Regija
KRALJEVSKA DESTINACIJA

Crna kraljica i Žigmund u Đakovu dočekali novu 1411.
Objavljeno 30. prosinca, 2017.

ĐAKOVO

Jeste li znali da je Đakovo odavno bilo božićna i novogodišnja destinacija broj jedan, i to kraljevska?, pitanje je koje je Muzej Đakovštine postavio posjetiteljima na stranici svoje društvene mreže, podijelivši s javnosti gotovo potpuno nepoznatu činjenicu da je u ovom malom gradu prije više od šest stoljeća Novu godinu dočekao poznati kraljevski par, kraljica Brabrara Celjska, o kojoj se i danas ispredaju legende, i njezin suprug Žigmund Luksemburški.

Svidjelo im se Đakovo

- Božić su u Đakovu 1410. godine proslavili kraljica Barbara Celjska, poznatija kao medvedgradska Crna kraljica, i njezin suprug, kralj Žigmund (Sigismund) Luksemburški, tadašnji hrvatsko-ugarski i češki kralj. U Đakovu, na dvoru bosansko-đakovačkog biskupa Benedikta, toliko im se svidjelo da su ovdje dočekali i novu 1411. godinu, na što upućuje isprava kralja Žigmunda izdana u Đakovu 28. prosinca 1410. godine te njihov odlazak iz Đakova u Budim, gdje su stigli 6. ili 7. siječnja 1411. godine - otkrivaju u Muzeju Đakovštine, potkrepljujući to povijesnim zapisom.

O događaju, naime, piše Ive Mažuran: “Dugi boravak kraljice Barbare i kralja Sigismunda u Đakovu bio je za stanovništvo grada i okolice uzbudljiva predstava i neponovljiv doživljaj, a o tome su prenošene priče s koljena na koljeno. Njima se pridružilo i mnoštvo plemića iz šire okolice koji su dolazili pokloniti se kralju i kraljici, ili potužti na neku nepravdu i zatražiti zadovoljštinu. A koliko je samo bilo na okupu vodećih velikaša, dvorskih dama, dvorjanika i sjajno opremljenih vitezova!”. Mažuran piše i kako je “polovinom 1410. izabran za biskupa Benedikt de Beneclictis, drugi po redu biskup imenom Benedikt, Bosansko-đakovačke biskupije. Jedva što je preuzeo biskupsku dužnost, početkom prosinca 1410., doputovala je u Đakovo kraljica Barbara, kćerka grofa Hermana Celjskog, s kojom je Sigismund 1405. sklopio brak. Koji dan kasnije stigao je iz Bosne u Đakovo i kralj s cjelokupnom pratnjom tu je kraljevski par proveo Božić i u katedralnoj crkvi nazočio svečanoj misi koju je osobno služio biskup Benedikt.” (Izvor: Diacovensia 1995.)

Nemirna vremena

- Kad smo pisali tekstove za stalni postav arheologije i pretraživali literaturu, tražili smo što možemo saznati o srednjovjekovnom Đakovu, a da to nije općepoznato. Naišli smo tada na informaciju da je kralj Žigmund Luksemburški nekoliko puta dolazio u Đakovo i ovo gdje se spominje doček Nove godine nije bio jedini njegov posjet Đakovu. Đakovački, odnosno u ono vrijeme bosanski biskup, bio mu je jako važan, jer je Žigmund u ono vrijeme bio u sukobu s bosanskim i slavonskim velikašima. Bilo mu je zbog toga jako važno da ima dobre veze s bosanskim biskupom i da ima pod kontrolom taj pobunjeni dio - pojašnjava kustosica arheološke zbirke u Muzeju Đakovštine Jelena Boras.

Bilo je u to vrijeme, dodaje, mnogo napetih situacija.

- I odred turskih akindžija pljačkao je po biskupskom posjedu. Iz tog vremena datira nalaz Žigmundovih denara koje mi čuvamo u Muzeju. Neko je tada zakopao taj novac, u strahu, ima ih više od 200. Očito je tada netko procijenio da je situacija nesigurna i da se treba zaštititi - kaže Boras, te otkriva još jednu zanimljivost:

- Što se tiče proslava novih godina iz onog vremena, ja još nisam naišla na točan zapis kada se ona slavila. U srednjovjekovnoj Europi sve države u kojima je Katolička Crkva imala utjecaj, Novu su godinu slavile na Blagovijest, 25. ožujka. To je bio nekakav crkveni ritual početka godine. Tek od one grgurovske reforme u 16. stoljeću slavi se Nova godina 1. siječnja. No imamo podatak iz 1398. godine da je Žigmund ovdje bio do kraja ožujka. Ako se Nova godina slavila krajem ožujka, opet ju je dočekao ovdje. Ono što znamo sigurno jest da su 1410. bili ovdje za Božić i Žigmund i Barbara i ostali sve do iza 1. siječnja.

Maja MUŠKIĆ
Denare našli kod Drenja

Denari koji se mogu vidjeti u Muzeju Đakovštine, kaže kustosica Jelena Boras, pripadali su Žigmundu Luksemburškom i njegovoj prvoj ženi Mariji koja je umrla 1395. godine, a nakon njezine smrti on se oženio Barbarom. Marija je također poznata jer je sudjelovala u bici kod Gorjana, 1386. godine, kada je uhvaćena zajedno sa svojom majkom Elizabetom i kada je poginuo Nikola Gorjanski. Denari su srebrni, nađeni su kod Drenja na jednoj njivi i vidi se još na njima trag od platna u koje su bili umotani, tj. bili su ili umotani u tkaninu, ili su se nalazili u kakvoj platnenoj vrećici i tako su bili položeni u zemlju.

“Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe”

Legende govore da je Barbara Celjska bila iznimne ljepote i inteligencije, uvijek odjevena u crno i vrlo okrutna. Kažu i kako je imala gavrana, a kad bi se naljutila, ili kad bi tko što skrivio, zapovjedila je gavranu da napadne čovjeka kojeg bi on kandžama i kljunom usmrtio. Iz zabave je navodno znala gavrana nagovoriti na svoje dvorjane, no oni su se naučili obraniti. Pričalo se kako je svoje ljubavnike kad bi ih se zasitila bacala s kule u smrt, ili ih je pustila u kavez s veprom. Uživala je promatrajući kako vepar ubija nesretnika. Kad su Turci stigli podno Medvedgrada, nitko joj nije htio pomoći zbog njezina ponašanja. Zato je pozvala vraga i zaklela se: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe”. Barbara se bavila i alkemijom. Umrla je od kuge.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

OPASNA PODRAVSKA MAGISTRALA

Kreće rekonstrukcija
slavonske “ceste smrti”

2

STRAŠNO OTKRIĆE U ĐAKOVŠTINI

Jazavci i lisice iskopali
ljudske lubanje i kosti!

3

NEUSELJIVA ZGRADA ZA PUSTARAŠE

Još jedna zima u Jasenovcu i Sokolovcu