Višegodišnje konzumiranje rekreativno-ubojitog koktela poznatog pod nazivom Sex & Drugs & Rock & Roll nije preživio ni suautor istoimene pjesme Ian Dury koji je umro prerano, a kamoli cijela kohorta poslenika rocka koji su izgorjeli zajedno s glazbom koju su živjeli.

Duryja (1942. - 2000.) pamtimo iz vremena kada je vedrio i prašio scenom punka i new wavea, a spomenuta pjesma koju je izveo zajedno s dvojicom članova svoje skupine Ian Dury and the Blockheads, temelji se na rifu koji je druga polovina autorskog tima Chaz Jankel “posudio” od Ornettea Colemana, jednog od ključnih protagonista free jazza, točnije iz skladbe “Ramblin”, objavljene na albumu “Change of the Century”, iz 1960. Kada se Jankel jednom pokušao ispričati Colemanu za svoju “krađu stoljeća” veliki saksofonist mu je hladno rekao neka ništa ne brine, jer je spomenuti rif njegov kontrabasist Charlie Haden “posudio” iz kentuckyjske narodne pjesme “Old Joe Clark”. Bilo je to vrijeme kada su rokeri potajice slušali ploče jazza i pokušavali shvatiti što to njihovi konkurenti sviraju. Na njihovom albumu “Laughter”, iz 1980., pojavljuje se i trubač Don Cherry koji je ostavio veliki trag u free jazzu. Zanimljivo, The Blockheadsi djeluju i danas, 18 godina nakon Duryjeve smrti, s Chazom Jankelom za klavijaturama. Posljednjih godina često surađuju s izraelskim saksofonistom i klarinetistom Giladom Atzmonom, što govori da Blockheadsi nisu nikada prestali slušati jazz.

No, nismo ovdje mislili mnogo govoriti o pokojnom Ianu Duryju, punku koji nikako da umre, ni o besmrtnom jazzu. Zaintrigirala nas je vijest o smrti Eddieja Allana Clarkea, posljednjeg člana izvorne postave britanske skupine Motörhead, koja je svirala heavy metal. S Clarkeom je u povijest otišla svaka ideja oživljavanju Motörheada koji je sa svojim posljednjim članom biološki izumro, kao da je riječ o kakvom plemenu s Andamanskog otočja, ili iz amazonske prašume. Eddie Clark (67) poživio je deset godina duže od Iana Duryja, a presudila mu je upala pluća. Prije nešto više od godine dana preminuo je Ian “Lemmy” Kilmister, a 2015. na onaj svijet otišao je i bubnjar Phil “Philthy Animal” Taylor. Clarke je nosio nadimak “Fast”.

Biološki nestanak Motörheada podsjeća na sličan završetak Ramonesa i EKV-a. Što ćemo, nisu svi vraški dugovječni kao dobrodržeći metuzalemi iz Rolling Stonesa koji, navodno, redovito transfuzijom mijenjaju krv kako bi zaustavili starenje. Beatlesi su bili slabije sreće, John Lennon ubijen je u atentatu 1980. nedaleko od svoga doma, a George Harrison umro je od raka grla 2001. Ono što spada u rizik toga posla kada je riječ o rokerima nije samo druženje s lakim drogama i teškim ženama (može i obratno), nego i neprestani život u pokretu. Tako su svoj život u zrakoplovnim nesrećama izgubili svih pet članova brazilske skupine Mamonas Assasinos čiji se avion 1996. zabio u neko brdo blizu Sao Paula, te četiri člana izvorne postave Bar-Keysa, skupine koja je tada svirala soul i rhythm&blues. Njihov zrakoplov, u kome je bio i glasoviti pjevač soula Otis Redding, pao je 1967. u jezero Monona, nedaleko od Madisona, u američkoj saveznoj državi Wisconsin. Podjednako su loše prošli članovi Zbora Crvene armije, njih 64, čiji se zrakoplov 2016. survao u Crno more kod Sočija. Slično je prošlo i 37 pripadnika limene glazbe (Fanfarekorpsa) nizozemske vojske nakon što je njihov zrakoplov 1996. naletio na jato čvoraka kod Eindhovena i srušio se na tlo.

Sex, Drugs & Rock & Roll omiljena je fraza koja bi trebala opisati pustopašni život rokera. Popis prerano umrlih je poduži, a tzv. Klub 27, u koji se ulazi posthumno smrću s 27 navršenih godina, ima više od šezdeset “članova”, među kojima su najpoznatiji Brian Jones (utopio se), Jimi Hendrix (popio previše sedativa), Janis Joplin (predoziranje heroinom), Jim Morrison (srčani udar), Kurt Cobain (samoubojstvo) i Amy Winehouse (otrovanje alkoholom). Krajnje je vrijeme da se pripadnici ovako rizičnog zanimanja izbore za beneficirani radni staž ili da počnu zdravije živjeti, primjerice početi piti kefir i žvakati čija sjemenke. Nikada nije kasno.