Kultura
VJEKOSLAV JANKOVIĆ, REDATELJ PREDSTAVE “VRZINO KOLO”

Vinkovci nikada nisu imali tu priliku, ali povijesno to zaslužuju!
Objavljeno 26. siječnja, 2018.
Još uvijek nemaju mogućnosti i nadam se da će zaposliti nekoliko glumaca.

Osječkom glumcu Vjekoslavu Jankoviću i izv. prof. art. Umjetničke akademije u Osijeku pošlo je za rukom nešto što nije nikomu u više od stotinu godina kazališnoga života Vinkovaca. U njegovoj režiji postavljeno Ivakićevu 'komediju o volenju i milovanju' “Vrzino kolo” (središnjeg događaja proslave 100 godina kazališnoga života, 10 godina profesionalnog statusa Gradskog kazališta “Joza Ivakić” te 85 godina od smrti autora) prošlo je vrlo strogu selekciju i oštru konkurenciju i plasiralo se na 28. Marulićeve dane. Od 54 prijavljene predstave izbornica, dr. art. Mira Muhoberac odabrala je 12, među njima i vinkovačku.

U obzir dolaze samo predstave hrvatskih autora (postavljene ne samo u hrvatskim nego i u kazalištima u okruženju), kazalište samo prijavljuje svog aduta.

Kazališta moraju imati dobru predstavu, ali i sreću da se uklapaju u viziju i zajednički nazivnik izbornika?

- Da, dolazak na Marulove dane vrhunac je naših festivalskih događanja kojemu teži svako naše kazalište, pa je stoga ovo pravo čudo.

Znao si da ste u konkurenciji. Pretpostavljam da priželjkivao jesi i nadao se, ali jesi li realno očekivao?

- Lagao bih da kažem da se nisam nadao, ali sam svjestan da su u igri velika kazališta. Vinkovci nikada nisu imali tu priliku, ali povijesno to zaslužuju! Drago mi je da je autor sveslavonski, a predstava podjednako i vinkovačka i osječka. To je varoška predstava koja afirmira naš svijet. Uvijek me pomalo ljuti kada vidim spotove tzv. urbanih Šokaca, u kojima su svi u gaćama, drvenim kolibama poput domorodaca. Za usporedbu, kako kaže dr. Dražen Švagelj, tih 30-ih u Vinkovcima građani su imali centralno grijanje, plin, telefon, struju, navečer u Beču su se tiskale novine, a ujutro su bile u vinkovačkoj čitaonici. Namještaj je iz Budimpešte i Beča brodom stizao u Vukovar jer je Zeitung dolazio i Vinkovčani su naručivali i dopremali ga, a njihovi su srednjoškolci na natječajima Cambridgea dobivali nagradu za esej... Bilo je to europsko, otvoreno vrijeme, vrijeme Joze Ivakića, zlatne godine dok se društvo nakon svj. rata nije devastiralo.

To sve povijesno stoji, ali mislim da nema veze s tvojim uspjehom, uspjehom malog vinkovačkog kazališta i zavičajnog autora na kojega mnogi s prijezirom ili bar poluposprdno gledaju.

- Ivakić je jedan od začetnika glumačke škole, govorio je nekoliko jezika, bio ravnateljem HNK u Zagrebu, erudit, a ovaj je komad praizveden 1931. i nikad poslije, a svi su ga svrstavali u pučki teatar. Dva čina naginju tomu, no druga dva su viši žanrovi komedije zabune, ljubavne komedije, koji pripadaju 'velikom', a ne pučkom kazalištu. Mislim da je to bio razlog zašto nije dugo postavljan, jer su ga unaprijed 'etiketirali', a prema mnogim je teatrolozima to najbolji Ivakićev komad. Kontaktirali su me iz Beograda i tražili tekst kako bi na njemu radili sa studentima jer takvih lijepih ljubavnih komedija - nema!

Svi koji su gledali predstavu imaju sličan sud - uz onaj da su se zabavili, a to je da se čini kao da je sve rađeno vrlo opušteno.

- Iza toga stoji dvogodišnji rad, utemeljen na otvorenosti osječkog Sveučilišta i praksi da koristi nas ljude iz 'kulturne industrije' i na jednom mjestu okuplja kritičnu masu iz branše. Ekipa predstave, od scenografa, do osobe za scenski pokret, svi su izrasli na UAOS-u ili HNK-u Osijek. Bez pomoći 'velikog brata' - HNK, njihove otvorenosti da pomažu malim kazalištima i pomoći intendanta da se sve ostvari, ne bi bilo ovog uspjeha. Dogodilo se da je moja predstava prva koja ide na Marulove dane, ali je pitanje dana kada će se i druge pojaviti jer je UAOS otvorio put načelu da se vinkovački teatar koristi kao platformu, a s druge strane Vinkovci još uvijek nemaju mogućnosti i nadam se da će tamo zaposliti još nekoliko glumaca.

Ako im nešto treba biti poticaj, mislim da su ga upravo dobili.

- Upravo to. U predstavi i u autorskom timu dosta je i Vinkovčana. Iznjedrili smo domaći tekst, ekipa je domaća i mislim da je to dobro načelo na kojem možemo raditi. Došli smo do autentične emocije ljubavi, a mi ovdje doista na izvoz imamo emocije. Ne manjka nam ljubavi. To je - volenje!

Vole vas i drugi, pozivi 'frcaju' sa svih strana.

- Uz Marulićeve dane, dogovoreno je gostovanje u Zagrebu u Histrionskom domu. Predstava je koprodukcija s Hrvatskim kazalištem iz Pečuha, pa smo ju i tamo igrali, a publika je sjajno reagirala, stigao je i poziv za Budimpeštu na festival. Dogovaramo BiH, Suboticu, vjerojatno idemo u Makedoniju, već se neki termini dogovaraju za Beč.

Hoće li kazalište imati novca za sva ta gostovanja?

- Nadam se da će Grad Vinkovci, Vukovarsko-srijemska županija i zajednica prepoznati ovu predstavu kao svoj brand, a uz kulturu ide i gospodarstvo. Predstava ima i visoko pokroviteljstvo predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i nadam se da će i drugi prepoznati čudesni put koji se “Vrzinom kolu” otvara i poduprijeti ju. To je presedan na kulturnoj sceni Vinkovaca i mislim da to treba podržati, kao što su to učinili HNK u Osijeku i Umjetnička akademija i da bi ju trebala vidjeti hrvatska publika i u drugim gradovima.

Gradovi veličine Vinkovaca sigurno imaju pozornicu koja ju može primiti!

- Primjerice, igrat ćemo ju u mađarskom selu Santovo, a za te manje sredine imamo posebnu inačicu, što ne znači da idemo na štetu predstave, nego se transformira za manje pozornice.

Narcisa VEKIĆ

veseo

SAM ŠTO SE TRUD ISPLATIO

REDATELJ STVARA NI IZ ČEGA

Kada si dobio rukopis u ruke prije nekoliko godina, jesi li pomišljao da biste do ovdje mogli dogurati?

- Veseo sam što se trud isplatio. Kada krećeš u posao poput ovoga, moraš imati potrebu raditi takav tekst, naći razloge zašto ga radiš: afirmacija svoje sredine, dokazivanje da smo ovakvi ili onakvi, emocija... Mnogo toga na čovjeka djeluje i tjera ga raditi. Što će biti kada predstava iziđe, hoćemo li ići na festivale - time se ne možete baviti dok stvarate. Redatelj stvara ni iz čega, posebice to vrijedi za ovu predstavu koja još nije viđena. Ispred sebe sam imao veliki bijeli prostor. Pitanje je: što je to što želiš, a što ono što bi trebalo biti? Na kraju shvatiš da moraš vjerovati glumcima i piscu, i to je dovoljno. Autorski koncepti, traženja politika u tekstu, dopisivanja... ne dolaze u obzir. Osnova je razotkrivanje dramskog teksta i glumca, dolazak do njegove uloge. Redatelj mora podržavati glumca da dođe na tu razinu i veseli se tomu. On je samo posrednik sa strane koji neinvazivno mora nagovarati i motivirati ljude da rade svrhovito.

To je presedan na kulturnoj sceni Vinkovaca koji su podržali HNK i Umjetnička akademija.

Možda ste propustili...

“SVE O ŽENAMA” TEATRA GAVRAN PREMIJERNO 21. VELJAČE

Nakon 50 premijera i 3000 repriza, ponovno u Hrvatskoj

UZ PREDAVANJE ZVONIMIRA DRVARA

Zvijezde i zviježđa na valentinovsku noć

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

MIA BEGOVIĆ I LUDENS TEATAR

Kod nje starenje ne postoji ni kao glagol u jeziku

2

“SVE O ŽENAMA” TEATRA GAVRAN PREMIJERNO 21. VELJAČE

Nakon 50 premijera i 3000 repriza, ponovno u Hrvatskoj

3

UZ PREDAVANJE ZVONIMIRA DRVARA

Zvijezde i zviježđa na valentinovsku noć