, ostaje li samo na formi, ili ima konkretan pozitivan učinak na proizvodnju, plasman tog istog proizvoda, rad njegova proizvođača, odnosno na svijest, kupnju potrošača?
Treba vremena
Svi naši sugovornici – proizvođači slavonskog, odnosno baranjskog kulena/kulina Vlado Ćorić iz Đakova i Hrvoje Matijević iz Suze, ali i član UO-a HPK-a Matija Brlošić jednoglasni su u ocjeni da za pozitivne efekte ovakve zaštite treba vremena, na stvar gledati dugoročno. Pčelar s 46-godišnjim stažem u proizvodnji slavonskog meda Antun Bagudić iz Gorjana, pak, kaže: “Pravi, kvalitetan proizvod, kvalitetan med ne treba nikakvu zaštitu. Kvalitetan proizvod ima svoj put do kupca, pravi kupac prepoznaje takav proizvod. Efekti registracije naziva Slavonski med na EU razini tek će se vidjeti.” On i ostali pčelari bore se s jeftinim uvozom iz Kine, kao i prodajom patvorina poput visoko fruktoznog sirupa, ukuhanog čistog šećera, a taj “med” nikada ne kristalizira, što je osnovni znak da je u pitanju “lažnjak”…
U Ministarstvu poljoprivrede (MP) ističu kako je zaštita naziva proizvoda jednako važna i za proizvođače i za potrošače.
U Udruzi kulinara “Đakovački kulin”, koja ima 70-ak članova sa šireg područja Slavonije, apsolutno su za ovakav oblik zaštite (naziva) proizvoda, slavonskog kulina, koji je ZOZP dobio 7. studenoga 2017.
– Želimo da se zna razlika između našeg slavonskog i slovenskog kulina. Slovenci su pravo na zaštitu svog proizvoda dobili samo na pet godina i ono istječe 2022., a mi za svoj kulin trajno. Europa im je to dala jer su se žalili. Na slovenskom kulinu sitnim slovima ispod naziva proizvoda piše da je rađen po recepturi slavonskg kulina, a koja tada nije bila zaštićena, no sada zaštitu imamo. Trebamo ići u smjeru registracije što više malih proizvođača i da dobivamo te zaštitne markice. Na žalost, mislim da našim potrošačima trenutno to nije bitno, da nisu svjesni važnosti toga, no stvar se ipak pomalo pomiče nabolje. U čekanju efekta ove zaštite treba biti strpljiv - kaže OPG-ovac kulinar Vlado Čorić, predsjednik “Đakovačkog kulina”.
– Možda se trenutno učinak ovakve zaštite ne vidi, no educirani potrošač uvijek će posegnuti za ovako zaštićenim proizvodom. Dugoročno gledano, to je dobra stvar - kaže Brlošić.
Dodatna odgovornost
- Donošenjem odluke o pokretanju postupka zaštite naziva, odnosno ulaska u sustav kvalitete, proizvođači se usmjeravaju na usavršavanje i standardiziranje proizvodnje što je vrlo pozitivno s aspekta kvalitete proizvoda. Pri tome nije izgubljena tradicionalnost proizvoda, već je ona njegova najčešće ključna karakteristika. Cijeli koncept sustava kvalitete nameće proizvođaču dodatnu odgovornost za svoj proizvod, proizvodeći ga po pravilima definiranim u Specifikaciji proizvoda, a pod kontinuiranim nadzorom od strane ovlaštenih kontrolnih tijela. U konačnici, potrošaču će ponuditi proizvod dodane vrijednosti i za njega ostvariti bolju cijenu. Dodatno, ono što je iznimno važno, zaštitom naziva jednom od oznaka proizvođači štite ugled svog proizvoda od zloporabe. Naime, jednom kada je naziv proizvoda zaštićen, koristiti ga mogu samo oni proizvođači koji posjeduju potvrdu o sukladnosti s pravilima iz Specifikacije proizvoda, a za zloporabu su zakonom predviđene mjere koje uključuju i novčane kazne - ističu u Ministarstvu poljoprivrede. Proizvođač od 23. rujna 2015. ZOZP-om zaštićenog baranjskog kulina Hrvoje Matijević iz Suze kaže kako ovaj znak koriste tri godine.
– No, taj je znak kod nas još uvijek dosta nepoznat; kupci još nisu dovoljno educirani o tome, pa taj znak ima veću težinu na zapadnoeuropskom tržištu. Ondje je dobro prepoznat i ljudi na taj način znaju koja je dodana vrijednost tog znaka. Naš potrošač općenito ne zna što je to pa bi resorno ministarstvo trebalo (više) poraditi na njegovoj promociji, edukaciji, marketinški ići u tom smjeru, da je i domaći potrošač svjesniji važnosti tog znaka, a što trenutno nije slučaj. Oni koji eventualno izvoze van – njima to znači i to ne malo, a ovi koji su okrenuti domaćem tržištu – ne osjete baš neki efekt - kaže Matijević.
Nastavlja kako ponajprije treba shvatiti da se na takav oblik zaštite proizvoda ne smije gledati kao na kratkotrajnu stvar, nego na nešto što se stvara desetljećima.
Suzana ŽUPAN
Proces koji se uči od malih nogu
- Vrednovanje ovakvih proizvoda među potrošačima proces je koji se uči, i to od malih nogu. Na tom tragu i institucije, Ministarstvo poljoprivrede, približavaju to javnosti i preko, primjerice, projekata poput nedavnog Doručka s hrvatskih farmi. To mora biti široka i duga kampanja koja mora krenuti još od dječjih vrtića. Ne idu bez veze djeca iz drugih zemalja EU-a na selo vidjeti krave, konje… uživo, nego im se odmalena želi usaditi važnost, izvornost domaćeg proizvoda, da on čuva radna mjesta, nacionalnu ekonomiju, da je zdrav. Dug je to proces, kaže član UO-a HPK-a Matija Brlošić. – Kod nas će za 10 godina znati, kao na Zapadu, da neki proizvod ima markicu, a da onaj koji ju nema – da se ne može tako zvati - upozorava proizvođač baranjskog kulena Hrvoje Matijević i ukazuje na razliku između malih i velikih proizvođača. – Belje i ja uopće nemamo istu ciljanu skupinu potrošača i nismo si konkurencija. Moji kupci su gornjih 5 % potrošača koji su spremni izdvojiti novac za dobar proizvod. Ništa ne ide preko noći, pa ni stvaranje efekata zaštitom naziva i podrijetla proizvoda - kaže Matijević.
U postupku i Slavonska kobasica, Lički škripavac, Paška sol…
U postupku registracije oznake na razini Unije Hrvatska ima još sedam naziva proizvoda – Istra i Paška sol (ZOI) te Lička janjetina, Zagorski mlinci, Bjelovarski kvargl, Rudarska greblica i Varaždinski klipič (ZOZP). - U pripremi je dokumentacija za slanje Europskoj komisiji kako bi se na razini EU-a pokrenuo postupak registracije naziva Paški sir kao zaštićene oznake izvornosti - ističu u MP-u. Osim navedenih, već zaštićenih i registriranih naziva proizvoda, u tijeku su i nacionalni postupci zaštite za dodatnih deset naziva - Slavonska kobasica, Malostonska kamenica, Brački varenik, Istarski med, Goranski medun, Creska janjetina, Dalmatinska pečenica, Dalmatinska panceta, Blatska lumblija i Lički škripavac. Iz Ministarstva poruka da je jamstvo kupnje originalnog proizvoda odgovarajući znak za ZOI i ZOZP ili zajamčeno tradicionalni specijalitet, koji se nalazi na ambalaži neposredno uz naziv proizvoda. - Upravo taj znak potrošaču jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla - kažu u MP-u. Više je aspekta ovakve zaštite – od gospodarskog, pravnog, potrošačkog, kulturnog, ekološkog do socijalnog.
U eurozoni kilogram slavonskog kulina bio bi pedeset eura
Proizvođači slavonskog kulina umnogome računaju na (nepovratna) sredstva EU-a. - Nekoliko kolega i ja koncentrirani smo na Mjeru 6.2.1. kojom se nepovratno može dobiti do 50.000 eura, dok znam kolegu koji je zainteresiran za Mjeru 6.4. gdje se 50 % dobivenih sredstava vraća. Osobno, izradio sam projekt i čekam da mjera krene. Cilj je imati cjelogodišnju proizvodnju pod kontroliranim uvjetima, a OPG imam dvije godine. U budućnosti nama, proizvođačima slavonskog kulina, cilj je proizvođačka organizacija za koju je potrebno nas sedam i više. Cijena kilograma slavonskog kulina već godinama je 200 kuna, no držimo da će, kada postanemo dio eurozone, biti 50 eura, tj. 350 kuna. To je vani cijenjen proizvod; kolega je svoj kulin prodao u London za - 600 kuna/kg, kaže Ćorić.