Nikada se nisam prestao nadati da ćemo se ponovno osamostaliti - bio je prvi komentar Tomislava Hršaka nakon što je Ministarstvo kulture, prije mjesec dana, ocijenilo da je trenutak da se ispravi ono što se dogodilo pripajanjem Arheološkoga muzeja Muzeju Slavonije prije gotovo pet godina.

Taj rođeni Zagrepčanin, koji živi u Đakovu, a radi u Osijeku, privremeni je ravnatelj ponovno osnovanoga AMO-a, u kojem je od osnutka, u studenom 2007., tada jedini kustos.

Od službenog je imenovanja prošlo 20-ak dana. Na ulazu još stoji ploča Muzeja Slavonije, što znači da proces razdvajanja još traje?

- U 30 dana od imenovanja ja kao privremeni ravnatelj moram u Ministarstvo kulture poslati prijedlog statuta, koji mora biti odobren i usklađen, slijedi registracija na Trgovačkom sudu, nakon čega AMO postaje pravna osoba i počinje funkcionirati. Tek tada počinje postupak razdvajanja, koji će se usklađivati s Muzejom Slavonije, uz odobrenje Hrvatskog muzejskog vijeća, što znači da će ploča još neko vrijeme biti na zgradi.

Kad skinete ovu, hoćete li vratiti staru ili će AMO dobiti novi logo?

- Mislim da ćemo vratiti staru, koja je trenutačno na izložbi o Tvrđi.

Niste ju ceremonijalno razbili kad su muzeji 2012. spojeni?

- Nismo, a ne ćemo ni ovu. AMO je imao svoj prepoznatljivi logo, dobro je bio prihvaćen i za sada će ostati.

Valjda se to razdvajanje ne će razvući poput rastave braka, uz pokušaje mirenja?! Administracija vas, pretpostavljam, koči u radu?

- Još uvijek smo svi zaposlenici MSO-a i tek će nakon registracije AMO-a biti sklopljeni novi ugovori o radu. U biti se posao uopće ne mijenja jer je arheološka građa ovdje, predmeti su podijeljeni po zbirkama, kustosi se i dalje brinu o njima, svi se programi vezani uz arheologiju održavaju.

Koliko će zaposlenika AMO imati?

- Ovaj se put izdvaja cijeli Arheološki odjel sa svim kustosima, uz djelatnike koji su do spajanja radili u AMO-u. Da bi Muzej mogao nesmetano raditi, bit će potrebe i za stručnim i pomoćnim osobljem, no o tom ćemo razgovarati u budućnosti.

Kao privremeni ravnatelj niste predavali plan i program?

- U funkciji privremenog ravnatelja trebam odraditi administrativni dio. Programi se MK-u za ovu godinu prijavljuju do sredine rujna, pa nama programi redovito teku, uglavnom su vezani uz arheološku baštinu, istraživanje na terenima. Druga velika stvar koja nas čeka ove godine, a koja je pokrenuta još za ravnateljstva Denisa Detlinga, stalni je postav Antika. Do pripojenja 2012. AMO je otvorio dva stalna postava - Seoba naroda iz srednjeg vijeka i Prapovijest, koji je otvoren 2011. Planirali smo nastaviti i Antiku, no došlo je do spajanja pa je sve stalo. Proces je ponovno pokrenut 2015. pa ove godine očekujemo početak ozbiljnijih radova, jer je idejni projekt već završen.

Hoće li prelaskom cijelog Arheološkog odjela, sa svim zbirkama i kustosima, nastati gužva? Ili ste zadovoljni prostorom kojim raspolažete?

- Prostora nikad dosta, posebice depoa za građu i to je jedan od problema kojima ćemo se morati pozabaviti. Spajanje se ne će dogoditi preko noći, ne će nakon registracije preko Trga krenuti kutije i kamioni. Proces će sigurno potrajati pola godine, ali se nadamo da se ne će odugovlačiti u beskonačnost.

Očekujete li antagonističke odnose “starih” i “novih” zaposlenika AMO-a?

- Oduvijek smo dobro surađivali i privatno i profesionalno. Sa svima surađujem 10-ak pa i više godina i mislim da ne će biti problema.

Nakon imenovanja nije bilo glasina? Iznenađenih? Šokiranih?

- U AMO-u sam od osnivanja, bio sam prvi kustos pa su u MK-u valjda procijenili da mogu odraditi bar ovaj početni dio, a za dalje ćemo vidjeti.

Osobno ste navijali za razdvajanje od prvog dana spajanja?

- Spajanje se dogodilo preko noći, nitko ozbiljno nije razmatrao što takva odluka donosi. Imali smo hrpu planova koji spajanjem nisu bili izvedivi zbog složenosti MSO-a. Pokušat ćemo arheologiju podići na višu razinu, brigu o nepokretnoj i pokretnoj arheološkoj baštini što se tiče stručne obrade građe, bolje suradnje s arheološkim institucijama u zemlji i inozemstvu i nadamo se da će javnost moći uživati u arheologiji još niz godina i u Osijeku, cijeloj Hrvatskoj i šire.

Od svih muzejskih grana arheologija je široj javnosti najatraktivnija, tu su i senzacionalna otkrića.

- Arheologija je danas multidisciplinarna znanost kojoj pomažu razne prirodne znanosti da dođe do odgovora na pitanja koja ljude zanimaju i muzeji mogu pružiti mnogo u prikazu života ljudi na ovom prostoru u prošlosti.

Obvezuje li vas ova ponovno dana prilika? AMO je otvoren uz mnogo pompe, javnost pamti da je mnogo novca uloženo u sve, nakon nekoliko godina - moglo bi se reći, ključ u bravu, a sad ponovno razdvajanje. Pretpostavljam da javnost očekuje da opravdate ovaj čin.

- Mi ćemo to htjeti opravdati. I prije spajanja imali smo mnogo planova, ne samo stalni postav nego i radionice za obradu arheološke građe, međunarodne suradnje.

Arheologija se godinama bori protiv nelojalne konkurencije, ilegalnih iskapanja, crnog tržišta.

- Zakonska regulativa ne spada pod muzej, to rješavaju Konzervatorski odjel i MK. Muzejima tu preostaje samo edukacija, upozoravanje da ilegalno skupljanje arheoloških predmeta nije zakonito i šteti arheologiji. Svi ti predmeti imaju neku priču, vrijednost dobivaju kontekstom i rekonstrukcijom okolnosti. Ilegalna trgovina arheološkim predmetima velik je problem u svijetu i to je nešto s čime ćemo se suočavati i to rješavati u sljedećim godinama.

U kojoj je fazi istraživanje Murse? Na kojim još lokalitetima radite?

- Iskopavanja Murse idu tempom gradnje zgrada fakulteta, uskoro će slijediti i idejno rješenje prezentacije nađene građe. U Muzej stiže građa s jako mnogo lokaliteta, koja, na žalost, stoji u depoima, obrađena, a neobjavljena. Još za prethodnog djelovanja AMO-a počeli su neki projekti istraživanja u Batini, na Dunavskom limesu. Sve će to biti nastavljeno i, nadamo se, prezentirano javnosti preko izložbi, publikacija, kataloga, predavanja.

Ima li nekih senzacionalnih, nikad viđenih komada?

- Riječ je o nepreglednim količinama građe, među kojom uvijek ima nešto novo. Velik je problem obrada građe, jer ona mora biti konzervirana, restaurirana. Kada s terena stigne, treba ju prvo razvrstati, potom stručno obraditi, jer uglavnom stiže u vrlo sitnim komadima. Vrlo je dug put od iskopavanja građe do prezentiranja na izložbi.

Je li, tj. hoće li, AMO kadrovski biti dobro pokriven za samostalno funkcioniranje?

- O tom ćemo morati razgovarati s MK-om i nadati se da će nam odobriti bar dio.

Jeste li optimistični?

- Uvijek sam optimističan, zato sam prije deset godina došao raditi u AMO, jer sam smatrao da je to dobra priča, postavljena na dobrim temeljima i s perspektivnom budućnošću.