Većina kupaca namirnice u trgovinama mješovite robe kupuje automatski, i to ponajprije ravnajući se po cijeni proizvoda. Također, malo kupaca gleda na podrijetlo robe, posebice kada kupuju namirnice koje rastu ili se uzgajaju na području Hrvatske. No, u slučaju da ipak pogleda podrijetlo proizvoda, primjerice namirnica poput bučinih sjemenki, grožđica ili graha u rinfuzi, kupac bi mogao ostati šokiran. Naime, spomenute se namirnice uvoze s drugih kontinenata, iako grah, primjerice, u nas izvrsno uspijeva.

Upravo ponukani potragom za podrijetlom običnih namirnica prošetali smo se osječkim trgovinama i ostali zatečeni. Tako je ovih dana u dućanima u Osijeku gotovo nemoguće pronaći grožđice koje nisu iz Irana. To znači da je većina osječkih kućanica, ako nije kupovala ovu namirnicu na tržnici, u božićne kolače stavila iranske grožđice. Grah u rinfuzi, koji možete grabiti u trgovačkim lancima, a inače je namirnica koja uspijeva i u svakom osječkom vrtu, uvezen je iz Argentine. Bučine sjemenke, i to i one oguljene i one slane, a koje neke kućanice i danas same peku u svojoj pećnici, u osječke su trgovine stigle iz Kine, a s te je strane svijeta i češnjak. Suhe su brusnice iz SAD-a, a svježi nar nije iz Dalmacije, nego iz Turske. Suha šljiva također nije iz nekog slavonskog šljivika, nego iz Srbije, a hren iz Austrije, dok se po grašak za konzerviranje potegnulo u susjednu Mađarsku. Hrvatsko smo podrijetlo pronašli tek na rogaču, cikli i kompotu od šljive, te dijelu svježeg povrća poput crvenog luka, mrkve, zelene salate i krumpira.

Prema službenim podatcima, glavnina ponude u trgovinama dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, dok podatci Hrvatske gospodarske komore pokazuju da uvozimo i krumpir iz Kine, te grah iz Argentine i Kirgistana. “Stari” krumpir dolazi iz Ukrajine, s Cipra ili iz Turske, svježe rajčice iz Jordana, češnjak iz Kine i Slovenije, dok najveću količinu poriluka kupujemo u Italiji. Bijeli i crveni kupus najviše uvozimo iz Makedonije i BiH, a salatu glavaticu, endiviju, zelenu salatu i radič uglavnom kupujemo u Italiji. Glavnina cikle u trgovinama dolazi iz Italije i Nizozemske, koja nam isporučuje i najviše celera. Hren dolazi iz Austrije, dok zimnice s krastavcima karnišonima nema bez uvoza iz Italije, Makedonije i BiH. Šparoge uglavnom stižu iz Italije, Njemačke i Španjolske, a gljive su uvezene iz Italije ili Mađarske.

Oni koji uistinu žele proizvod iz domaćih povrtnjaka i voćnjaka, spas bi evntualno mogli pronaći na tržnici poput osječke, gdje svaki proizvođač koji ima vlastitu proizvodnju dobije poseban certifikat o domaćoj proizvodnji.