Sport
HRVATSKI SPORT U 2017. GODINI

Velika Sandra, Tin,
“barakude”... Dalić uspio
upaliti "vatreni plamen",
košarkaši nas opet razočarali
Objavljeno 30. prosinca, 2017.
Nacija je bila razočarana “drvenom medaljom” rukometaša, ljutita zbog blamaže košarkaša i bijesna zbog Čačićeve filozofije

Teško je zasjeniti sjajnu olimpijsku 2016., no ni ova godina nije bila loša za hrvatski sport. Naprotiv, ponovno je u Lijepu Našu stigao pun naramak medalja sa svjetskih i europskih prvenstava - gimnastičkog, vaterpolskog, atletskog, veslačkog... Nacija se veselila i tugovala, bili smo ponosni, ali i razočarani. Super Sandra je opet pokorila svijet, vatepolisti Ivice Tucaka najbolja su momčad na kugli zemaljskoj, momak iz zagrebačke Dubrave Tin Srbić napravio je nevjerojatan gimnastički pothvat... Bila je to lijepa strana hrvatskog sporta, ali postoji i ona manje lijepa. Uostalom, takav je život. Red veselja i sreće, pa red tuge, razočaranja i plača.

Horvat promašio finale

Početak godine već je po tradiciji rezerviran za rukometaše. Nemamo više skijaše svjetske klase, nikad nismo imali vrhunske skijaše-skakače, pa je siječanj u znaku rukometne groznice. Ovaj put Francuska je bila domaćin Svjetskog prvenstva, gdje je “kauboje” poveo tadašnji izbornik Željko Babić. Nadali smo se bilo kakvoj medalji sa svjetske smotre, nismo bili daleko. Prvo u polufinalu u zadnjoj sekundi protiv Norveške Zlatko Horvat nije iskoristio sedmerac. U produžetcima slavili su Norvežani, a nas poslali u borbu za broncu gdje su nas “ubili” Slovenci. A imali smo broncu u džepu, golemu prednost od osam razlike i praktički dobivenu utakmicu, ali u infarktnoj završnici sve se urotilo protiv Hrvatske i ostali smo bez postolja. Slovenija je slavila sa 31:30 i uzela broncu. A Duvnjak, Horvat, Štrlek i ostala družina kući se vratila pognutih glava. Nije četvrto mjesto na svijetu loše (što bi na to rekli na primjer košarkaši?), ali rukometaši su nas razmazili.

Slavlje usred Budimpešte

Medalja se uvijek očekuje i od vaterpolista i oni su ove godine uzeli onu najsjajniju. Hrvatska je postala prvak svijeta, u finalu je usred Budimpešte pobijedila Mađarsku (8:6) i drugi put, nakon Melbournea 2007., zasjela na krov svijeta. Hrvatska je protutnjala Mađarskom, potopila suparnike i upisala svih šest pobjeda. Nakon zagrijavanja u skupini (SAD, Rusija i Japan), na red je došlo rušenje Italije, potom, posljednjih godina, najjače vaterpolske nacije na svijetu - Srbije. U finalu je sve bilo spremno za pobjedu Mađara, deset tisuća fanatičnih domaćih navijača natiskalo se oko bazena u Budimpešti, ali Sandru Suknu i ekipi to nije smetalo. Potopili su Mađare i krenulo je hrvatsko slavlje.

Čilićevi žuljevi u Wimbledonu

Ljetni mjeseci odgovaraju hrvatskim sportašima. Dok su vaterpolisti odrađivali treninge i prve utakmice u Budimpešti, Marin Čilić je na drugom kraju Europe mogao postati teniski besmrtan. A Hrvatska drugi put u povijesti, nakon 2001. i Gorana Ivaniševića, dobiti pobjednika Wimbledona. Odlične igre na londonskom Grand Slamu odvele su Čilića u finale najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu, no u najvažnijem meču karijere nije mogao puno. Roger Federer prošetao se do naslova (6:3, 6:1, 6:4), a Marin je u suzama i sa žuljevima na nogama napustio središnji teren All England Cluba. Čilić nije osvojio Wimbledon, ali je jedan od rijetkih koji je posljednju nedjelju dočekao na “svetoj travi” i u tom teniskom hramu igrao za naslov. Na kraju je sa suzama uzeo “tanjur”, a pobjednički pokal je otišao u ruke onom najboljem kojeg tenis ima - Federeru.

Super Sandra

Čilić nije postao član otmjenog društva wimbledonskih pobjednika, ali je Sandra Perković u istom gradu opet postala svjetska prvakinja u bacanju diska. Ništa novo i iznenađujuće, Sandra je vladarica diska i kad je prava nitko joj nije ni blizu. Svjetska atletska elita okupila se na nekadašnjem Olimpijskom stadionu, a danas domu West Hama u Istočnom Londonu. Sve oči bile su uprte u Usaina Bolta i njegove oproštajne utrke, ali mi smo bodrili našu kraljicu iz Dubrave koja je u finalu bacila disk do 70.31 metra što je bilo dovoljno za novo zlato. Do medalje je došao i Stipe Žunić, također u bacačkoj disciplini, uzeo je broncu u - kugli. Stasiti Stipe iz Zadra hitnuo je kuglu do 21.46 metara i osvojio broncu, prvu hrvatsku mušku medalju na otvorenim atletskim svjetskim prvenstvima.

Košarkaški krah

S velikim nadanjima i ambicijama zaputila se hrvatska košarkaška reprezentacija na Europsko prvenstvo, prvo u Rumunjsku, a zatim Tursku. No, nada je kratko trajala, jer naše košarkaške vedete predvođene NBA dvojcem Šarić/Bogdanović ispale su već u prvoj nokaut-utakmici turnira. Poraz od Rusije bio je katastrofalan (101:78). Košarkaši su se razočarani vratili doma, a nacija je bila i razočarana i ljutita. Ponovno nas je netko uvjerio da baš ova generacija može napraviti veliki rezultat, ponadali smo se nečem dobrom, a onda je stigao još jedan “šamar”. Treba pogledati istini u oči i reći “nemamo dobru momčad”, nekada smo je imali, ali više ne. Od hrvatske košarke ostali su samo mitovi i legende. Sadašnji jednostavno nisu spremni za najveće dosege. Nešto nedostaje. A kakvo je stanje u hrvatskoj košarci vidjelo se kada su započele kvalifikacije za Svjetski kup u Kini. Bez NBA igrača Hrvatska je čak doživjela poraz od Nizozemske!

Zlatni Tin

Mali veliki dečko iz zagrebačke Dubrave Tin Srbić pokorio je gimnastičku elitu u vježbi na preči. Tin je na svjetsku smotru u Montreal otišao tiho i ušao u legendu! Nije bilo velikih najava, nije bilo velikih riječi, ali ono što zna pokazao je na preči i osvojio zlatnu medalju. Prvo hrvatsko gimnastičko zlato na SP-u! Srbić je u svom premijernom nastupu na svjetskoj smotri bio treći u kvalifikacijama, a onda kada je najviše trebalo, 21-godišnji Zagrepčanin je eksplodirao i odradio vježbu za pamćenje. U finalu je zaradio ocjenu 14.433 i iza sebe ostavio legendarnog Nizozemaca Epkea Zonderlanda (14.233) te Barta Deurlooa (14.200).

Nova disciplina, stare navike

Braća Martin i Valent Sinković promijenila su disciplinu, ali ostale su pobjedničke navike. Nakon što su pokorili svijet u dvojcu na pariće, Sinkovići su se okrenuli “dvojcu bez” i već u prvoj sezoni nizali uspjehe. Nakon pobjeda na regatama došlo je Svjetsko prvenstvo u američkom Bradentonu gdje su osvojili srebrnu medalju. Zlato nije bilo daleko, ali u finalu su za 34 stotinke sekunde bolji bili Talijani Lod i Vicini. Braća su ostala bez novog, petog svjetskog zlata, ali ima vremena. Ovo im je nova disciplina, a i tijekom godine bilo je problema s ozljedama. Kada se uveslaju, kada budu potpuno fit, vjerujemo, opet im neće biti ravnih. Za njih je očito svejedno: četverac, dvojac s parićima ili onaj “bez”, oni su konstantno brzi i u vrhu. U Americi je veslao i Damir Martin u samcu, ali je ostao korak do medalje. Završio je četvrti.

Dalić “uskrsnuo” vatrene

I na kraju ono što je gotovo svakom Hrvatu opsesija i sportska ovisnost - nogomet. Hrvatska nogometna reprezentacija izborila je odlazak na Svjetsko prvenstvo 2018., ali je zamalo ostala bez puta u Rusiju. Srećom, kod ljudi koji vode hrvatski nogomet pojavila se trunka zdravog razuma i “pet do 12” stigla je promjena koja nas je spasila. Ova je godina, kada su u pitanju “vatreni”, donijela mnogo stresa, nezadovoljstva, ali na koncu i mnogo radosti. Kvalifikacije je na klupi započeo Ante Čačić, a završio Zlatko Dalić koji je preko play-offa i Grčke odveo Hrvatsku do Rusije. Nakon lanjskog mirnog ulaska u kvalifikacije (tri pobjede i remi), malo tko je pomislio kako slijedi turbulentna 2017. U drugoj polovini godine Čačić i njegova navodna vizija upropastili su sve dobro što je napravljeno. Serija šokova krenula je u Reykjaviku porazom od Islanda. Uslijedilo je mučenje protiv Kosova u susretu koji je zbog kiše trajao dva dana. Pa tri dana kasnije poraz od Turske i na kraju remi na Rujevici sa slabom Finskom. Uoči utakmice s Ukrajinom Čačiću više nije bilo spasa. Reprezentaciju sa sjajnim individualcima uspio je učiniti bezidejnom, očajnom, naboj je potpuno nestao. Čačićevim “stručnim rječnikom”, kao da plazma televizor gledamo u crno-bijeloj tehnici. Na klupu je doveden Zlatko Dalić. I pokazalo se to uspješnim potezom, Dalić nije imao puno vremena za stabilizaciju, ali je donio nešto novo, pa su “kockasti” prvo pogodcima Andreja Kramarića u Kijevu pobijedili Ukrajinu, a onda u dodatnim kvalifikacijama napokon zaigrali kako znaju i pregazili Grčku za put u Rusiju. Dalićeva Hrvatska konačno izgleda kako bi ju svi voljeli gledati. Takvu ju želimo gledati i sljedeće godine u Rusiji. Prvo skupinu s Argentinom, Nigerijom i Islandom može proći. A dalje ćemo vidjeti. U svakom slučaju, nadamo se kako će nam i “kockasti” donijeti dosta sportskog veselja u 2018. godini.

Ivana LIOVIĆ
Otkazi izbornicima

l Bila je ovo godina u kojoj su smijenjena naša tri izbornika, i to u najpopularnijim sportovima u Hrvatskoj - nogometu, rukometu i košarci. Nakon neobjašnjivog gubitka medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Željko Babić je smijenjen. Na kormilo rukometaša vratio se Lino Červar. Ante Čačić bio je očigledna pogreška HNS-a, a sjedio je na klupi nogometaša dok zamalo nije sve upropastio. Kad je došao u pitanje plasman na SP 2018., vodstvo HNS-a je ipak odlučilo Čačića pustiti niz vodu. Doveden je Zlatko Dalić i čovjek je u samo tri utakmice pokazao da u hrvatskoj reprezentaciji ima kvalitete, dinamita i srčanosti i za puno veće stvari od prolaska kvalifikacija. Aco Petrović vodio je košarkaše na EuroBasketu, i to loše. Naša je reprezentacija opet ispala prerano. Aco je po povratku kući dobio otkaz, a hrvatsku košarkašku momčad preuzeo je Ivica Skelin. No, ni on nije dobro krenuo...

Pobjednički ples na Kvarneru

l Nogometaši Rijeke u ovoj su godini učinili nešto gotovo nemoguće. U hrvatskom prvenstvu uspjeli su srušiti nedodirljivi Dinamo, i u 2017. prvi put postali prvaci države, a tom uspjehu dodali su i osvajanje nacionalnog Kupa. Matjaž Kek postao je jedna od najomiljenijih figura na Kvarneru, staloženi Slovenac je tvorac pobjedničke momčadi koja je u trans bacila cijelu Rijeku i okolicu. No, nakon pobjedničkog plesa, slave i veselja, nastalo je otrježnjenje. Premda je imala zapaženih rezultata u Europskoj ligi (osvojila sedam bodova i zamalo dočekala proljeće u Europi), Rijeka u drugoj polovini 2017. nije ni nalik onoj šampionskoj momčadi. Zdravko Mamić je nakon riječkog slavlja poručio: “Ovo ste sad vidjeli i nikad više.” Kako stvari stoje, Mamić je bio u pravu. Dinamo je opet u vrhu, daleko ispred Hajduka, Rijeke i Osijeka.

Prije utakmice na - sud

l U hrvatskom sportu je i ove godine bilo mnogo lijepih stvari, ali postoji i ona tamna strana. A s te “druge strane” uglavnom je domaći nogomet, vječne priče o namještanju, lošem suđenju, malverzacijama i trošenju gomile novca na sve osim na stadione, terene i poboljšanje uvjeta u hrvatskom nogometu. Uz to Hrvatska je jedinstven primjer u svijetu gdje nogometaši prije reprezentativne utakmice moraju na sud svjedočiti. A pred licem pravde zbog “slučaja Mamić” iskaz su morali davati Luka Modrić i Dejan Lovren. Jedan dan na sudu, drugi dan na terenu, pa uz to još čekaju optužnicu za lažno svjedočenje. Naša crna nogometna stvarnost. Zdravko Mamić formalno se kao povukao iz hrvatskog nogometa, ali je jasno da i dalje vuče sve važne konce. Vidjelo se to i u nedavnoj borbi za HNS. Gdje, što bi rekao bivši predsjednik, pokojni Vlatko Marković, čini se, “nema nikih problema”. Premda su “četiri vatrena jahača” Šimić, Stanić, Pletikosa i Vlaović dobila snažnu potporu javnosti, do promjene nije došlo. Davor Šuker nedemokratskim je izborom ostao na čelu hrvatskog nogometa. I dalje će odgovarati samo šačici moćnika, a ne velikom broju onih koji žele još bolji hrvatski nogomet.

2017.

IZA NAS JE JOŠ JEDNA VELIKA GODINA HRVATSKOG SPORTA

Možda ste propustili...

RUSKI RULET

Jednom u životu

NAJBOLJI TRENER

Didier Deschamps

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana