Magazin
KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI

Solidarnost ne znači nužno brisanje razlika
Objavljeno 27. siječnja, 2018.
PREPORUKA TJEDNA: ČITATI “KULTURU”, NOVU KNJIGU TERRYJA EAGLETONA

Da bismo mogli recenzirati dobre knjige, onda osim sjajnih autora, kao što je to izvan svake dvojbe Terry Eagleton (1943.), jedan od najplodnijih i najutjecajnijih suvremenih teoretičara kulture, moramo pohvaliti i sve one “nevidljive” urednike u našim izdavačkim kućama koji sustavno prate što se to trenutačno u svijetu piše i čita.

Jedan od takvih vrijednih i nedovoljno vidljivih urednika je i Kristijan Vujičić, urednik biblioteke Bookmarker, u izdavačkoj kući Ljevak, koji je prepoznao vrijednost najnovije knjige Terryja Eagletona “Kultura” (Naklada Ljevak, Zagreb, 2017.).

NOVA PERSPEKTIVA

Naravno, i taj posao ne bi se mogao dobro obaviti bez odličnih prevoditelja, u ovome slučaju to je Damir Biličić, koji i najsloženije formulacije na stranom jeziku pretvori u čitko i pitko štivo. (Treba spomenuti da je 1987. godine Sveučilišna naklada Liber/SNL, u ono vrijeme jedna od najpoznatijih izdavačkih kuća na prostorima bivše države, objelodanila čuvenu Književnu teoriju, Uvod, koja je ne samo prevedena na sve svjetske jezike, nego je i prodana u 750.000 primjeraka. Srećom, naši postmodernisti mogu samo sanjati o ovome nevjerojatnom broju!).

Postoji neka “tajna veza” između T. Eagletona i naših izdavačkih kuća, Jasenski&Turk, Algoritam, Ljevak, hrvatskih elektronskih i drugih medija, akademskih institucija, koja se posebno rasplamsala poslije 2000. godine, od kada se, manje-više, sve njegove knjige, Ideja kulture, Teorija i nakon nje, Sveti teror, Smisao života, Razum, vjera i revolucija, O zlu, Zašto je Marx u pravu, Nevolje sa strancima, Kultura i smrt Boga - objelodanjene i na hrvatskom jeziku. I još nešto - ovaj trenutačno profesor engleske književnosti na Sveučilištu u Lancasteru, čest je gost-predavač na našim fakultetima, a rado govori i za naše medije te tako dodatno objašnjava svoje nadasve zanimljive ideje, svoje viđenje recentnih političko-kulturnih kretanja u svijetu. Riječ je o teoretičaru za kojeg jedan drugi respektabilni filozof, Simon Critchley, autor Knjige mrtvih filozofa, kaže: “Da ga nema trebalo bi ga izmisliti”!

I ova, najnovija knjiga T. Eagletona, na najbolji mogući način, erudicijom, stilom, analizama, potvrđuje ovu ocjenu. Iz naslova nekih njegovih knjiga moguće je vidjeti da je fenomen “kulture” jedna od opsesivnih tema ovoga autora. No, u svakoj novoj knjizi Eagleton ovome fenomenu pristupa iz neke nove teorijske perspektive. Tako će se u ovoj knjizi vratiti nekim zaboravljenim autorima, kao što su E. Burke, J. G. Herder, T. S. Eliot, O. Wilde..., gdje se onda njihovi tekstovi interpretiraju u posvema novome teorijskom ključu.

DRUKČIJE O MANJINAMA

Već i površnim čitanjem ove knjige lako je detektirati da je britanska inačica marksizma i dalje Eagletonova temeljna teorijska orijentacija. Naravno, djelomice oplemenjena i katoličkim štihom! Ali ta činjenica ni na koji način ne sprječava autora da bude i (samo)kritičan prema nekim derivatima te teorijske paradigme, pa tako u ovoj knjizi možemo pročitati i sljedeće rečenice:

“Postmodernistički zagovornici pluralnosti moraju iskazati malo više pluralizma u vezi s tim pojmom. Trebali bi odustati od formalističke dogme o tome da treba slaviti uvijek i svugdje, bez obzira na stvarni sadržaj. U tom slučaju možda bi u pragmatičnijem duhu spoznali da su razlike i raznolikost ponekad korisni, a ponekad nisu”, (str.37), ili “Solidarnost nužno ne mora značiti brisanje razlika. Osim toga, određene razlike i zaslužuju brisanje - kao primjerice materijalna neravnopravnost između prosjaka i bankara” (str.39).

Posebice su me oduševili neki iznenađujući komentari glede nekih danas opće prihvaćenih dogmi, pa tako i ovaj komentar o njenom veličanstvu “manjina”: “Jednako tako, ne bi trebalo nekritički prigrliti baš sve manjine. Jedna od takvih manjina je i vladajuća klasa, kao i ljudi koji vole rezati meso drugih ljudi i pripremati ih za večeru. Nekritička afirmacija marginalnih skupina i manjina obično ide uz ruku sa sumnjom u konsenzuse i većinu. Razlog je to što je postmodernizam premlad da bi pamtio vrijeme kada su masovni politički pokreti tresli temelje države daleko snažnije nego što je to, koliko se pokazalo, u stanju ijedna marginalna ili manjinska skupina” (str.40-41).

ČITATI UMJESTO LOVITI

Ovo bi svakako trebali pročitati naši pseudoliberali koji nas uvjeravaju da naše društvo nema budućnosti ako se u dogledno vrijeme ne implementira ona famozna “kurikuralna reforma”. Srećom, nedavno je jedan od naših svjetski poznatih filozofa, Neven Sesardić u JL-u pokazao svu insuficijentnost te, još jedne u nizu hrvatskih naivnosti. No, i za takve, manje sretne situacije, Terry Eagleton ima rješenje, jer opće je poznato da nitko nikada nije izliječio neurozu samo time što je pametno postupao s vlastitom psihom (str.55).

Naime, u ovoj knjižici moguće je pronaći i nekoliko zanimljivih objekcija na temu o tome kako i što učiti u našim školama, fakultetima... Bilo bi nadasve dobro kada bi se neki od napaljenih sudionika one sada već pomalo dosadne TV emisije “Peti dan” potrudili pročitati što o tome, i nekim drugim, temama misli T. Eagletona.

Stoga držim da bi ovu sjajnu knjigu svakako trebalo pročitati. Ova preporuka posebice se odnosi na sve studente društvenih i humanističkih znanosti kako bi shvatili da je kudikamo poželjnije posvetiti se poučavanju literarnih umijeća umjesto da se uči kako nositi pušku za lov, ili onu za ubijanje ljudi.

Piše: Zlatko KRAMARIĆ

Bilo bi dobro kada bi se neki od napaljenih sudionika dosadne TV emisije “Peti dan” potrudili pročitati što o nekim temama misli T. Eagleton...

Ne bi trebalo nekritički prigrliti baš sve manjine. Jedna od takvih manjina je i vladajuća klasa, kao i ljudi koji vole rezati meso drugih ljudi i pripremati ih za večeru. (TERRY EAGLETON)

Eagleton je teoretičar za kojega je respektabilni filozof Simon Critchley, autor Knjige mrtvih filozofa, kazao: “Da ga nema trebalo bi ga izmisliti”.

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: APSURDI HRVATSKOG TRŽIŠTA (NE)RADA (I.)

Svi neradnici na budžetu države

INTERVJU: SREĆKO HORVAT, HRVATSKI FILOZOF I POLITIČKI AKTIVIST

Za probleme u Slavoniji nije kriv komunizam nego kapitalizam!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: SREĆKO HORVAT, HRVATSKI FILOZOF I POLITIČKI AKTIVIST

Za probleme u Slavoniji nije kriv komunizam nego kapitalizam!

2

TEMA TJEDNA: APSURDI HRVATSKOG TRŽIŠTA (NE)RADA (I.)

Svi neradnici na budžetu države

3

REPORTAŽA: URUGVAJ

Montevideo, Slavonac te vidjeo