S prvim danima 2018. iznenada nas je napustio poznati osječki znanstvenik, izv. prof. dr. sc. Branko Kuna. Rođen je 14. studenoga 1965. u Osijeku, gdje je i umro 4. siječnja 2018. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, s ocem Živkom i majkom Katom, sestrom Marijom te braćom Zdravkom, Ivanom, Slavkom i Josipom. Sa suprugom Dubravkom te kćeri Zrinkom i sinom Davorom živio je u Osijeku. Mladenačku ljubav prema sportu prenio je i na svoju djecu. Aktivno je trenirao rukomet u Rukometnom klubu Čepin. Rođen je u kupreškoj obitelji koja je njegovala hrvatski duh. Taj duh usmjerio ga je u izboru zanimanja.

Osnovnu školu “Ignjo Batrnek Mali” završio je u Čepinu. Pohađao je CUO “Braća Ribar”, a maturirao je u Ekonomskom i upravno-birotehničkom obrazovnom centru u Osijeku 1984. Nakon odsluženja vojnoga roka 1985. upisuje studij hrvatskog jezika na Pedagoškome fakultetu u Osijeku. Diplomirao je 1990. pod mentorstvom prof. dr. sc. Jasne Melvinger, s temom “Deklinacijska paradigma imenica u novinsko-publicističkom stilu”, te stekao zvanje profesora hrvatskoga jezika.

Prvo radno mjesto pronašao je na Hrvatskom radiju, Radio Osijek 1991., gdje je bio zaposlen na mjestu lektora i novinara. Profesor Kuna bio je novinar u teško vrijeme, u vrijeme Domovinskog rata, kada je građane trebalo pravovremeno obavijestiti o posljedicama ratnih razaranje te upozoriti na opasnost. U OŠ Svete Ane u Osijeku zaposlio se 1993. na mjestu profesora hrvatskoga jezika, a tijekom rada u školi 1994. upisao je poslijediplomski studij Opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prije 20 godina, 1997., zaposlio se na radnom mjestu asistenta na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Magistrirao je 1999. na temu “Izražavanje posvojnosti genitivom u hrvatskom jeziku”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Pranjkovića. Titulu doktora znanosti stekao je 2003. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, također pod mentorstvom prof. Pranjkovića, na temu “Atributivni genitiv u hrvatskome standardnome jeziku”.

Sveobuhvatan znanstveni rad i razvitak sebe kao znanstvenika i profesora proveo je na Filozofskom fakultetu u Osijeku, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, najprije kao student, a kasnije kao asistent te izvanredni profesor. Na studiju hrvatskoga jezika obrazovao je generacije studenata. Predavao je na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razni studija sljedeće kolegije: Teorija jezika, Tvorba riječi u hrvatskom jeziku, Pragmalingvistika, Modularne teorije jezika, te Generativna gramatika. Bio je omiljen profesor generacijama studenata, uvijek je na jasan i zanimljiv način prenosio svoje znanje. Dokaz su tomu, među ostalima i brojni studenti, a današnji profesori hrvatskoga jezika, koji su diplomirali pod njegovim mentorstvom.

Na Filozofskom fakultetu u Osijeku pokrenuo je međunarodno priznati znanstveni skup Hrvatski sintaktički dani koji je Filozofski fakultet u Osijeku smjestio u vrh hrvatske lingvistike. Bio je aktivan član osječkoga ogranka Matice hrvatske, također član Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga novinarskog društva te Zbora ratnih izvjestitelja.

Nositelj je spomenice Domovinskoga rata i medalje Bljesak. Hrvoje Pavić, na Kupresu, 5. siječnja 2018.