Ni 26 godina nakon što je hladnog 27. siječnja 1992. u Aninoj ulici u Vinkovcima poginuo Ivica Čuljak, poznat i kao Satan Panonski, vinkovački glazbenik, čudak, po mnogima daroviti pjesnik i prozaist, a kada je trebalo i branitelj, nije razriješen misterij kako se to dogodilo, pa su i dalje aktualne četiri priče.

Prema jednoj ga je ubio srpski snajperist, a prema drugoj ga je ubio netko od suboraca prema nalogu zapovjedištva, jer se oteo kontroli. Treća je teorija da se ubio sam ili je, prema četvrtoj teoriji, njegova puška sama opalila dok je izlazio iz automobila. Satanov brat Vlado, s kojim ga je vezalo i više od bratske ljubavi, kaže kako mu je najrealnija opcija da je to bio tragičan nesretni slučaj.

- Ne vjerujem da ga je netko od suboraca ubio jer su ga voljeli i sa svima je bio dobar, tko je od njega zatražio pomoć, dobio ju je. Ivica se nikada ne bi sam ubio, u to sam siguran jer dobro sam ga poznavao. Mislim da se poskliznuo izlazeći iz automobila i automatska puška je opalila. Bio je to nesretan slučaj. Došao sam u mrtvačnicu kada su ga dovezli i vidio sam ulaznu ranu ispod brade kraj grla i izlaznu na tjemenu. Dan prije smo se sreli u Vinkovcima u jednom kafiću, ali ništa nije naslućivalo da nam je to zadnji susret. Ivica je bio dobričina, zadnje pivo ili cigaretu bi podijelio s prijateljem, bio je jako osjetljiv na nepravdu i uvijek je pomagao slabijima. Zato se i priključio braniteljima. U osnovnu školu je išao s Đurom Hranićem, današnjim nadbiskupom đakovačko-osječkim, našim susjedom iz Cerića, i jedino je njega slušao iako nije volio autoritete – kaže Vlado Čuljak - Kečer, zbog kojega je Ivica dobio nadimak Kečer II. Dodaje kako je uvijek bio protiv bratova rezanja na koncertima ili da si probode iglom obraze, kao fakir, no, tvrdi Vlado, ujutro nikada nije bilo rana, preko noći bi zacijelile.

Ivica Čuljak rođen je 4. lipnja 1960. u Ceriću nadomak Vinkovaca i, kao i svi iz njegova mjesta, zbog blizine (biciklom si u Vinkovcima za 15 minuta) kao tinejdžer i omladinac slobodno vrijeme je provodio u Vinkovcima upoznavajući se s istomišljenicima. Iz drugog razreda vinkovačke gimnazije ispisao ga je otac jer je više bio pokraj gimnazije, u parku ispred i kod kazališta iza gimnazije nego na nastavi iako su profesori hvalili njegove literarne radove ocjenjujući ih otkačenima.

- Imao je fotografsko pamćenje i u petom razredu je znao napamet sve države svijeta, glavne gradove, broj stanovnika i tko je predsjednik i samo si mu rekao ime države ili glavni grad, a on bi ostalo izdeklamirao. Pročitao bi desetak stranica neke knjige i odmah je sve to znao napamet. Bio je simpatičan, ali uvijek spreman na nestašluke kao sva djeca. Učitelj je jednom upozorio Đuru Hranića koji je stalno govorio da će u svećenike, kako će se morati odreći djevojaka, a Đuro mu je odgovorio: “To je Božja volja.” Čini mi se da je Ivica odmah shvatio što je Đuro rekao. U osnovnoj školi je bio najnormalnije dijete i ništa nije ukazivalo da će se poslije reckati žiletom na koncertima. Negdje u drugom gimnazije se promijenio i postao Satan Panonski, kakvog ga svi znaju – priča Ivan Kelić iz Marinaca, koji je s Ivicom i Đurom pohađao više razrede osnovne škole. I Ivan je čuo više verzija o Satanovoj smrti, ali mišljenje o tome želi ostaviti za sebe.

Imao je i psihičkih problema, pa je krajem 1970-ih zatražio i liječničku pomoć psihijatra, ali, čini se, to je bilo više zato da eskivira vojsku jer je u to vrijeme bilo uobičajeno da mladi traže načine kako izbjeći da ti država upropasti godinu ili godinu i pol života - neki bi pojeli sirovi krumpir, neki bi se pravili ludi i otišli u "ludnicu". Nekako u to vrijeme nastupa pod imenom Kečer II, a 1979. se priključuje vinkovačkom bendu PogrebX. Postao je poznat po tome što bi se na koncertu rezao žiletom, nožem ili razbijenom bocom i pritom je govorio da ga ništa ne boli. Govorio je da želi šokirati publiku i u tome je uspijevao, jer je malo koga na koncertima ostavljao ravnodušnim.

- Trebali smo pjevača i mojim trabantom smo otišli k njegovoj kući u Cerić. Odmah je pristao, bio je oduševljen što ga uzimamo, počeo me ljubiti, grliti i izvadio je bocu rakije da proslavimo. Sjećam se, u Omladinskom domu je bila nekakva priredba s recitacijama, bio je i gradonačelnik u prvom redu, a nas je pozvao jedan profesor iako nije znao što mi sviramo, pa je bio šok kada je Kečer, odjeven u crno, počeo po sebi sipati brašno, skidati se. Bocu razbija o glavu, pa onda s onim što mu je ostalo u ruci pravi body art. Krv šprica po gradonačelniku i ostalima. Dvorana prepuna, a i vani još bar sto ljudi koji nisu mogli ući - prisjeća se Vladimir Soldo Adolf, vođa benda PogrebX u kojemu je počeo Kečer, dodajući kako je znao na probama, kada su bili sami, gasiti opušak na ruci, zaletjeti se glavom u zid i raskrvariti se, tako da su naviknuli na njegove brutalnosti. Čuljak je bio i u zatvoru zbog ubojstva na koncertu Meri Cetinić u Vinkovcima kada su on i brat nožem ubili Vinkovčanina, zbog, navodno, kartaških dugova.

Nakon PogrebaX ima svoj bend i proziva se Satan Panonski. Nastupa diljem Hrvatske i bivše države te ga svagdje primaju kao božanstvo na zemlji.

- Šokiram da bih ljude oslobodio. Kad ih šokiram pogledom, znam da će me slušati, a kad me slušaju, onda je to već hipnoza, ludilo. U tome sam majstor. Perfekcija koja paralizira mozak, razum - rekao je u jednom intervjuu 1980-ih i precizirao kako to što izvodi na pozornici 'nije mazohizam, nego autoagresija'. Vinkovčanin koji je zamolio za anonimnost upoznao je Kečera 1980-ih kada je pušten nakratko iz zatvora i pričao mu o ozljeđivanju na koncertima.

- Rekao mi je kako to šokira publiku, ali on se ne zareže jako, već samo malo, ali krv se pomiješa sa znojem, pa to izgleda strašno. Pričao mi je kako je iz benda otjerao Gorana Bareta jer se počeo drogirati, a on to nije podnosio – priča Vinkovčanin. O njemu su se raspredale legende poput one kako je, putujući vlakom od Cerića u Vinkovce, znao u WC-u znao oprati kosu i sušiti je uz otvoreni prozor jurećeg vlaka. Dosjetka je zgodna jer govori o "ludosti" Ivice Čuljka, ali ne drži vodu jer Cerić nije na željezničkoj pruzi.

Kada prošetam vinkovačkim grobljem, a to ću učiniti i danas popodne, uvijek posjetim i dio gdje su na stotine pokopanih hrvatskih branitelja i bar ih polovinu osobno poznajem. Zastanem i pred grobom Ivice Čuljka, Satana Panonskog. Pogledam sliku na spomeniku i vidim lik sasvim nekog drugog čovjeka, a ne punkera koji je okupljao tisuće poklonika i svojim tekstovima i nastupima šokirao tadašnju javnost. Na spomeniku vidim čovjeka s vojničkom šilt-kapom koja kao da mu je malo prevelika i koji, iako se smiješi, krije nekakvu tugu. Danas bi Ivica Čuljak imao 58 godina.