Beogradski Blic navodi sedam problema koji već godinama opterećuju odnose Hrvatske i Srbije i konstatira kako se tek povremeno javljaju naznake njihova rješavanja, ali rješenja još nisu na vidiku. Američki diplomat zadužen u Trumpovoj administraciji za jugoistočnu Europu, Hoyt Brian Yee, drži kako se u ovoj godini moraju poboljšati odnosi dviju država i shvatiti kako je “važno riješiti bilateralna pitanja i ojačati bilateralne odnose.” Za to je potrebna, kaže američki diplomat, politička hrabrost i ona je bila vidljiva sredinom 2016. kada su hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i tadašnji srpski premijer Aleksandar Vučić u Subotici potpisali Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između dvije zemlje. No, piše Blic, očito je da će obje zemlje morati “spustiti loptu”, jer “stalna prepucavanja, prepirke, prosvjedne note, blokade i kritike očito ne pomažu, već, naprotiv, samo udaljavaju prve susjede”, pa kao ilustraciju navodi prošlogodišnji najavljeni i ubrzo odgođeni posjet Vučića Zagrebu.

Sporno je 145 kilometara granice na Dunavu i 10.000 hektara na lijevoj obali u Srbiji i 1000 hektara na desnoj obali u Hrvatskoj. Srbija smatra da bi granica trebala ići sredinom Dunava, dok Hrvatska drži kako granicu valja odrediti na temelju katastra zemljišta, a ako se ne dogovore, spremni su ići na međunarodnu arbitražu. Obje države ustraju na poštovanju prava svojih manjina i prije 14 godina potpisale su sporazum kojim se jamči i politička zastupljenost pripadnika hrvatske manjine na svim razinama vlasti, “međutim, današnji srpski zakoni ovakvu mogućnost ne prepoznaju, jer postoji obveza poštovanja prirodnog praga, a za razliku od Srbije, Hrvatska ovakvu mogućnost ima”, konstatira Blic.

I za problem nestalih potpisana je Deklaracija, ali prema mišljenju Srbije, nisu ispunjeni svi ciljevi, dok Hrvatska tvrdi da je napravljen popis ubijenih i nestalih, no popisi se ne podudaraju i tu nastaju problemi.

Problemi su i oko podjele imovine nekadašnje zajedničke države od isplate stare devizne štednje, preko problema mješovitih banaka, do podjele veleposlanstava. Srbija drži kako bi trebalo odvojeno rješavati pitanja imovine društvenih poduzeća i stanarskih prava, Hrvatska zastupa stav da nije riješeno pitanje reciprociteta za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama za državljane drugih država, a to valja riješiti bilateralnim sporazumom. Hrvatska je blokirala Srbiju u postupku pridruživanja Europskoj uniji kada je trebalo otvoriti poglavlje 23 jer Hrvatska ne pristaje da Srbija ima pravo uhićivati i suditi hrvatske državljane, pa i one u Hrvatskoj, zbog sumnje na ratni zločin. Srbija drži kako problem ne postoji, jer su mnogi optuženi za ratne zločine procesuirani ili u Haagu ili pred domaćim pravosuđem, a hrvatski stav je da se ova odredba selektivno primjenjuje, zbog čega hrvatski građani dolaze pod udar zakona. Problem oko imovine izbjeglih Srba dugo se povlači bez izgleda na skorašnje rješenje. Srbi, naime, traže povrat ili novčanu odštetu za oko 50.000 stanova i kuća i žale se što, ako sudski i dobiju spor, “moraju platiti i onome tko je koristio njihov stan ili kuću, i to u iznosu od nekoliko tisuća eura”, pa Srbija smatra da je “imovina Srba uništavana i da se ratna šteta mora nadoknaditi”, dok je viđenje Hrvatske, posebice za vlade SDP-a, kako za to nema novca. Sporne su i mirovine izbjeglih Srba od prije 90-ih i za vrijeme rata i neprovođenje obostrano potpisanog sporazuma, pa Hrvatska drži kako nema stopiranja primjene sporazuma, već da je dokumentacija izgorjela i nedostaju podatci, a Srbija da se sporazumi ne primjenjuju i da ovaj problem imaju samo Srbi. M.Flego