Osijek
PSIHIJATRICA DODIG ĆURKOVIĆ UPOZORAVA:

Ovisnost o videoigricama:
Djeca gube kontakt sa stvarnosti,
roditelji kontrolu nad djetetom
Objavljeno 22. siječnja, 2018.
Liječenje ovisnosti o videoigricama dug je i mukotrpan proces

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) krajem prošle godine objavila je nacrt dokumenta u kojemu stoji kako će se ovisnost o igranju videoigara početi klasificirati kao mentalni poremećaj. Poznato je, naime, kako već godinama djeca i mladi diljem svijeta gube interes za svakodnevni život tražeći spas u virtualnom svijetu. Taj je poremećaj u nekim, pretežito azijskim, zemljama identificiran kao golem javnozdravstveni problem, pa uz klinike za odvikavanje, postoje i brojni zakoni, zabrane i ograničenja, koji mlade sprječavaju u nezdravoj uporabi tehnologije.

WHO će tako tijekom idućih mjeseci i službeno javnosti predstaviti dokument pod nazivom “Međunarodna klasifikacija poremećaja”, koji, inače, nije mijenjan već 27 godina, a što će zacijelo pomoći i hrvatskim zdravstvenim institucijama u borbi s ovom modernom bolesti.

Ponuditi alternativu

Doc. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, dr. med., specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek, naglašava kako je “poremećaj igranja” već odavno trebao ući u sustav dijagnostike, jer je danas, kaže, moguće pratiti samo popratne, psihičke poremećaje koji su nastali kao rezultat prekomjernog provođenja vremena za kompjutorom, konzolom, mobitelom...

- Ako dijete gubi kontakt s realnošću te zanemaruje školske obveze, socijalne odnose, higijenu, prehranu i sportske aktivnosti zbog videoigara i tehnologije, to odmah postaje širi problem, jer se često, uz nekontroliranu agresiju, impulzivnost i nesanicu, javljaju i simptomi poput anksioznosti, depresije, pa čak i suicidalnih misli - objašnjava dr. Dodig Ćurković. Ističe kako na Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju često dolaze roditelji koji su izgubili kontrolu nad svojom djecom, a koja pri uskraćivanju tehnologije postaju opasna za cijelo društvo. Naglašava i kako je liječenje ove ovisnosti izrazito dugotrajan i mukotrpan proces. Terapeuti i psihijatri u suradnji s roditeljima nastoje djecu naučiti drukčijim oblicima ponašanja, vraćajući ih u staro stanje svijesti – daleko od nezdrave napetosti i adrenalina izazvanog pretjeranim igranjem videoigara.

Kao majka dvoje tinejdžera, kaže dr. Dodig Ćurković, dobro zna koliko je zahtjevan posao roditelja u današnjem digitalnom svijetu, ali ističe kako nikada ne treba odustajati od svojeg djeteta, nego valja svojim primjerom pokazati kako zdravo i kvalitetno provoditi vrijeme.

Prevencija - edukacija

- Najbolji je način borbe protiv ove ovisnosti prevencija, odnosno edukacija, koja se mora provoditi od najmlađe dobi, pokazujući djeci pozitivne, ali i brojne negativne strane uporabe tehnologije i, primjerice, društvenih mreža. Djeca žive u novom dobu, kojemu se moraju prilagoditi i roditelji, jer su posljedice nekontroliranog bivanja u virtualnom svijetu očite i u svakodnevici. Stoga dijete mora znati da će od obitelji dobiti podršku i suosjećanje, a ne osudu i kažnjavanje - naglašava voditeljica Zavoda. Dodajući kako informatika nipošto ne smije ostati izborni školski predmet, jer mora postati važan faktor u borbi protiv zloporabe tehnologije. Naime, educirano dijete teže ili uopće ne upada u zamke virtualnog svijeta.

Za kraj, dr. Dodig Ćurković otkriva kako na Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju često dolaze djeca koja “imaju nešto reći, ali nemaju kome”, pa upozorava na nužnost uklanjanja tabua kada je riječ o odlasku k psihijatru ili psihologu. Srećom, mnoga djeca danas shvaćaju kako im u rješevanju problema i suzbijanju negativnih misli često više može pomoći objektivna, stručna osoba.

Marko MANDIĆ

Maja Š.

majka 11-godišnjeg dječaka

SHVATILA SAM DA I SAMA PREVIŠE VISIM NA RAČUNALU I MOBITELU

- Moj je sin dobivao sve lošije i lošije ocjene, postao je svadljiv, nestrpljiv, počeo je patiti od nesanice, družio se isključivo vezano uz računalne igrice... U jednom mi se trenutku upalio alarm - on je ovisan o igricama! A ja, umjesto da sam mu bila uzor, i sama sam previše visila na računalu i mobitelu. Provodila sam sate na Facebooku i Instagramu, često i do duboko u noć. Odlučila sam pomoći i svojem djetetu i sebi. Počela sam nam organizirati izlete u prirodu, zajedno smo odlazili trčati i vježbati na Srednjiku, išli smo zajedno u kino, navečer bismo zajedno pripremali večeru, skuhali čaj i pričali o svemu što nam se dogodilo u danu, igrali smo društvene igrice... U sve se uključio i suprug te naša kći. Uveli smo obiteljska pravila o korištenju tehnologije i uveli sustav stimulacije za njihovo pridržavanje. Nije bilo lako sve to postići, ali svi smo puno sretniji. Tehnologiju ne možemo isključiti iz naše svakodnevice, ali možemo postići da mi vladamo njome, a ne ona nama - kaže Osječanka Maja Š.

stručnjaci

NE USTRUČAVAJTE SE OBRATITI PSIHIJATRU ILI PSIHOLOGU

Možda ste propustili...

IZ TRPIMIROVE U HADRIJANOVU

Desno samo kroz križanje

URUČENE USPOMENICE NA MEMORIJALNU HODNJU OSIJEK - VUKOVAR

Svake godine sve više učenika želi dati svoj obol žrtvi Vukovara

ZATVOREN MUZEJ LIKOVNIH UMJETNOSTI

Građa je na sigurnome, izložbe u podstanarstvu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana