Objavljeno 23. siječnja, 2018.
ĐAKOVO
Nakon više godina pao je broj korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN), socijalke, u Đakovštini. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Đakovo Dubravka Petrović kaže kako je 2017. zaključena s njih 1087. “A dosad je njihov broj bio oko 1200”, dodaje Petrović. Reklo bi se s olakšanjem: “Napokon! Ide k boljem!” no optimizmu mjesta nema. Jer pad korisnika socijalki nije rezultat poboljšanja socijalne slike, pada nezaposlenosti, odnosno rasta zaposlenosti, nego je rezultat iseljavanja. Tako je sveprisutna radna migracija stanovništva stanjila i kartoteku socijale, no (prave) zadovoljštine takvim stanjivanjem nema jer se naše radno i rađajuće najproduktivnije generacije ostvaruju i pridonose u tuđim ekonomijama i demografijama.
- Ljudi odlaze, čitave obitelji, najčešće u Njemačku, Irsku… Mnogima je teško živjeti od plaće, a kamoli od ZMN-a - kaže Petrović, podsjećajući da je osnovica 800 kuna. No tu je i novost da po novome braniteljske opskrbnine ponovno iz resora socijale prelaze u braniteljski resor.
Da mjesta opuštanju, kada je o socijalnoj slici Đakovštine riječ, nema, govori i radna 2017. u Gradskom društvu Crvenog križa Đakovo (GDCK), koja je za nj bila – neslavno rekordna.
Pismeno ih pozivali
- Broj korisnika paketa humanitarne pomoći, u hrani i “higijeni”, podigli smo lani s 1200 na približno 1800. Znači, bio je to za čak trećinu veći priljev novih ljudi u sustav podjele pomoći. U tri navrata tijekom godine podijelili smo gotovo 10.000 paketa humanitarki! - iznosi ravnatelj GDCK-a Đakovo Đuro Brataljenović ogromne brojke za nevelike prostorne, kadrovske i skladišne kapacitete tog društva, kojem su u distribuciji tolikih količina, ističe, pomogli volonteri, DVD Đakovo... Ono ih je, dodaje Brataljenović, realiziralo u okviru projekta “Slavonija 1”, kao partner GDCK-u Osijek.
– Otkud toliki novi broj korisnika? Nije socijale više, nego se dio ljudi dosad nije javljao, a ima pravo na pomoć. Nisu se javljali zbog stida ili neznanja… Stoga smo ljude pismeno na kućne adrese pozivali da dođu po pomoć, jer imaju pravo na nju. U ta tri navrata podijeljeno je pomoći u vrijednosti od 750.000 kuna. Samo nas je poštarina za pisma obavijesti izišla 8600 kuna… Sredstva su osigurana iz EU fonda pomoći. Paketi humanitarke dijelili su se na osnovi rješenja Centra, a slilo se i oko deset posto umirovljenika koji dosad nisu koristili socijalna davanja države, a imaju premale mirovine. Upravo kod te populacije izražen je problem stida da dođe po pomoć, no s vremenom je i on jenjavao. Kod te populacije pravo na pakete humanitarki imala je osoba samac s primanjem do 1500 kuna, odnosno dvije osobe koje zajedno imaju do 2000 kuna - rezimira socijalno neslavnu rekordnu 2017. Brataljenović i činjenicu da su po pakete pomoći prisiljeni dolaziti i ljudi koji su pošteno odradili svoj radni vijek i uplaćivali u fondove, a danas, zauzvrat, dobivaju mizeriju od mirovine, od koje ne mogu dostojanstveno živjeti.
Brataljenović kod te populacije posebno ističe skupinu koja danas treba preživjeti od mizernih poljoprivrednih mirovina, od 500-600 kuna.
Sve hrvatski proizvodi
Na svu težinu položaja upravo te skupine umirovljenika upozoravaju i u drenjanskoj Humanitarnoj udruzi Zrno dobrote, koja je nedavno otvorila socijalnu samoposlugu u Drenju, prvu u Đakovštini.
– Od 90-ak korisnika socijalno je najkritičnije njih približno 50, gdje je veći broj upravo staraca s tim sramotno malim poljoprivrednim mirovinama - kaže član NO Zrna dobrote Željko Fabric.
- Bila je to najveća poslijeratna podjela pomoći. Sve hrvatski proizvodi, vrijednost paketa za jednu osobu oko 170 kuna. Znači – dvije osobe u te tri podjele paketa dobile su hrane i “higijene” u vrijednosti od oko 100 eura - iznosi Brataljenović podatke o socijali iz srca hranom bogate žitnice, u kojoj nitko po prirodi stvari ne bi smio biti gladan.
– Uključili smo u tu podjelu paketa i dio staračke populacije koja dosad nikada ništa nije tražila, čak, rekli su, i ne znaju da su socijala - kaže Brataljenović.
Uz uvažavanje nužde, činjenice da je dobar dio ljudi u velikoj potrebi, šefa GDCK Đakovo ipak pitamo gdje je kraj eskalaciji tih crnih brojki. Gdje će, kada i kako ta sve zaigranija spirala socijalnih pomoći, paketa, humanitarki, socijalki stati? Čovjeku dati ribu ili ga naučiti pecati? Na to Brataljenović odgovara:
- Država će tu morati napraviti rez, a na tom tragu nekim svojim mjerama već i radi, primjerice najavama da će onaj tko tri puta odbije posao ili prekvalifikaciju biti izbrisan s popisa nezaposlenih. Država će tu morati prelomiti…
Suzana ŽUPAN
Pučka kuhinja hrani 45 usta
U đakovačkoj pučkoj kuhinji, što djeluje u sastavu GD Crvenog križa, kaže ravnatelj Đuro Brataljenović, trenutno je 45 korisnika, s tim što je ugovor s državnom sklopljen za njih maksimalno 50. Osim korisnika koji se u njoj hrane besplatno, u njoj se uz plaćanje hrani 120 osoba.
Varaždinci popunili prazne police socijalne samoposluge
Nakon što su posve ispražnjene za božićne blagdane, police socijalne samoposluge u Drenju, kaže član NO Humanitarne udruge Zrno dobrote Željko Fabric, ponovno su popunjene.
– Jedna varaždinska tvrtka uplatila nam je donaciju od 15.000 kuna, za što smo kupili brašno, ulje, šećer, higijenske potrepštine… i popunili police. Poslali smo oko stotinu zamolbi za pomoć. Nije nam se javila ni jedna ovdašnja, slavonska firma, nego tvrtka iz Varaždina i na tome joj veliko hvala - kaže Fabric i o toj strani priče o socijalnoj slici.
1800
korisnika paketa humanitarne pomoći u hrani i “higijeni” bilo je lani - do tada je pomoć primalo 1200 korisnika