Nakon više od tri i pol godine od puknuća nasipa na Savi kod Rajevog Sela, što je 17. svibnja 2014. prouzročilo katastrofalne poplave u istočnom dijelu županjske Posavine i nanijelo goleme materijalne štete, a dvoje ljudi iz Rajevog Sela poginulo, stižu i prve presude protiv Republike Hrvatske.

Petar Sirotković, sin 86-godišnje Ruže Sirotković iz Rajevog Sela, prve žrtve poplava, tužio je državu, a Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj mu zbog smrti majke država mora platiti odštetu od 155 tisuća kuna. Sud smatra da vukovarsko-srijemski župan Božo Galić nije na vrijeme donio odluku o evakuaciji stanovništva.

Nedvojbeno je utvrđeno kako je nasip kod Rajevog Sela puknuo u 14.55. Situacija je na rajevačkom području na istoku županjske Posavine već dan prije bila zabrinjavajuća. Iz dostavljenih izvješća vidljivo je da su 16. svibnja voditelj Hrvatskih voda na tom području i tadašnji ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje predlagali donošenje odluke o evakuaciji stanovništva. Za Galića je to bila vrlo ozbiljna stvar i smatrao je kako bi takva odluka mogla dovesti do panike i masovnog napuštanja položaja na zečjim nasipima koji su branili ugroženo područje od poplave. Te kobne subote, 17. svibnja, situacija je postajala sve dramatičnija te je u 12.28 vukovarsko-srijemski župan i predsjednik županijskog Stožera za zaštitu i spašavanje donio odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanje i sklanjanje ugroženog stanovništva. Odluka o evakuaciji donesena je u 21 sat. To je za sutkinju Helenu Zetić bio dovoljan razlog da presudi u korist obitelji Sirotković, a upravo se na toj činjenici temeljila i tužba, koju je u ime oštećenika podnio poznati županjski odvjetnik Hrvoje Lešić.

“Odluku o proglašenju katastrofe trebao je donijeti župan, a ne Vlada RH. Tu je odluku morao donijeti prije nego što je došlo do probijanja nasipa kod Rajevog Sela. Sada je država dužna nadoknaditi štetu koja je nastala nepravilnim radom župana Vukovarsko-srijemske županije”, zaključila je sutkinja Helena Zetić.

Svjedoci iz Rajevog Sela na suđenju su potvrdili da je uzbuna oglašena nakon pucanja nasipa i tek tada je slijedila evakuacija.

Odvjetnik Hrvoje Lešić u srijedu nam je kazao da je sutkinja svoju presudu jako dobro obrazložila.

- Radi se o tome što nije pravovremeno provedena evakuacija stanovništva, koja je bila nužna. Zgrade ne možemo premjestiti, ali ljude možemo i moramo. Ljudi su u vrijeme puknuća nasipa bili na terenu, u neposrednom kretanju uz nasip, na ulici, u kućama... I da je evakuacija na vrijeme provedena, takvo se što ne bi moglo dogoditi - kaže. Mišljenja je da se slučajevi sa smrtnim posljedicama trebaju odmah rješavati. U poplavama na istoku županjske Posavine poginulo je dvoje ljudi, i oni su, smatra, trebali biti prioritet. Prema njemu, slučaj obitelji Sirotković trebalo je već davno riješiti izvansudskom nagodbom i nije uopće trebao doći do suda i utvrđivanja bilo kakvih okolnosti. Napominje da su u poplavljenim selima obnovljene kuće, javni objekti, infrastruktura, obeštećeni su poljoprivrednici, a dvije su obitelji iz Rajevog Sela, čiji su članovi poginuli, zaboravljene. Umjesto da se na institucionalnoj razini o njima odmah povede briga i da ih se obešteti, za njih se, kaže, nitko nije pobrinuo niti se upitao kako tim ljudima sanirati njihove duševne boli.

U odgovoru na tužbu obitelji Sirotković zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru Darko Ćorluka pokušao je odbaciti odgovornost države potkrijepivši svoje tvrdnje zaključkom Stručnog povjerenstva, koje je utvrdilo da je nasip popustio zbog hidrauličnog sloma podložnog tla tijela nasipa. Zbog toga, naglasio je, ovu katastrofu nije bilo moguće spriječiti, jer je to bila viša sila, a nasip nije bio konstruiran za tako visoke vodostaje. Podsjetio je i na to da je Vlada RH na prijedlog Državne uprave za zaštitu i spašavanje 20. svibnja 2014. donijela odluku o proglašenju katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije.

Kuća Sirotkovićevih u Rajevom Selu nalazi se 200-tinjak metara od mjesta puknuća nasipa i s još nekoliko susjednih bila je prva na udaru silovite bujice. “Taj datum, 17. svibnja, neću nikada zaboraviti. Nasip je oko 15 sati puknuo i ogromna vodena stihija krenula je prema našoj kući, u kojoj je bila i moja 86-godišnja majka Ruža. Počeli smo brzo dizati stvari na ormar, a voda je sve više navirala i svojom silinom zatvorila vrata sobe u kojoj je bila majka. Na sve sam načine pokušavao razbiti vrata, ali nisam uspio. Majka je ostala zarobljena u sobi punoj vode”, ispričao nam je Petar nakon užasne tragedije. On se s pomoću motke uspio popeti na krov i tako izbjeći smrt, jer voda je u kući bila gotovo do stropa. Spasili su ga navečer pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja koji su prolazili čamcem spašavajući ljude koji su ostali u kućama nakon vodenog vala.