TURANOVAC

Obitelj Velić iz Turanovca, koju čine otac, dvije kćeri i četiri sina, živi u derutnoj kućici u Turanovcu, malom mjestu u općini Lukač nedaleko od Virovitice. Ta skromna kućica vapi za obnovom i minimalnim životnim uvjetima.

Iako su prije nekoliko dana ljudi dobra srca uz posredovanje škole, Općine Lukač i načelnika Đure Bukvića pomogli Velićima, situacija je daleko od idilične. Obitelj živi u tri prostorije, nedostaje joj pokućstva, prozori su otkrhnuti, a podovi goli. Otac Milan svim se silama trudi kako bi svojih šestero djece, Ivanu (14), Ivana (12), Josipa (5), Kristijana (9), Nebojšu (3) i Jelenu (10) prehranio i osigurao im normalne uvijete za život, ali bez primanja i posla to je za sada teško izvedivo. Njihova kalvarija počela je prije nešto više od dva mjeseca, kada ih je majka ostavila, a otac morao dati otkaz kako bi se potpuno posvetio djeci.

- Mi smo inače iz jednog malog mjesta Donja Kupčina pokraj Zagreba, a u Turanovac smo došli prije 2,5 godina kada smo supruga i ja kupili ovdje kuću i tu smo zajedno živjeli. Sve je bilo u redu, do prije nekih godinu dana kada su krenule nesuglasice između mene i supruge. Radili smo oboje po cijele dane, zajedno smo jedino bili noću. Najednom je rekla da odlazi i da se više neće vratiti. Probao sam joj reći da ne mora zbog mene ostati nego zbog djece. Nije htjela, otišla je i danas se gotovo uopće ne javlja ni meni ni djeci. Pokrenut ću rastavu braka i skrbništvo nad djecom. Moram se za njih boriti – priča Milan Velić te dodaje kako su mu puno pomogli dobri ljudi od načelnika Bukvića do ljudi iz mjesta, općine...

- Do suradnje je došlo kada je razrednica moje kćeri Sanja Grabić razgovarala s ravnateljem škole Ivana Gorana Kovačića Gornje Bazje Sašom Topićem koji je pokrenuo akciju za nas i ja mu od srca zahvaljujem. Potom je stupio u kontakt i s načelnikom općine Đurom Bukvićem koji je također odmah priskočio u pomoć i krenuli su radovi na uređenju unutrašnjosti kuće, posebno na zidovima koji su bili katastrofa. Sve su to dečki uredili, obojili i ne znam uistinu kako zahvaliti. Dobili smo kroz tu akciju krevete koje nismo do sada imali, hranu, poklone djeci, jastuke, deke, čak su nam načelnik i njegovi pomoćnici donijeli i televizor i veš-mašinu koje također nismo imali. – nastavlja Milan koji je nakon odlaska supruge ostao bez posla jer se morao posvetiti djeci.

- Živjeli smo od moje plaće, ali sada više nemam posla, zapravo morao sam dati otkaz da se brinem za djecu, da ne budu sama kod kuće. Socijalnu pomoć nisam mogao dobiti pa sam nedavno digao jednokratnu novčanu pomoć od čega sam kupio nešto školskog pribora za djecu i nešto namirnica. Od 20. siječnja bih redovno trebao dobivati nekakvu naknadu pa ćemo vidjeti. Puno mi pomaže najstarija kćer Ivana koja kuha kad treba, čisti, sprema i brine su o svojoj mlađoj braći i sestrama, ona im je zapravo kao majka koju nemaju pokraj sebe – kaže Milan. Tvrdi kako gotovo svakodnevno pokušava kontaktirati bivšu suprugu da dođe vidjeti svoju djecu kojoj nedostaje, no kaže da ona to ne želi. U vrijeme kada nitko nema puno, ali ipak dovoljno za preživjeti, Velići nemaju gotovo ništa i skromnih su želja.

- Imam jednu želju, znam da je neostvariva, ali ja samo želim imati sobu za sebe i svoju sestru. Da ima crveni zid, krevet na kat i da imam jedan veliki ormar za našu robu - kroz suze nam je rekla Ivana (14). Kristijan (9) također ima želju.

- Želio bih računalo, teško mi je nekad napisati zadaću bez njega. I kupaonicu bih želio. I ja želim veliki ormar i razdvojene krevete za mene i braću - kaže Kristijan koji kao i ostali dijeli dva madraca u cijeloj kući. Krevet, ormar i računalo su današnjim obiteljima normalan dio pokućstva, no za ove mališane trenutno su neostvarivi snovi. Neimaštine i životne nesreće najmlađi nisu u cijelosti svjesni, no najstarijoj Ivani donijele su samo prebrzo odrastanje i spoznaju koliko i oni najmlađi svojim komentarima mogu povrijediti.

- Nemam prijateljica, znaju mi se rugati jer nemam svoju sobu, nemam ih gdje pozvati. Jako me povrijede zločesti komentari, nekada i ne mogu izdržati – kaže nam Ivana zadužena za sve one poslove koje mora odraditi ženska ruka u kući.

Hrabra mlada Ivana, kojoj ništa nije teško napraviti, istinski je primjer svima onima koji koriste zločeste komentare kako se voli i bori za svoju obitelj. Treba svakako reći da je, uz razrednicu, ravnatelja i načelnika Bukvića, veliku pomoć Velićima pružio i predsjednik Udruge umirovljenika Turanovac Branko Videković iz Bušetine aktivno se uključivši u radove na uređenju kuće uoči Božića. Velićima nije lako, ali ne posustaju, jedni drugima pomažu, bore se i nadaju se boljim danima.