Objavljeno 16. siječnja, 2018.
VALPOVO - Sve hirovitija priroda, koja je ovogodišnju zimu, s iznimkom jučerašnjeg dana, kada je snijeg bar nakratko zabijelio krovove, pretvorila u pravo proljeće, ljubitelje zimskih radosti učinila je pomalo sjetnima i nostalgičnim za starim vremenima. Prije više od pola stoljeća u Slavoniji i Baranji zime su bile bijele, pune snijega.
U sjećanje na ta vremena, u kojima se istinski uživalo na različite načine i kroz različite sadržaje, vrsni poznavatelj lokalne povijesti Stjepan Najman u svojoj je zbirci sjećanja i pripovjedaka nazvanih “Valpovčice” istražio i na vrlo zanimljiv način opisao klizanje na tzv. taljigama na zamrznutim vodenim površinama.
“U vrijeme prije više od sedamdesetak godina nije se znalo za klizaljke kakve danas postoje, a klizalo se na klizaljkama ručne proizvodnje zvane 'taljige'”, napisao je Najman. Na komad daske “ugradile” bi se dvije žice debljine od oko četiri milimetra, ili kakva se već mogla naći, presavijene na krajevima preko ruba nagore. Za cipele bi se učvrstile užetom ili kožnim vrpcama.
“Već iz ovog opisa može se zaključiti kako su 'taljige' bile vrlo skromnih tehničkih osobina, no služile su svrsi. Krajem tridesetih godina 20. stoljeća financijski dobrostojeći mogli su si priuštiti prave klizaljke od čelika koje su se pričvršćivale na bakandže ili jače cipele pomoću metalnih čeljusti koje su se stezale naročitim ključem pa se na taj način klizanje odvijalo na potpuno drugačiji način”, zapisao je Najman.
Iako su na rijetkim starim fotografijama koje datiraju iz vremena od prije 100 godina zabilježene samo taljige, starim Valpovčanima, čak i onima nešto mlađima, u živom je sjećanju i sanjkanje na slami, koje se prakticiralo na svakoj i najmanjoj padini gdje je bilo prilike za spust. Stara je praksa bila da se plastične vreće napune slamom ili sijenom, dobro zavežu, a onda bi na nju sjeli sanjkaši i sjurili se niz padinu. Dobro je poznato da je omiljena valpovačka destinacija za to bila valpovački perivoj uz mostić, a jednako popularna za sanjkanje ostala je sve do današnjih dana. Lidija Aničić