Magazin
BOŽIĆNE PRODIKE

Hoće li Europa doživjeti sudbinu staroga Rima?
Objavljeno 30. prosinca, 2017.

Ovogodišnji Božić, kao i mnogi prethodni, nije mogao proći bez prodika. Papa Bergoglio je iz sigurnosti svog Vatikana pred više tisuća vjernika u bazilici sv. Petra nedvosmisleno rekao kako današnje izbjeglice bježe iz svojih domova isto kao Josip i Marija nakon Kristovog rođenja, te je pozvao Europljane da se tim ljudima punih nade u budućnost pomogne.

ISUS I MARIJA

Usporedio je rijeke izbjeglica koji obijajaju vrata europskih država s pastirima koji su prvi vidjeli dijete Isusa te su smatrani prljavim i smrdljivim strancima kojih bi se trebalo podalje držati i bojati. Vrhovni poglavar Katoličke Crkve i jedan od najvećih moralnih autoriteta u svijetu, dodao je kako Isus u svome siromaštvu i poniznosti objavljuje i pokazuje da su istinska snaga i autentična sloboda iskazani u poštivanju i pomaganju slabima i ranjivima. Ovako izrečenim mislima s Isusom i Marijom u svakoj rečenici teško da bi ijedan katolički vjernik mogao protusloviti. Svatko normalan, bez obzira na to pripada li nekoj organiziranoj religiji ili je slobodni mislilac, pomogao bi čovjeku u nevolji. Papa upravo poziva na našu savjest, ali i zdrav razum. Ako ljudi na našim granicama trebaju našu pomoć, nemojmo oklijevati, pomognimo im. Rijeke izbjeglica i migranata koji su krenuli prema Europi pješačeći tisućama kilometara iz dubine Azije i Afrike, te ploveći u nesigurnim plovilima preko Egejskog i Sredozemnog mora, zapravo ne traže od nas mnogo. Samo nekakav skromni smještaj za početak, ako je moguće neki jednostavni posao, ili socijalnu pomoć, te svakako azil. U većini njihovih domicilnih zemalja ionako vlada dovoljno veliki kaos, tako da svi odreda u startu zaslužuju politički azil, ako ne i snažnu perspektivu za dobivanje državljanstva. Zar je to mnogo? Zar nismo svi mi, ističu neki, podrijetlom izbjeglice, bez obzira na to pozivamo li se na teoriju Out of Africa ili Bijelu Hrvatsku? Zar Hrvatska nije zemlja pustih sela i otoka? U trenutku dok iz nje mnogi odlaze, nije li vrijeme da našu zemlju ponovno napunimo ljudima? Uostalom, zar nije ljepše živjeti u multikulturalizmu, nego u tribalističkom toru vlastite nacije i vjere? O nezgodnom pojmu rase da i ne govorimo. Pogledajmo samo Ameriku i zapadnu Europu! Nije li još John Lennon u svojoj pjesmi “Imagine” pjevao o potrebi ukidanja država i religija, te bratstvu među ljudima koji dijele cijeli svijet. Zašto bi Europa bila privilegij samo Europljana?

No, nisu svi katolici, nije svima njima papa Franjo jedina misao vodilja u životu, niti je svima u mladosti Lennon bio uzor. Da je, primjerice, mađarski premijer Viktor Orbán u svojim formativnim godinama zacijelo češće posezao za domaćim pločama Kati Kovács, Sarolte Zalatnay (poznate i kao “mađarska Janis Joplin”), ili Omege, nego za anarhističkim uratcima Johna Lennona i Yoko Ono, govori i njegov tekst napisan u povodu ovoga Božića. Naime, Orbán je, kako prenosi američki ultrakonzervativni portal Breitbart, pozvao Europljane da zaštite svoju kršćansku kulturu. Rekao je da kršćanstvo, kako ga on shvaća, nije samo odlazak u crkvu, ili iskrena molitva, nego i kultura i civilizacija te moralni poredak, te se suprotstavio ideji da se milijuni s drugih kontinenata nasele u Europi i tako promijene njezin kulturološki kod. Nije trebalo čekati da se na nepopularnog Orbána sruči drvlje i kamenje. U našim medijima istaknuo se mladi i odvažni redovnik Tvrko Barun, iz Isusovačke službe za izbjeglice, riječima kako nam Orbán i njegova bodljikava žica ne mogu biti uzor, te kako se kršćanska Europa ne može ponositi sobom u izbjegličkoj krizi. Dakle, treba u ime kršćanstva i bratstva među ljudima, svima koji to požele, uključujući i mladim iranskim pustolovima koji su nekoliko dana kampirali na hrvatskoj granici kod Tovarnika, omogućiti da slobodno uđu u Hrvatsku bez putovnice pa dalje produže do Njemačke i Švedske, ili da se nasele kod nas. Prvi čovjek Hrvatskog helsinškog odbora (i sam bodulski zet) Ivan Zvonimir Čičak, predložio je prije dvije godine da se izbjeglicama nasele opustjeli jadranski otoci (!), a vrla aktivistica nevladine udruge koja sebe naziva Centrom za mirovne studije Emina Bužinkić (u to vrijeme marokanska snaha), sve one koji se protive doseljavanju izbjeglica iz islamskog svijeta nazvala je “fašistima” govoreći 2015. na jednoj tribini u hotelu Osijek. Uistinu je šarolika fronta onih koji smatraju da Europu i Hrvatsku treba raskućiti, a naš identitet i kulturu, kako god ih mi nazivali, nasilno promijeniti pristajanjem na divlju imigraciju.

U Europi se danas baš svi prave ludi kada je riječ o propalom projektu multikulturalizma o kome su još prije nekoliko godina otvoreno govorilo i pisalo (Thilo Sarrazin, Angela Merkel, David Cameron, Anđelko Milardović), prepuštajući tu temu ultradesnici. Vladajuća dogma političke korektnosti onemogućuje iznošenje u javnosti poražavajućih činjenica o šerijatskim ophodnjama koje utjeruju muslimansku stegu u mnogim europskim gradovima proganjajući oskudno odjevene žene, konzumente alkohola i homoseksualce. O potpunoj islamizaciji nekadašnjih kršćanskih četvrti, poput zloglasnog bruseljskog Molenbeeka, najjače regrutne baze Islamske države u Europi, u čijem se službenom nazivu, koje li ironije, i danas nalazi ime evanđelista Ivana (Sint-Jans-Molenbeek), može se čitati tek između redaka.

ŠERIJAT U EU

Onima koji danas vladaju Europom jako dobro je poznato da je umjesto priželjkivanog suživota doseljenika i starosjedilaca na snazi paralelni svijet afričkih i azijskih “džepova” koji odbijaju bilo kakve europske vrijednosti (osim socijalne pomoći), inzistirajući na fundamentalizmu koji su donijeli sa sobom. Jedan od najvećih neuspjeha Europske unije jest nepostojanje pojasa sigurnosti i blagostanja na njezinim vanjskim granicama. Umjesto poticanja masovne imigracije tim ljudima treba aktivno pomoći u njihovim zemljama. Nije nikakva tajna da mnogi izbjeglice i migranti raspolažu poprilično skupim mobitelima i svežnjevima novčanica, što zbunjuje sve koji ih susreću, a i daje sugerirati kako iza ove velike seobe naroda stoji nečija vrlo moćna volja. Valja podsjetiti na pisanje The Independenta iz rujna 2015., koji je izvijestio da je Saudijska Arabija ponudila Njemačkoj, i to u jeku izbjegličkog stampeda, gradnju novih 200 džamija u toj zemlji kako bi pristigli muslimani imali gdje pronaći duhovnu okrijepu. Treba li podsjećati da je Rimsko Carstvo propalo kada je pokleknulo pred rijekom migranata koji su pristigli s istoka privučeni famom o njegovom zlatu, raskoši i civilizaciji. Jesmo li spremni učiti iz povijesti?

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...