Sve je provedivo ako za to imate političku moć. Politička moć podrazumijeva stabilnu Vladu i dovoljan broj ruku u Saboru za sve spomenute reforme. U ovom posljednjem vidim najveći problem ove, kao i prijašnjih koalicijskih vlada. Političari se vole ponašati oportunistički, pa se bojim da neće svi koalicijski partneri biti spremni riskirati potencijalni gubitak glasova.

No, koliko god građani teško prihvaćali reforme, njih treba komunicirati u javnosti i osvijestiti javnost o nužnosti njihova provođenja. U Hrvatskoj stanovništvo stari, tu su još migracijski problemi i sve to utječe na još teži položaj ionako neodrživog mirovinskog i zdravstvenog sustava. Danas smo u poziciji da je odnos zaposlenih i umirovljenika spao na gotovo 1:1, a za održiv sustav potreban je omjer od bar 2,5:1. Sličan problem je i u zdravstvu. Čak i kada bismo sve nezaposlene zaposlili, problem bi i dalje postojao. Kamo sreće da u budućnosti imamo potrebu za uvozom radne snage kao npr. Njemačka. Do tada nešto treba mijenjati.

Neke su reforme započete i u 2017. godini, primjerice u poreznom sektoru, a s tim u vezi rastao je i BDP. Kako to komentirate?

- Učinak porezne reforme, kao jedine dosadašnje prave reforme, nije zanemariv. Porezno rasterećenje rada i povećanje neoporezivog osobnog odbitka pridonijelo je oporavku osobne potrošnje. Osobna potrošnja je najveća i najvažnija komponenta hrvatskog BDP-a i njezinim oporavkom Hrvatska je izašla iz recesije. Ipak, porezna reforma ima svoje limite. Netko tko ima nizak dohodak prije je plaćao jako malo poreza, zbog poreznog rasterećenja možda sada uopće ne plaća porez, ali mu je dohodak i dalje nizak. Povećanje plaća i zaposlenosti treba tražiti u povećanju investicija i netoizvoza. Tu prostor treba tražiti u drugim segmentima ekonomske politike i ekonomskog sustava. Najveću inertnost još uvijek vidim u financijskom sektoru i još uvijek visokim kamatnim stopama. U tom segmentu država može najviše pomoći kroz stabilnost javnih financija, uravnoteženi proračun i pozitivne izglede za povećanje kreditnog rejtinga. Poduzetništvo i privatna inicijativa jedina može značajnije povećati zaposlenost i BDP, naravno uz adekvatnu pratnju države i financijskog sektora.

Što s tiče financijske liberalizacije, kakvi se tu mogući reformski zahvati, posebno glede monetarne i fiskalne politike, uključujući i ulogu HNB-a? Ili sve funkcionira dobro? Naravno, moramo se uklapati u ono što traži EU...

- Ako se želimo i dalje uklapati u okvire članstva u EU-u, onda je tu uloga HNB-a vrlo jasna. Za razliku od Vlade koja provodi fiskalnu politiku i koja mora na izborima odgovarati građanima, HNB ima jednostavniju poziciju. Kao nezavisna institucija posluje u skladu sa Zakonom o HNB-u i u njemu propisanim ciljevima. Ako Sabor želi mijenjati ulogu HNB-a, onda treba mijenjati spomenuti zakon te odstupati od zacrtanih EU okvira. Što se financijske liberalizacije tiče, mislim da je naše tržište dovoljno liberalizirano i da regulatorne institucije ne koče konkurenciju, nego pokušavaju spriječiti anomalije kakvih smo imali dosta u prošlosti i iz kojih smo valjda nešto naučili.

Što s poreznom reformom na dodanu vrijednost? Jesu li tu moguće korekcije, smanjenje nekih stopa PDV-a?

- Bit će izmjena koje su potrebne za konstantne prilagodbe direktivama EU-a. Najvažnija promjena odnosi se na povećanje praga ulaska u sustav PDV-a s 230 tisuća na 300 tisuća kuna, što je još jedan ustupak malim poduzetnicima. Teško da će u 2018. godini doći do korekcija PDV-a u pogledu poreznih stopa. Uzrok tome treba tražiti u fiskalnim razlozima. Također, zabluda je da se sniženim stopama PDV-a postižu značajniji ekonomski učinci i snižavanje cijena. Cijene uglavnom ostaju iste, odnosno dolazi povećanja marže poduzetnika na čija dobra i usluge se primjenjuje snižena stopa. S obzirom na to da je Hrvatska prvak u oporezivanju potrošnje u EU-u, u nekom srednjem razdoblju prije bi trebalo težiti smanjivanju opće stope PDV-a.

Drugim riječima, treba li nam korjenita reforma poreznog sustava i porezne politike? I koliki je dosadašnji “model”, da tako kažem, bio opterećujući za gospodarstvo, poduzetništvo, ukupno uzevši za ekonomski razvoj RH?

- Ne smatram da je problem kao i rješenje problema u poreznom sustavu. Mislim da je posljednja porezna reforma u tom smislu zacrtala dobar pravac kako i na koji način treba vršiti promjene u poreznom sustavu, sveobuhvatno i kroz paket zakona. Hrvatski porezni sustav ima svojih specifičnosti, ali ne razlikuje se pretežno od drugih tranzicijskih zemalja. Postoje mnoga druga područja na koja treba više obratiti pozornost kao što su pravosuđe i pravna sigurnost, investicijska klima, lokalna samouprava i sl.

Kad smo kod najavljenih reformi, može li Hrvatska, kakva je sada, doista provesti korjenite reforme ili će sve ostati na nekim “kozmetičkim” zahvatima, promjenama...?

- Skepsa koju sam u početku iznio i dalje stoji. Najviše se bojim političkog oportunizma i nametanja parcijalnih rješenja koja pogoduju određenim interesnim skupinama. Za uspjeh važnih reformi poželjan je što veći politički kompromis, jasna komunikacija s javnosti, kao i izbjegavanje populističkih i oportunističkih poteza. Ionako se rezultati reformi, kao npr. u mirovinskom ili zdravstvenom sustavu, mogu vidjeti tek nakon pet i više godina.(D.J.)