U kontekstu povijesti hrvatskog dizajna o dizajnerima obuće vrlo se malo zna, a upravo jednoj od pionirki na tom području, Vlasti Jarnjak, posvećena je monografija povjesničarke umjetnosti Branke Hlevnjak, predstavljena u Muzeju za umjetnost i obrt.

Knjigu "Hod u zagrebačkim cipelama – Design Vlasta Jarnjak, Prilozi povijesti hrvatskog dizajna 1965.-1989.", objavila je Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnost ULUPUH. Bogato ilustrirano izdanje podsjeća na 30 godina karijere Vlaste Jarnjak u Tvornici obuće Astra, i Tvornici dječje obuće Zagreb, gdje je radila od 1965. do kraja osamdesetih godina. Jarnjak je poznatija kao samostalna umjetnica koja se bavi oblikovanjem keramičkog nakita, a knjiga otkriva kako je svojedobno bila jedna od najistaknutijih aktera na području industrijskog dizajna, kreiranja ženske i dječje obuće.

- Htjela sam prikazati duh te mlade, entuzijastične osobe koja je u Italiji dobila prva saznanja o tome što je ženska cipela i što se njom sve može, ali i pokazati tadašnji duh Europe i zapada, odakle se sve upijalo - rekla je autorica knjige Branka Hlevnjak, te dodaje kako smatra važnim što je Jarnjak počela kao ilustratorica i prije nego što joj je to postao posao. Podrijetlom je iz umjetničke obitelji, crtala je iz gušta, a cipele su joj bila opsesija, pa je zato kasnije sjajno prebrodila i prepreke u tvornici imajući viziju da sve može drugačije, svjetskije.

Andrea Klobučar, voditeljica Zbirke mode i modnog pribora MUO-a, rekla je kako je ta knjiga ujedno priča o poziciji dizajnera u industrijskoj proizvodnji u drugoj polovini 20. stoljeća, njihovoj tadašnjoj anonimnosti i nevidljivosti - nisu bili potpisivani pod proizvod koji bi napravili. Posebno je zanimljivim izdvojila insajderski uvid knjige u nedavnu prošlost koja u cjelini još nije valorizirana, vrijeme kada je hrvatska tekstilna industrija bila u jednom od svojih plodonosnijih razdoblja.

- Hlevnjak pozicionira njezino djelovanje unutar zapadnoeuropskog konteksta i pokazuje koliko je ona kao ilustratorica, glavna urednica i kolumnistica časopisa te dizajnerica utjecala na formiranje ukusa publike i stvaranja trendova. Osim što se bavi dizajnerskim ženskim pismom, ta je knjiga vrijedno svjedočanstvo o načinu rada u tvornicama i statusu dizajnera, a iznimno je značajan i bogati arhivski materijal reproduciran u knjizi - kaže Klobučar. Naslovi poglavlja vode kroz tadašnje stanje u industrijskom dizajnu, a obuhvaćeno je razdoblje od 1959., otkad je maturirala na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, do 1989., kada napušta zanimanje kreatorice ženskih i dječjih cipela. Njezinu je posvećenost ilustraciji cipela vrlo brzo nakon što je maturirala prepoznao milanski časopis Novus te ju pozvao da dođe u Italiju kao gošća ilustratorica. Ondje je ostavila brojne ilustracije domaće etnobaštine i crteže kreacije pin-up cipelica, te putem slavne škole Arsutoria, u Milanu, stekla prva saznanja o dizajnu cipela i procesu modeliranja. Kasnije je to bilo ključno da se ovdašnja industrija više okrene prema talijanskim, elegantnijim modelima, za razliku od dotadašnjeg strožeg i sportskijeg njemačkog stila.

Jarnjak se ilustracijom cipela nastavila baviti, između ostaloga, kroz časopis Styl, Jugoslavenskog instituta za industriju obuće, te s Modnim žurnalom ženskih, muških i dječjih cipela - Košuta, kojemu postaje i glavna urednica. Svoje je znanje i vještine usavršavala na međunarodnim sajmovima u Zagrebu, Beogradu, Bologni, Parizu, Düsseldorfu i drugdje kao predstavnica Tvornice obuće Astra i članica Udruženja kreatora i modelara kožne konfekcije i galanterije SFRJ. Osim što je izlagala svoje kreacije, sudjelovala je na simpozijima i kongresima Modeuropa, bila predavačica, novinarka stručnih i edukativnih časopisa. Od brojnih njezinih kreacija samo se dio proizvodio, no većina je originalnih dizajnerskih rješenja izrađena u Astri u malim serijama, samo kao ogledni prototip za revije i sajmove, te stručne kongrese. S našom 'ambasadoricom mode' Žuži Jelinek 1970. godine sudjelovala je na modnoj reviji održanoj na terasi Oleander Hotela Esplanade, u Zagrebu. Krajem sedamdesetih prelazi u Tvornicu dječje obuće Zagreb, koja je u to vrijeme upravo plasirala svoj inovativni program dječjih sportskih cipela, popularnih mungosica. Za program cipelica za bebe osvojila je nagradu Zlatno lane na beogradskom sajmu. Položivši tečaj modelarstva kod Miroslava Vaha, oca našeg modelarstva obuće, stekla je pravo da sama vodi slične tečajeve za modelare u Astri. Za svoj rad dobila je visoka priznanja i nagrade, između ostalih i Zlatnu cipelu na Međunarodnom tjednu kože i obuće u Zagrebu 1977. U travnju 1990. odlazi u samostalne umjetnike i posvećuje se svojoj paralelnoj ljubavi – keramici. Vlasta Jarnjak na promociji svoje knjige zahvalila je brojnim prijateljima i kolegama, institucijama koje su omogućile izdavanje i predstavljanje njezine knjige, ali i životu koji joj je, kako je rekla, pružio privilegij raditi ono što voli. Hina