Vijest da je nedavno u Vojvodini preminula žena koja se HIV-om zarazila preko transfuzije krvi izazvala je pozornost u cijeloj regiji. Dogodilo se to zbog tzv. perioda prozora – vremena od trenutka inficiranja osobe koja je bila dugogodišnji dobrovoljni darivatelj krvi pa do mogućnosti utvrđivanja infekcije.

Da je riječ o rizičnom periodu potvrdila je i prof. prim. dr. sc. Marina Samardžija, predstojnica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu Kliničkog bolničkog centra Osijek, dodajući kako taj period ne može biti, uvjetno rečeno, “nula” dana. Uobičajen je period od 16 dana, a zahvaljujući naprednom NET testiranju u Hrvatskoj, on je i skraćen, ali ipak postoji.

- NAT testiranje u nas se provodi od 2013. godine i riječ je o najvišoj razini serološkog testiranja. Međutim, unatoč suvremenim testovima, taj 'period prozora' je oko 16 dana. To znači da ako osoba danas ima rizični kontakt i zarazi se HIV-om te sutra dođe dati krv, ta će krv na svim razinama biti negativna. NAT testiranjem postigli smo visoku razinu sigurnosti, no nismo taj period skratili do kraja, jer je to za sada nemoguće - pojašnjava dr. Samardžija. Dodaje kako svaka izvađena doza krvi prolazi određena serološka testiranja u regionalnim centrima na uzročnike koji su zakonom propisani (hepatitis B i C, HIV i sifilis). No, svaki se uzorak krvi iz cijele Hrvatske dostavlja i u Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, gdje se obavlja NAT testiranje.

Dr. Samardžija kaže kako pamti slučaj iz 2005. godine kad je u Hrvatskoj nakon transfuzije došlo do zaraze HIV-om, tzv. poslijetransfuzijski HIV, no takav slučaj nikada nije zabilježen u KBC-u Osijek. Kako bi takva situacija ostala i nadalje, dr. Samardžija apelira na davatelje krvi da se suzdrže od davanja krvi ako sumnjaju na zarazu, odnosno da ne dolaze dati krv kako bi vidjeli jesu li zaraženi. Za to postoji savjetovalište pri Klinici gdje mogu porazgovarati s liječnikom, obaviti procjenu rizika, napraviti testiranja i slično.

- Nitko ne treba dati krv da bi vidio je li se zarazio HIV-om, a takvih je slučajeva bilo. Naša služba ne smije naškoditi ni davatelju, ni primatelju, i ako imaju nekakve sumnje, slobodno neka dođu u savjetovalište - poručuje dr. Samardžija.

Inače, godišnje se u KBC-u Osijek, kako doznajemo od doc. dr. sc. Domagoja Drenjančevića, voditelja Odjela serološke i imunohematološke dijagnostike davatelja krvi pri Klinici za transfuzijsku medicinu, ondje otkrije oko pet novooboljelih osoba. Liječenje zaraženih HIV-om obavlja se u Klinici za infektivne bolesti “Fran Mihaljević” u Zagrebu i svim je oboljelima dostupno na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja.

- Zasad je bolje da je liječenje centralizirano, odnosno organizirano u Zagrebu, na jednome mjestu, i to ne samo s obzirom na broj oboljelih već i zbog bolje posvećenosti liječenju. Inače, u cijeloj je Hrvatskoj od 1985. do danas kod 1433 osobe dijagnosticirana infekcija HIV-om - pojašnjava dr. Drenjančević. M. Mihelić