U istraživanjima političkih preferencija u Hrvatskoj posljednjih mjeseci dogodilo se da obje velike stranke imaju tendenciju blagog pada. U istom je razdoblju nasuprot njima malo narastao tek Živi zid, kao najuspješnija iz redova protestnih, nesistemskih stranaka.

Za SDP je poznato da se nije osobito uspješno snašao u oporbi s novim predsjednikom i već se mjesecima bori s velikim unutarnjim prijeporima, dok je HDZ suočen s raspletom priče o Agrokoru, ali i aktualnim raspravama koje je izazvao istup Darka Milinovića, optužbom za obiteljskog nasilje na račun župana Tomaševića ili pristupom rješavanju graničnog spora sa Slovenijom. Koliko sve to doista utječe na rasploženje birača, u kolikoj se mjeri ono može izmjeriti istraživanjima poput CRO Demoskopa ili Crobarometra, tj. koliko su ona relevantna, te kakav smisao ima uznapredovala, nedostižna kategorija “nitko” kao najpopularniji političar u tim anketama, pitali smo političkog analitičara Peru Maldinija.

- Anketni upitnici poput CRO Demoskopa ili Crobarometra ne mogu biti posve vjerodostojan pokazatelj opredjeljenja izbornog tijela iz nekoliko razloga. Uzorak je nasumičan, on nije dobro napravljen, to je telefonska anketa na razini cijele Hrvatske. Taj pristup daje posve drukčije rezulate nego onaj koji se služi izbornim jedinicama, kao osnovom za parlamentarne izbore, i preračunava taj postotak D'Hondtovom metodom u mandate. S obzirom na to da Hrvatska, osim predsjedničkih izbora, ni na kakav drugi način ne može biti jedna izborna jedinica, u samom je startu to nedostatak tog tipa istraživanja koje ne može precizno pokazati raspoloženje građana, za razliku od, primjerice, izbornih anketa. Dok ovi rezultati mogu ukazati na opću promjenu trenda, ali ne mogu biti vjerodostojni spram toga kakvi bi bili rezultati kada bi se sada dogodili izbori, kao što se često znaju reklamirati - ističe Maldini.

Kao drugi razlog zbog čega te rezultate ne drži posve vjerodostojnima Maldini navodi da ako se nešto dogodi neposredno prije anketiranja, a nešto se uvijek događa, što možda i ne bi imalo izravne veze s opredjeljenjem građana kada bi doista izlazili na birališta, to ima utjecaja na izrečeno u neobveznim anketama. “One odražavaju taj trenutak, a ne ono što bi doista bio njihov izbor da su izbori, ispred kojih ide manje ili više organizirana kampanja u kojoj se politički takmaci nastoje pokazati biračima i zadobiti njihovo povjerenje na posve drukčiji način nego kada nema kampanje. To su dva ozbiljna nedostatka zbog kojih to možemo uzimati tek kao naznaku jednog trenda u danom trenutku”, kaže Maldini. Slično komentira i pozitivne i negativne političare u anketama, gdje se zapravo pojavljuju ista imena, ovisno o opredjeljenjima birača - gdje im je najnegativniji uvijek “njihov”, a najpozitivniji “naš”. Pa su zato, kaže, i Plenković kao i prije Milanović imali razdoblja kada su istovremeno bili i najpozitivniji i najnegativniji.

Dodaje i kako rast Živog zida unatrag više mjeseci teče paralelno s padom SDP-a, pa bismo tu možda, no samo ako se to nastavi, uz potvrdu podrobnijih istraživanja, mogli zaključiti da se dio biračkog tijela SDP-a, razočaran bavljenjem stranke samom sobom i neproduktivnošću i dezorjentiranošću, priklanja Živom zidu. “Ali ne da bi zamijenili SDP Živim zidom, što ne ide, jer je to antisistemska stranka i nema nešto bitnoga ponuditi”, kaže Maldini. No, problem je, dodaje, što ni SDP, koji takav ne bi trebao biti, već dugo nema ništa ponuditi i razdiru ga unutarnje svađe, zbog čega se dio nezadovoljnih okreće od njega. Što se tiče slučajeva Milinovića i Tomaševića u HDZ-u, smatra da je na tome Plenković na kraju ipak uspio više poentirati, nego što im je to naštetilo. “Tako da ne mislim da je to moglo loše utjecati na rejting HDZ-a, niti to upućuje na bilo kakve ozbiljnije promjene u potpori građana”, ističe Maldini.