Ponosan sam na svoj grad, ponosan sam na cijelu Hrvatsku, rekao je kapetan Igor Vori nakon pobjede naših rukometaša nad Norveškom na terenu i nakon “pobjede“ na tribinama. Pobijedio je i Vori. Kapetan je odradio svoju rolu u stilu kapetana.

Ima onih koji će postaviti pitanje je li povratak Vorija u reprezentaciju bio dobar Červarov potez. U 38. godini života sigurno nije više brz i ne puca od snage kao na SP-u 2009., teško može odigrati svih 60 minuta u napadu i obrani. No, nakon Norveške mogli smo ustvrditi “don't Vori“. Pokazao je zbog čega je u reprezentaciji, koja je njegova uloga u njoj. Obrana 5-1 s njim na prednjem i dalje je vrhunska. Protiv Norveške Červar mu je namijenio i napadačku ulogu. Očito mu bezrezervno vjeruje. Najiskusnijem u situaciji kada je trebalo izvući maksimum iz sebe. Unutarnje rezeve. Koje postoje, ali su negdje bile “zatomljene“ nakon poraza od Švedske i ne baš uvjerljive igre protiv Bjelorusije.

- Istina, nije bilo lagano. Ostvarili smo pobjedu u teškoj situaciji, ali ne i bezizlaznoj. Sigurno je kako nakon poraza od Švedske i teške utakmice protiv Bjelorusije atmosfera nije bila kao poslije pobjeda nad Srbijom i Islandom. Ali, ja sam uvijek znao koliko mi vrijedimo i uvijek sam vam naglašavao kako mi to sve možemo. Zato prije svega čestitke i hvala mojim suigračima - kaže Igor Vori.

Bila je i bojazan od atmosfere i zagrebačke publike?

- Nemojmo više o tome. Kod mene uopće nije bilo bojazni kako će se navijati i hoćemo li imati podršku. Ovo protiv Norveške je bila atmosfera uz koju bi svatko poželio igrati. Željeli smo punu dvoranu, to smo dobili i odužili smo se na pravi način. Treba nam pomoć publike jer nije lako.

Ključ pobjede nad Norveškom bilo je zaustavljanje njihove tranzicije.

- To je bilo najvažnije. Zatvorili smo im kontru i polukontru. Momčad koja na taj način zabija u prosjeku 15-20 pogodaka po utakmici, mi smo ih sveli, napamet ću reći, na možda tri-četiri pogotka. Ma puno je toga kod nas protiv Norveške funkcioniralo. Od agresivnosti u obrani, jako pametnog napada, nismo ulazili u rizične situacije. Koju god obranu smo postavili, bilo je odlično. Bilo je nešto nevjerojatno.

Jeste li se uplašili kada ste ostali s dva igrača manje?

- Uh, to je bio trenutak koji je sigurno presudio utakmicu. Kada im je Štrlek ukrao loptu u situaciji šest na četiri, valjda su s tim napadom otišle sve naše frustracije. To je bio ključni potez.

Prije toga Štrlekova bijega Vori je zaradio isključenje nakon prekršaja nad Sagosenom, a Stepančić je potom isključen zbog prigovora. Je li Voriju što Sagosen zamjerio?

- Što bi mi zamjerio?

Pa što si ga otresao o pod?

- Ma ništa mu nisam napravio. Čovjek je sam pao - nasmijao se Vori i pokušao ipak spustiti loptu na zemlju.

- Ne treba nam sada euforija. Napravili smo dobar rezultat, ali najteže slijedi. Gledali smo Francuze protiv Švedske. Gledamo ih, oni su non-stop tu negdje i onda odjednom “puf“ odu Šveđanima na pet-šest razlike, a ne stigneš se niti okrenuti. Iskusna su momčad, igraju strašan rukomet, bit će jako teško. Sigurno ćemo se za njih dobro pripremiti i dobro ih snimiti. Uz odličnu publiku i još bolju igru negoli protiv Norveške možemo pobijediti i Francuze.

Pred kraj utakmice s Norvežanima Vori je srdačno zagrlio suca. Dodvoravanje “sudačkoj sili“ možda će dobro doći.

- Bio je to moj kapetanski, taktički potez - zaključio je nasmijani Vori.

Kojem slijedi nova bitka. U Hrvatskoj je prije devet godina bio proglašen MVP-jem prvenstva. Upravo nakon utakmice u drugom krugu protiv Francuza, prozvali smo ga i “hrvatskim Obelixom“.