Magazin
USPOREDNI INTERVJU

Jadranka Polović: Teška godina za preživljavanje najugroženijih
Objavljeno 30. prosinca, 2017.
Politologinja iz Splita, znanstvena suradnica portala geopolitika.news

Na globalnom, planetarnom planu - kakav je bio svijet u 2017. godini, je li bio gori ili bolji u odnosu na 2016., čega smo se najviše plašili, napose u Europi, u Europskoj uniji?

- Za znatan broj ljudi svijet sve više postaje nemoguće mjesto. Na globalnom planu, 2017. bila je podjednako turbulentna kao i 2016., samo što je zahvaljujući manipulativnim medijima (ne mislim na Glas Slavonije) naša pozornost bila preusmjerena na nove napetosti, dok stare nisu riješene. Uspon Islamske države i migrantska kriza bili su kreirani problemi koji su oblikovali javno mišljenje tijekom 2015. i 2016., pa smo zahvaljujući društvenim mrežama mogli in real time pratiti brutalne scene odsijecanja glava, ili utapanja migranata u vodama Mediterana. Europa se proteklih godina suočila i s džihadističkim terorističkim napadima bez presedana u kojima je samo tijekom 2016. stradalo 135 ljudi.

HIBRIDNI MEDIJSKI RAT

Već početkom 2017. dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a oblikovao je novu agendu koja je prethodne izazove, na neki način, učinila drugorazrednima. Tijekom samo nekoliko mjeseci, Rusija i Kina prometnule su se u glavne suparnike zapadne politike, revizionističke sile koje prijete ne samo američkim, nego i europskim interesima i vrijednostima. Živimo u vremenu snažnih korporativnih, trgovinskih sučeljavanja, u kojima su vlade poput SAD-a ili EU-a, tek glasnogovornici interesnih lobija. Sjedinjene Države svoj gospodarski uzlet temelje na ratovima, proizvodnji i izvozu vojne opreme i naoružanja, stoga im trebaju permanentne krize kao izvor odlične zarade.

Međunarodna politika temeljena na interesima vojno-industrijskog kompleksa, bez etike i morala, poštivanja principa međunarodnog prava i priznanja postojanja različitih političkih i ekonomskih sustava, svakako postaje ugrožavajuća kategorija. SAD već nekoliko godina nema uspjeha u vanjskoj politici, svijet očito postaje multipolaran. Ni jednom krizom, a koje svako toliko proizvedu, više ne mogu upravljati samostalno bez uplitanja Rusije ili Kine. Međutim, u situaciji opadanja i detronizacije utjecaja, Sjedinjene Države, do sada unipolarna i neupitna sila, mogu se početi ponašati poput “slona u staklani”. Naime, linija strateških podjela otvara brojna nova krizna žarišta koja mogu rezultirati sukobima apokaliptičkih razmjera. U Europi ih ima koliko hoćete - od Baltika, Crnog mora do Balkana, unutarnje sigurnosti vodećih europskih zemalja s obzirom na probleme migracije, terorizma i socijalnih nejednakosti, te sve izraženijih podjela između liberalnih “starih” i nacionalistički orijentiranih “novih” članica. Izazova je mnoštvo, ipak podizanje vojnih proračuna, nagomilavanje naoružanja, kao i raspoređivanje snaga na linijama interesnih sfera u srcu Europe svakako ide u prilog ratnom poduzetništvu, međutim, osobno to smatram najopasnijim trendom po sigurnost europskih, time i hrvatskih građana.

Prema mišljenju nekih, 2017. bila je i godina tzv. hibridnog rata. Je li to bila stvarnost ili medijska izmišljotina?

- Hibridni rat, pojam koji zvuči jako “fancy”, da ne bude zabune, zapravo je riječ o specijalnom ratu kojeg se starije generacije sjećaju još iz vremena hladnog rata. Ovaj način ratovanja uspješno je godinama primjenjivao ISIL, koristeći se zapadnim društvenim mrežama, ali i Rusija koja je korištenjem informacija i potpuno nevojnim instrumentima 2014. ostvarila političke ciljeve na Krimu.

U novoj/staroj priči o srazu dviju sila Rusija de facto nije nedužna, metode “soft powera” dobro poznaje iz vremena hladnog rata, a nakon zatišja iz 90-ih, spretno ih je prekopirala (copy paste) upravo od, sada ugroženog svjetskog hegemona - SAD-a. Političke tenzije između Rusije i Zapada kontinuirano se pojačavaju: od optužbi za miješanje u američke predsjedničke izbore kroz kampanju hakiranja i objavljivanja e-mailova demokratske kandidatkinje Hillary Clinton, širenja propagande putem društvenih medija, a s ciljem pobjede Donalda Trumpa, Rusija je u međuvremenu optužena i za Brexit, “maligni utjecaj” na Balkanu, kao i za poticanje nereda nakon nedavnog referenduma u Kataloniji.

Reagirao je i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji, unatoč oprečnom izvješću SOA-e, inzistira na tezi kako se Hrvatska nalazi u hibridnom ratu, što svakako zahtijeva odgovor na pitanje - tko su akteri “medijskog rata” protiv Hrvatske. Masovno iseljavanje iz Slavonije ogledni je primjer hibridnog ratovanja na koji Vlada, na žalost, nedostatno reagira.

Želim reći da su Sjedinjenje Države “kraljica” hibridnog ratovanja, bilo da je riječ o obojanim revolucijama od kojih je većina provedena “mirnim” putem, uz pomoć “korisnih idiota”, najčešće nevladinih organizacija, ali i aktivista, oporbenih političara i javnih intelektualaca (mnogi su zaista vjerovali u “ispravnost namjere” SAD-a). Sve su dio povijesti američkog “mekog” intervencionizma, koji uvijek nastupa pod sloganom obrane ljudskih prava i demokracije, međutim stvarni cilj ovih sveobuhvatnih operacija uvijek je isti - svrgavanje demokratski izabranih vlada ili “diktatora”, te instaliranje nove, marionetske vlade, potpuno podređene američkim interesima. Dakle, hibridni rad bio bi “zagrijavanje” pred stvarni. U tom procesu mediji imaju ključnu ulogu!

OZBILJNA PORUKA SLAVONCIMA

Prema pesimistima, u godini na izmaku sve je bilo crno i loše, no optimisti, a ima i takvih, kažu da je ipak bilo i pozitivnih stvari u 2017. Vaše mišljenje?

- Privatno, ljudi uvijek imaju mnogo događaja koji ih ispunjavaju i vesele. Čak i u vrijeme krize treba se radovati i znati živjeti. Što se tiče političke realnosti o kojoj govorim, završetak rata u Siriji svakako je izvrsna vijest, međutim, ne za sve. Što se tiče Hrvatske, mi smo primjerice imali vrlo uspješnu turističku sezonu. I to je svakako pozitivno, ipak bogatstvo prihoda koji je ostvaren, na žalost, nije se odrazilo na standard većine građana i regija. Strateška djelatnost u potpunosti je podređena privatnim, vrlo sebičnim interesima, zbog čega je Hrvatska kao bogata država brojnih siromaha, pogođena masovnim iseljavanjem. Nakon izdavanja 30 tisuća radnih dozvola, u budućnosti ćemo se susresti i s problemom integracije.

Vezano uz prethodno pitanje - čemu smo se veselili, nad čime očajavali, zbog čega brinuli...?

- Obožavali smo Hrvatsku u kojoj je život ponekad (često) težak, ali ispunjen stilom života koji je naš i autentičan. Očajavali smo nad politikom potpuno udaljenom od naroda (glasnogovornici krupnog kapitala), pravosuđem koje je sposobno donijeti nečovječne odluke (zakoni nikako nisu iznad ljudi), brinuli zbog prevlasti korporacija koje su na ulicu i bijedu gurnule gotovo milijun ljudi. Podsjećam, prema službenim podatcima Hrvatska ima 20 % ljudi koji preživljavaju ispod socijalnog minimuma.

Za Vas osobno - kakva je na tom planu bila 2017. godina?

- Naravno, vrlo turbulentna! Privatno dobra - definitivno mi je najvažnija obitelj, profesionalno potpuno neizvjesna. Nezaposlena sam doktorica političkih znanosti, “vječna” vanjska suradnica Sveučilišta u Splitu, bez realne nade da dobijem radno mjesto. Ipak, ovom prilikom zahvaljujem svojim kolegama u Geopolitici.news i Sedam dnevno koji su mi omogućili status honorarne suradnice u vanjskopolitičkoj redakciji. Zahvaljujem i Glasu Slavonije, uvijek ste mi otvorili prostor i korektno prenijeli moje analize. Zahvaljujem i mom suprugu koji “financira” moje neprilagođene stavove. Za Slavonce, naime, imam ozbiljnu političku poruku. Masovno iseljavanje stanovništva iz Slavonije otvara prostor za preuzimanje najvažnijeg resursa Hrvatske - goleme plodne zemlje koje će prisvojiti zapadne korporacije. To je situacija koja je, između ostaloga, uništila Ukrajinu, dio je imperijalističke politike Zapada kojoj se važno suprotstaviti.(D.J.)

Imali smo vrlo uspješnu turističku sezonu, ali se to na žalost nije odrazilo na standard većine građana i regija.

Masovno iseljavanje iz Slavonije ogledni je primjer hibridnog ratovanja na koji se nedostatno reagira.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana