Prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone nogometaši Osijeka su zaključili. U Velikoj će ostati do sutra, a onda će se vratiti u grad na Dravi, kratko, ali baš kratko predahnuti, i već u petak bit će u zrakoplovu koji će ih odvesti u Marbellu gdje će obaviti ključni dio pripremnog razdoblja i odigrati najmanje četiri test-susreta.

U okruženju bijelo-plavih sasvim je mirno. Zasad mirno “snimaju” što se događa u redovima njihovih konkurenata kada je u pitanju prijelazni rok. Mnogo je prometa bilo kod Dinama i posebno Rijeke, a i Hajduk je ostao bez jakog napadačkog aduta (Erceg). Osijek se, zasad, ograničio na rješavanje “unutrašnjih” pitanja. Uglavnom se radilo o odlascima. Zoran Lesjak i Josip Špoljarić do ljeta će biti u novom “bratu” bijelo-plavih - talijanskom Santarcangelu, a Nikola Matas još je u potrazi za novom sredinom. Povezivalo ga se s ljubljanskom Olimpijom, ali “bijelog dima” u njegovom slučaju nema.

Ulazni transferi? Ako će ih biti, zasad su, prema običaju, strogo čuvana tajna. Zapravo, Osijek je u dva protekla ljetna prijelazna roka doveo čak 16 novih igrača, a prošla je jesen ostavila dosta otvorenih pitanja na koja će trener Zoran Zekić odgovore tražiti baš kroz ove zimske pripreme, ali i tijekom proljetnog dijela sezone. Jesen je bila neuobičajno duga i naporna, igru i momčad Zekić je slagao u hodu, pa i nije čudno što je bilo dosta amplituda. No, sada kada će se svi odmoriti i proći prve zajedničke pripreme u nastavku sezone očekuju se odgovori na većinu stvari vezanih uz kvalitetu i formu određenih igrača koji su nakon prvog dijela prvenstva ostali u zraku. Trener Zoran Zekić na kraju jeseni zaključio je kako je iz akutalnog igračkog kadra izvukao maksimum.

No, je li to posve točno? Iz pojedinaca možda, ali iz momčadi nije, iz jednostavnog razloga što nije imao mogućnosti zbog ozljeda i neočekivano slabe forme nekih pojedinaca. Sasvim blizu maksimuma Osijek je bio ljetos u europskim nastupima, ali kroz prvenstvo znao je ostati dužan zbog raznih razloga. Dijelomice zbog činjenice što je rano ostao bez oba bočna igrača - Tomislava Šorše koji je posljednju utakmicu odigrao još u rujnu, te kapetana Borne Barišića koji je zbog ozljede izvan stroja bio dva i pol mjeseca. Dijelomice i zbog toga što su se neki igrači (Marić i Hajradinović) priključili u posljednjim danima prijelaznog roka, drugi su se pak predugo tražili (Jambor), a kod trećih je forma ozbiljno varirala (Bočkaj, Barać), ili je bila na neočekivano niskoj razini (Lopa i Ejupi). Zbog svega toga lako je zaključiti kako Osijek zapravo temelj proljetne bitke za drugo mjesto treba tražiti u unutrašnjim rezervama, jer one sigurno postoje, a ako njima bude moguće pridodati poneko pravo, ali stvarno pravo pojačanje, nitko se neće buniti. Govorimo o igraču kojem neće trebati “sto godina” za prilagodbu, nego o čovjeku koji će odmah moći donijeti novu razinu kvalitete u igru.

Proljetni dio sezone bit će “normalan” kada je ritam u pitanju. Bijelo-plavima je ostala borba na samo jednoj bojišnici, a kako sada stvari stoje, u odnosu na konkurenciju, bar imaju najjasniju situaciju s igračkim kadrom, što bi jednostavno moralo biti prednost. Jedino za što doista treba zapaliti svijeću jest zdravlje igrača. Naime, Zekić od završetka ljetne europske avanture, dakle, od kraja kolovoza, nije bio u mogućnosti izvesti idealnu momčad, pa je stoga doista nezahvalno govoriti o stvarnoj vrijednosti njegove momčadi. Proljeće bi moralo dati odgovore na to. Prije svega jer Lopa i Ejupi valjda ne mogu imati lošiju polusezonu od jesenske, a njihov je doprinos u domaćim natjecanjima itekako nedostajao, a ostatak priče vezan je uz igrače koji su stigli prošlog ljeta. Od njih jedino je Eros Grezda držao razinu koja zadovoljava. Svi drugi su se dizali i nestajali. Zato je opet bilo puno rotacija, čak toliko da je tek pred kraj jesenskog dijela sezone ista momčad zaigrala u dva susreta zaredom. Uglavnom, u drugom dijelu sezone očekujemo Ejupija i Lopu u pravom svjetlu, a od Bočkaja, Marića, Jambora i Hajradinovića još više nego što su dali jesenas. Ako se to dogodi, primarni cilj, odnosno, izlazak na europsku scenu, ne bi smio doći u pitanje, a onaj viši, borba za drugo mjesto, trebao bi biti realnost. Ipak, glavni cilj nije samo rezultatske prirode, nego je vezan uz kontinuitet kvalitetnih igara. Osijek je došao do razine na kojoj više može i mora, u svakoj, ali baš u svakoj utakmici igrati isključivo na pobjedu. Pri tome način i sredstvo neće biti toliko važni, jer se ne može svim utakmicama i suparnicima pristupati baš na isti način kada su taktičke stvari u pitanju. Međutim, stav uvijek treba biti pobjednički, a njega je znalo nedostajati prošle jeseni. On je čak izraženiji bio u težim susretima nego u onim običnim i to je segment na kojem treba raditi. U utakmicama s momčadima iz sredine ili donjeg dijela tablice Osijek treba pokazati svoju vrijednost. U tim utakmicama ne smije dopustiti suparniku nametanje ritma, jer kada su se stvari kretale u tom smjeru krajnji rezultat nije bio povoljan za bijelo-plave.