Hrvatica s američkom adresom Tajana Šimunić Rosing mlada je znanstvenica koja već niz godina mete konkurenciju u svom području znanosti, u računalno-znanstvenom inženjerstvu. Međunarodna organizacija Institute of Electrical and Electronics Engineers, koja je posvećena naprednim tehnološkim inovacijama, a ima članove u 160 zemalja, uvrstila je i Šimunić Rosing na listu najboljih na svijetu za 2018. godinu.

Šimunić Rosing profesorica je i direktorica Laboratorija za energetsku učinkovitost sustava na kalifornijskom sveučilištu u San Diegu. Danas intenzivno radi na petogodišnjem projektu Healthy aging, koji se fokusira na uporabu umjetne inteligencije u svrhu poboljšanja načina života osobama starije dobi. U sklopu svog projekta, koji je podržao i IBM sa 16 milijuna dolara, traži hrvatske diplomande i doktorande iz područja kompjutorskog inženjerstva koji bi imali mogućnost dobiti doktorat ili postdoktorat na ovome sveučilištu u Kaliforniji.

Surađujete s vrsnim znanstvenicima iz cijeloga svijeta, kako to da ste se odlučili putem Globala pozvati na suradnju mlade znanstvenike iz Hrvatske?

- Jako bih voljela da naši studenti i znanstvenici dođu sudjelovati u ovome projektu, jer mislim da je to dobar način da naučimo jedni od drugih i da se neke ideje iz Europe donesu u Ameriku. Htjeli bismo stvoriti sustav koji bi radio u raznim kulturama, ne samo u američkoj, tako da bi informacije Europljana dosta pomogle. A i u suprotnom smjeru mislim da bi neke stvari koje mi razvijamo dobro došle Hrvatskoj kad bi se ti znanstvenici vratili natrag kako bi mogli razvijati slične ideje u našem društvu. Već mnogo godina surađujem s raznim europskim zemljama i imam dosta studenata iz Italije, Švicarske, Njemačke, Španjolske, Francuske, ali nikad nisam imala iz Hrvatske. Imala sam i iz Srbije, recimo. Ne znam, zapravo, u čemu je štos? Čini mi se da Hrvati možda više vole otići u zapadnu Europu koja je napredna u mnogočemu, ali što se tiče industrije, vrh je u Kaliforniji.

A o kakvom je projektu riječ?

- Upravo surađujemo s nekoliko organizacija u San Diegu gdje ljudi starije dobi žive independent living, što nije isto kao i starački dom, jer je riječ o ljudima koji su još vrlo sposobni, voze automobile, žive aktivno, ali im odgovara život u zajednici. Naš je cilj raditi s takvim ljudima. Imat ćemo ih oko 50 koje ćemo intervjuirati te ćemo u dio njihovih stanova staviti senzore, a u kasnijem dijelu projekta i robote koji će s njima živjeti i razgovarati. Cijeli sustav senzora i robota učit će njihove svakodnevne navike i pokušat će detektirati promjene koje upućuju na to da možda počinje proces zaboravljanja, što će onda pokušati zaustaviti, ili bar usporiti. Dokazano je da ako se zaboravljanje dovoljno rano detektira, vježbe mogu imati velik učinak, posebice ako su prilagođene osobi koja ih upotrebljava. Primjer koji često koristim je muškarac koji će iduće godine imati 99 godina. On se cijeli život bavio vrtlarstvom i primjer intervencije koji bi za njega bio zanimljiv razgovor je o vrtu putem kojeg bi se mogla uvježbati njegova memorija. Pitali bismo ga kada treba saditi rajčice, kada bi trebalo pripremiti zemlju i druge stvari, putem kojih bismo doznali koliko on zapravo već sada zaboravlja. Tako dobijemo dijagnozu i onda intervenciju u isto vrijeme, i to na način koji mu je interesantan.

Kako ste ostvarili suradnju s IBM-om?

- Suradnja je počela kroz nekoliko godina suradnje na raznim projektima, jer se takvo nešto ne dobije putem natječaja i preko noći. Riječ je o već dugoj suradnji, ne samo s IBM-om, nego i s mnogo drugih kompanija, koja se pokazala jako pozitivnom za obje strane. Moj fakultet ima dosta iskustva iz područja koje je vezano uz AI for healthy living. Recimo, na našem je fakultetu jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka za healthy aging, koji je također uključen u naš centar. Imamo i stručnjakinju koja radi na dizajnu robota, a i najbolji odjel za kognitivne znanosti u Americi. Tako da se radi o ljudima koji su izvanredni, svaki u svom području, nekoliko nas koji intenzivno surađujemo s kompanijama, i vodstvom mog fakulteta koji se zaista potrudio da bi stvorio situaciju koja će biti isplativa i za IBM.

Ako se naše mlade znanstvene snage prijave, što ih čeka? Financira li se nešto?

- Kada se netko prijavi za doktorat u Americi, na elektrotehniku, informatiku ili slične tehničke znanosti, u načelu doktorat je uvijek plaćen. Tako bi bili plaćeni i ako završe na mom fakultetu. Teži dio je biti primljen, i to je nešto što ne mogu nikome obećati. Ako primljene studente bude zanimao moj projekt, vrlo rado ću ih uključiti u svoju grupu, i zato mislim da nije problem novac, nego znanje i želja za dolaskom ovdje.

Kakav je proces prijave i selekcije?

- Svi zainteresirani trebali bi se prijaviti za iduću jesen, jer za početak doktorata prijava sada završava sredinom prosinca na većini fakulteta u Americi. Za prijavu doktorata trebaju polagati GRE test iz matematike i engleskog. Iz engleskog na tehničkim znanostima ne očekuje se da će stranci dobiti dobre bodove, ali iz matematike se očekuje da će dobiti gotovo sve bodove. Gledaju se ocjene s diplomskog studija i preporuke profesora. Ako je student radio istraživanje s nekim profesorom, veći su izgledi da će ih se primiti na bolje fakultete u Americi. Također se boduje i položeni certifikat iz engleskog za strance. Mislim da su izgledi vrlo veliki za studente koji su dobri, posebice ako se prijave na fakultet na kojem postoje naši ljudi, jer jedan od problema je taj da zagrebačko sveučilište nije baš toliko poznato u Americi, pa Amerikanci ne znaju baš procijeniti koliko su dobri naši studenti.

(Intervju preuzet iz časopisa GLOBAL, novina studenata FPZG-a. Svi zainteresirani mladi znanstvenici mogu se javiti na e-mail adresu redakcije Globala koja će im pomoći ostvariti kontakt s profesoricom)