DRENOVCI

I dok su na drugoj strani Vukovarsko-srijemske županije, na vukovarsko-iločkom području, koridori potpuno otvoreni i pogranični prijelazi prema Srbiji već odavno u funkciji, desna strana granice, od Lipovca prema selima u Cvelferiji, zaboravljena je i tu nije napravljeno ništa. Potpuno smo zapostavljeni i izolirani, i očito nitko u Zagrebu, počevši od naših saborskih zastupnika, nije smatrao potrebnim svih ovih godina izboriti se za ovaj kraj i ove ljude, razočaran je načelnik općine Drenovci Jakša Šestić.

Napominje da su Strošinci i Račinovci koji graniče sa Srbijom nakon rata odsječeni i postali slijepo crijevo Hrvatske. Unatoč izgrađenim cestama koje ondje postoje još od Marije Terezije, u tim je selima kraj puta i dalje se ne može. Putnicima ne preostaje drugo nego okrenuti se i vratiti natrag jer u susjednu državu se ne može. Lokalni čelnici već godinama upozoravaju na nužnost otvaranja pograničnih prijelaza koji bi ljudima otvorili vrata prema Šidu i obrnuto, a stanovnicima Srbije znatno skratili put za Brčko. Riječ je prijelazima Strošinci - Jamena i Račinovci - Jamena, što podržavaju i čelni ljudi tog srbijanskog sela, koje je također nakon rata postalo odsječeno. Šestić pojašnjava da dva prijelaza međusobno udaljena 15-ak kilometara nisu ništa neuobičajeno jer takvih primjera već ima u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Njihovo otvaranje, uspostava komunikacije ljudi s obje strane granice i omogućavanje protoka robe i dobara donijeli bi, uvjeren je, višestruku korist za to područje.

Mještani Jamene prije rata su se redovito posjećivali i družili sa svojim susjedima u Strošincima i Račinovcima. Sada razgovaraju preko kanala dok obrađuju njive na hrvatskoj i srpskoj strani granice. Jamena je od Račinovaca udaljena desetak kilometra, a do Strošinaca još i manje. Zbog nepostojanja pograničnog prijelaza, pokušaji prelaska granice bili bi ilegalni. Da bi jedni druge posjetili, danas moraju prijeći 80-ak kilometara preko najbližeg međudržavnog graničnog prijelaza između Hrvatske i Srbije Bajakovo - Batrovci.

Šestić smatra da je iluzorno čekati da Srbija uđe u EU, što je predugo razdoblje za otvaranje prometnih koridora koji za nerazvijenu i zapostavljenu Cvelferiju život znače. Svaki taj prijelaz nosi i nekoliko radnih mjesta, a tu su i druge prednosti jer do graničnih prijelaza uvijek vode i državne ceste, održavanje ide na račun države i tako dalje. A policijski službenici danas, napominje općinski načelnik, ne mogu ni doći do granice, osim u dubokim čizmama jer je pristup neuređen. Drenovčanima bi, primjerice, put do Strošinaca preko Jamene bio osjetno kraći nego što je danas.

- U ministarstva smo slali brojne dopise i zahtjeve za otvaranje graničnih prijelaza, ali za to očito nitko nije zainteresiran. Tražili su nas da im izračunamo gospodarsku i ekonomsku isplativost graničnog prijelaza s Jamenom, što nije ništa drugo nego način da nas skinu s dnevnog reda i na kulturan način otkače - revoltiran je Šestić. Napominje da od Županje do Lipovca, na tom čitavom koridoru u dužini od 60 kilometara uz državnu granicu postoji samo prijelaz Gunja - Brčko, a prema Srbiji ni jedan, sve do Bajakova, do kojeg se mora autocestom A3.

Šestić ističe i potrebu otvaranja prijelaza između Račinovaca i Brezovog Polja u BiH, koje dijeli samo rijeka Sava. Nekada ih je povezivala skela i brojni su stanovnici svakodnevno prelazili s jedne na drugu stranu obale.

- Od račinovačke crkve Brezovo Polje udaljeno je samo 1300 metara, a da bi Račinovčani sada došli u to selo, moraju ići preko Gunje i Brčko Distrikta i prijeći čak 25 kilometara - kaže Šestić.