Ljetos je u redove rukometaša NEXE-a stigao Josip Jurić Grgić. Zagrepčanin koji je prije dolaska u Našice godinu dana proveo na Islandu, gdje je, igrajući za momčad Valura, osvojio naslov prvaka i nacionalnog kupa te zaigrao u polufinalu Challenge Cupa i bio drugi klupski strijelac. Naravno, kao netko tko je proveo godinu dana na Otoku, poznavatelj je načina života u zemlji čiji će rukometaši u nedjelju biti suparnik Hrvatskoj u Splitu, ali i odličan poznavatelj islandskog rukometa.

Nekoliko je današnjih islandskih reprezentativaca s kojima je ili protiv kojih je Josip igrao u islandskoj ligi.

- Moj je suigrač bio Orn Gislason, koji je odličan obrambeni igrač. Imaju dva mlada desna krila iz domaće lige, od kojih jedno igra u klubu koji je na malom otoku pokraj obale. Prošle godine na Island se vratio odlični vratar Gustavsson, koji je član Hojkara.

Hojkar je islandski klub Haukar i veliki rival njegova Valura, koji je svoje utakmice igrao u Reykjaviku.

- Tijekom sezone gledanost utakmica i nije prevelika. Možda se na tim derbijima skupi više od tisuću ljudi. Ali zato je, kada se igra play-off, krcato. Recimo, finale play-offa igra se na tri dobivene utakmice. Znači, svih pet utakmica igrano je pred punom dvoranom, 5000 gledatelja, uz televizijski prijenos. Rekao bih da je rukomet bio dugo godina broj jedan na Islandu po popularnosti. Međutim, s pojavom njihove nogometne reprezentacije, koja je plasmanom u četvrtfinale Europskog prvenstva i sada odlaskom na Svjetsko prvenstvo izazvala euforiju u zemlji, rukomet je ipak spušten na mjesto broj dva.

Jesi li doživio huk karakterističan za nogometne navijače?

- Jesam. Radi se to i u rukometu. Posebno u tim utakmicama kada je puna dvorana.

Mnogi pričaju o islandskom sportskom čudu. Zemlja s nešto više od 300 tisuća stanovnika s odličnim reprezentacijama u nogometu, rukometu, sve bolji su i u košarci.

- Uh, oni stvarno jesu čudo. Rekao bih, puno stvari na to utječe. Kvaliteta života, visok standard, žive i hrane se kvalitetno. Uz to imaju i sustav u sportu. Djecu uvode u sport još od vrtića, kada ona prolaze kroz sve sportove, a poslije ju selekcioniraju. Jako puno i poslije ulažu u sebe. Mislim kako su osnovali fakultet za rukometne trenere. Rukometni seminari održavaju se bar jednom mjesečno. Ako treba, Dagur Sigurdsson, bivši izbornik Njemačke, koji je sada preuzeo Japan, bez problema dođe iz Japana na Island kako bi održao seminar.

Sigurdsson je samo jedan od trenera koji je stekao ime u svijetu rukometa. Neobično je da zemlja koja je malena i objektivno nema uspjeha poput Hrvatske, Francuske ili Danske ima toliko uspješnih trenera. Rade i tu lobiji?

- Nemojmo se zavaravati. Njihovi treneri puno surađuju i pomažu jedni drugima. To je ljudski. I naš trener kada ode raditi negdje vani, u pravilu će povući pomoćnika ili, primjerice, fizioterapeuta. No zar doista mislite da bi netko opstao izvan svoje zemlje da ne valja? Znate kakva su pravila. Stranac od domaćeg trenera ili igrača mora biti bar 30 posto bolji.

U nedjelju je susret Hrvatska - Island. Nema valjda dvojbe tko je favorit?

- Nema, mi smo favoriti. Island je uveo nekolicinu mladih igrača. Imaju nekoliko darovitih generacija koje bi se tek trebale dokazati. Međutim, mladi su neopterećeni i zato ih treba ozbiljno shvatiti. Dosta toga u njihovoj igri ovisi o Aronu Palmarssonu, otprilike kao naša igra o Duvnjaku. S tim što ipak mislim kako na ostalim pozicijama imamo generalno kvalitetnije igrače - zaključio je lijevi vanjski NEXE-a.