Magazin
TEMA TJEDNA: SPECIJALNO IZVJEŠĆE O PROTEKLOJ, 2017. GODINI (I.)

Bila i prošla, ne ponovila se!
Objavljeno 30. prosinca, 2017.
Kako smo živjeli i preživjeli 12 mjeseci

Kako smo obično više fokusirani na loše nego na dobre vijesti, često zanemarujemo činjenice koje govore da su svijet, pa i Hrvatska ipak bolji nego u prošlosti. Tako je i portal Future Crunch, posvećen inteligentnom i optimističnom promišljanju budućnosti, objavio 99 razloga zašto je 2017. godina bila dobra.

Našlo se tu nažalost samo tri razloga zašto je ovo bila dobra godina i u Hrvatskoj. I ne baš od trenutačno najpresudnijeg značaja, rekli bi cinici. Naime, od 1. siječnja ove godine u Hrvatskoj je zabranjen uzgoj životinja za krzno. Ili, Pariški sporazum kojim su se sve članice EU-a obvezale do 2030. smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 posto kako bi se ublažile posljedice globalnog zatopljenja i zaustavio daljnji rast temperature zraka u lipnju je stupio na snagu i u Hrvatskoj. Ono što je također za pohvalu - Hrvatska je prva u svijetu u transplantaciji bubrega i jetre, priopćeno je u povodu 50. godišnjice Eurotransplanta, neprofitne organizacije za doniranje i dodjeljivanje organa za transplantaciju.

No, mi ćemo ipak pokušati pronaći još ponešto dobroga, pa makar to bilo i malo i nedovoljno jer kako je istaknula i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svom božićnom intervju: “Imam dojam da se optimizam polako budi, ali ljudi jednostavno nemaju osjećaj da se država dovoljno brine o njima”, naglasila je. To malo dobroga ili bar malo onoga što usrećuje građane Hrvatske možemo doduše, u ovome globaliziranom svijetu, iščitati i na internetu. Najveći internetski pretraživač Google objavio je svoju tradicionalnu godišnju listu popularnih pojmova po zemljama. A kad čovjek gleda top 10 pojmova koje su guglali Hrvati, ne može se oteti dojmu da iz te liste izviruje jedna sasvim drukčija Hrvatska. Hrvatska koja je kudikamo manje politična te koju zanimaju - valjda kao i svagdje na svijetu - sport, glazba, tehnološki izumi i trivijala.

HIBRIDNI RAT ILI SUKOB?

Istina, na vrhu liste najtraženijih pojmova ove se godine našao jedan koji ima veze s politikom. S obzirom na to da je 2017. bila godina lokalnih izbora, ne treba čuditi da je najguglaniji pojam u 2017. u Hrvatskoj bilo - Državno izborno povjerenstvo. DIP je i doslovce jedini politički termin koji se našao u top 10. U prvih 10 nema ni Kolinde ni Praljka, ni Vlade ni ministara, ni Haaga ni Agrokora, ni Todorića ni Mladića. Umjesto toga, ostatak se liste sastoji od “svega što vole mladi”. Tu je - već na drugom mjestu - neizbježni “Despacito”, najgledaniji glazbeni video u povijesti You Tubea.

Tu su tri sportska događaja: Wimbledon, rukometno prvenstvo i Eurobasket. Tu je - kao križanac glazbe i natjecanja - Eurosong. Tu su dakako i tehnoliške inovacije: za one odraslije iPhone 8... Na kraju, tu su i dva pojma koja izmiču klasifikaciji. Jedan njih je - na desetom mjestu - “Majčin dan”, a nešto iznad - na sedmom - “sudbina”. Kad su išli na internet, Hrvati su tražili kakva im je sudbina, gatali iz kave i iz tarot-karata. Rezultati Googleovih pretraga - ukratko - ostavljaju dojam posve apolitične zemlje u kojoj korisnike pretraživača zanimaju iste tričarije kao i na svakom kutu svijeta, zaključeno je i u analizi Jutarnjeg lista.

Ipak, nemojmo se zavaravati. Prema najpopularnijem domaćem istraživanju, Crobarometu, postoji i ono što se zove pesimistična ili realnija Hrvatska, a prema njemu 70 posto ispitanika misli kako zemlja ide u lošem smjeru. I to sve unatoč tome što se premijer Andrej Plenković predstavljaći prijedlog proračuna za 2018. pohvalio kako je on određen izlaskom iz šestogodišnje recesije temeljenom na rastu, izvozu roba i usluga, osobnoj potrošnji i investicijama, uz kvalitetniju apsorpciju europskih sredstava. Nadalje, pojam koji se posljednjih mjeseci uvukao u gotovo svaki javni diskurs svakako je tzv. hibridni rat. U tom pogledu oglasio se i premijer Andrej Plenković uoči samita EU-a i šest zemalja Istočnog partnerstva, na kojem je glavna tema bila upravo hibridno medijsko djelovanje, izjavivši kako “samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju”. No prije nekoliko dana pokušala je premijera demantirati predsjednica Grabar-Kitarović izjavivši: “Hrvatska nije u hibridnom ratu. Nemojmo stvarati paranoju. Ljudi moraju osjetiti napredak, prva je zadaća povećati plaće”, zaključila je predsjednica.

Vodeći hrvatski stručnjak za područje hibridnog ratovanja, dr. sc. Gordan Akrap objasnio je o čemu se radi: “Hibridno ratovanje, koje nije toliko novi pojam, model je ratovanja ili sukobljavanja u kojem se primarno koriste aktivnosti povezane s informacijskim i medijskim ratovanjem, a ako ta vrsta ratovanja ne postigne željeni učinak, dolazi do moguće uporabe oružane sile. Ono što bih posebno naglasio jest činjenica da treba razlikovati pojmove rata od sukoba. Svaki je rat sukob, ali svaki sukob nije rat”, objasnio je Akrap.

No, kako god bilo, pustimo hibridni rat i vratimo se u objektivnu stvarnost. Kao i već duži niz godina Hrvatsku su i ove obilježili mraz, suša, požari pa i poplave, a što se sve dovodi i u vezu s klimatskim promjenama. Voditelj projektne skupine za izradu nacionalne Strategije prilagodbe klimatskim promjenama i Akcijskog plana, dr. Vladimir Kalinski poručuje da Hrvatska još nije zakasnila, ali mora odmah krenuti u prilagodbu klimatskim promjenama. Kalinski u razgovoru za Hinu kaže kako klimatsko modeliranje pokazuje povećanje temperatura tijekom cijele godine, uključivo u turističkoj pretsezoni i posezoni, a to potencijalno znači da bi klimatske promjene za turizam mogle imati i pozitivne posljedice. Napominje također da se broj sušnih razdoblja povećava, ukupne oborine na godišnjoj razini ostaju podjednake, ali količine oborina po oborinskom događaju će se mijenjati - razdoblja suša, pa velike količine oborina u kratko vrijeme.

Turizam je sektor koji ovisi o svim drugim sektorima i morat će biti spreman još žešće i brže krenuti u promjenu paradigme dosadašnjeg načina poslovanja, kaže Kalinski. Smatra da je turizam dijelom krenuo u dobrom smjeru jer se govori o cjelogodišnjoj ponudi, ali da treba ići puno brže i donositi odlučnije odluke. “Iako turizam donosi Hrvatskoj veliki dio budžetnog kolača, to je u velikom dijelu privatni sektor koji mora dio tog novca investirati u razvoj nove ponude koja će biti manje izložena klimatološkim parametrima i vremenskim prilikama, a više orijentirana ponudi u unutrašnjosti - i u smislu zatvorenih prostora i na kontinentu. Hrvatska ima goleme neiskorištene potencijale, dvorce i kurije, geotermalne izvore, sela... Za sve to treba osmišljavati vezane sadržaje i umrežavati se”, smatra Kalinski.

GOLEMI NEISKORIŠTENI POTENCIJALI

Poručuje da zaboravimo malo na sunce i more, a i morski okoliš će nam biti zahvalan ako smanjimo pritisak i okrenemo se izvorima koje dosad nismo iskorištavali. Napominje i da će sektor zdravlja imati direktne pritiske zbog promjene klimatskih meteoparametara. Povećava se smrtnost, raste broj alergoloških bolesti, vraćaju se neke već zaboravljene bolesti poput malarije i dolaze nove, primjerice denga groznica. Zbog poplava onečišćujuće tvari iz tla ulaze u voće i povrće u povrtnjacima i njivama, u bunare i izvore.

Osim toga klimatskog crnila, koje je bilo mantra tijekom 2017., plašili su nas (mediji) i kojekakvim drugim apokalipsama, smakovima svijeta, teorijama zavjere (čak i iz NASA-e), terorizmom, migracijama, raspadom EU-a, usponom ekstremnih desnica u Europi... Slušali smo i o rekordnim uplatama za igre na sreću, pričama da se Hrvati sve više kockaju i klade, čak i da sve više troše na sex-telefone, da guglaju do nesvijesti, da padaju u trans na Thompsona, Rozgu, Bačićku, da čak i u kino idu sve više... Srećom, 2017. je bila i godina humanitarne Hrvatske, godina zapaženih humanitarnih akcija (Caritas, Rotary, Lions...)

Kako god bilo, preživjeli smo! I veselimo se, bar neki, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog ispraćaja stare i dolaska nove, 2018. godine. U njoj nam treba više nade, nove nade, da citirano “Zvjezdane ratove”, više vjere u sebe (i državu, bez cinizma), u bolje sutra, koje možda bude prekosutra, ali bolje ikad nego nikad.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
U HRVATSKOJ IPAK NIŠTA BEZ POLITIKE
Zanimljiva godina, ali ...

Andrej Plenković je u 2017. godini, šest mjeseci nakon što je uvjerljivo pobijedio na izborima i glatko formirao Vladu, iz nje izbacio neugodni Most i u Banske dvore uveo na nemalo iznenađenje, a i pokoje zgražanje, lijevo-liberalni HNS. Iako to pripada u nesumnjivo najznačajnije političke događaje u godini, top 1 ipak se pripisuje koncernu Agrokor i krizi koju je, u ekonomiji, jednako kao i u politici, generirao raspad bivšeg carstva gazde Ivice Todorića. Ovu je godinu na znakovit način obilježilo i ono što se u njoj nije dogodilo. Oporba nije uspjela srušiti Vladu, iako tome nikada u povijesti hrvatskoga višestranačja nije bila bliža. Vlada u 2017. nije pokrenula ni jednu ozbiljniju reformu (to je najavila za 2018.), Hrvatska nije dobila Obiteljski zakon, a Sabor nije postao mjesto kulturnog dijaloga argumentima. Upravo suprotno, kao da na zagrebačkom Markovu trgu caruju najniže strasti. Dario Šimić, naposljetku, nije uspio skinuti Davora Šukera s čela Hrvatskog nogometnog saveza. Ova, 2017., dakle, nije bila idealna, ali je - i taj joj epitet nitko ne može osporiti - bila nadasve zanimljiva.

ILIJA AŠČIĆ

KARAVANE PROLAZE: SVE JE ISTO K'O I LANI

 

Sumirati godinu u Hrvatskoj je lako, sve se može sažeti u jednu rečenicu iz Propovjednika: “Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem”. Za razliku od dežurnih katastrofičara koji urlaju kako nazadujemo, ja mislim da je sve isto kao i lani.

Ključna politička paradigma je nepromijenjena i sve se događa unutar davno zacrtanih okvira: uhljebništvo i premreženost javnih institucija sitnim i krupnim interesima koji sustavno opstruiraju reforme koje bi omogućile da počnemo bolje živjeti. Unutar tih okvira iz godine u godinu ponavlja se igrokaz u obliku sitnih svjetonazorskih borbi, koje ne rezultiraju nikakvim promjenama, jer im to nije ni svrha. Društvo je zapelo u močvari, u lažnom sukobu između naprijed i natrag, lijevo i desno. Ključni problem, prema mome mišljenju, nije sam taj sukob koji se potencira od strane interesnih skupina, nego što je ono što nam se uglavnom nudi kao alternativa ovom desetljetnom mrcvarenju još gore - stare istrošene ideje zamotane u šareni celofan. Međutim, ako shvatimo društvo ne kao poprište borbe dobra i zla, već perfidni sukob interesnih skupina koje se nastoje zaogrnuti plaštem dobra i brige za javni interes, stvari postaju jasnije. Legitimno je braniti svoje interese, ali nije legitimno to činiti po cijenu da cijelo društvo propadne. Vrijednost svake ideje treba cijeniti isključivo prema njenim plodovima. Zanemarite slatke riječi raznih “autoriteta”, a zapravo vračeva koji obećavaju laka rješenja, nego gledajte rezultate. Vjerujte u sebe, svoje potencijale, svoj rad i znanje.

Kulturna politika je također ista kao i prethodnih godina. Ministri se smjenjuju, ali i dalje imamo isti obrazac. Imamo suštinski ciničnu, netransparentnu kulturnu politiku kojoj glavna svrha nije poticanje stvaralaštva, nego održavanje hladnih pogona mastodontskih institucija i dijeljenje javnog novca skupini povlaštenih, (su)financiranje propalih poduzetničkih modela i saniranje raznih “kulturnih Agrokora”, dakle financiranje cijelog jednog netransparentnog kulturnog sustava. Sve je to pokriveno smokvinim listom brige za opće dobro, za kulturnu produkciju itd. Gotovo cijela izdavačka scena ovisi o otvorenim ili prikrivenim subvencijama države, uz izliku da se knjiga ne može prepustiti tržištu, jer bi se onda objavljivalo samo komercijalno smeće, čime se implicira da čitatelji ne znaju što je dobro za njih i da to treba odrediti skupina prosvijećenih pojedinaca, dok s druge strane ti isti nakladnici koji lamentiraju o strahotama tržišta i nužnosti subvencija autore tretiraju prema najsurovijim tržišnim načelima. Za jedne zajamčena državna lovica i maženje perom po guzi, da ne bi propali, a za druge zakon ponude i potražnje - to je hrvatska kulturna politika uopće. Ne moram objašnjavati kakve dugoročne posljedice to ima, ali jasno je da ne možeš nastaviti raditi isto, a očekivati drugačije rezultate. Treba uvijek imati na umu da je riječ o novcu koji se uzima svakom radniku od njegove plaće, svakom umirovljeniku od njegove mirovine, ali čini se da se većina koja dobiva taj novac ne zamara tim sitnicama. Što se tiče mene osobno, ja sam prilično zadovoljan 2017. godinom, jer mi je u izdanju Artikulacija iz Koprivnice objavljena prva knjiga, zbirka kratkih priča “Kako sam postao zao”. Zbirka je stvarno nadmašila sva moja očekivanja, dobio sam iznimno dobre kritike u najvažnijim medijima, ali posebno sam zadovoljan reakcijama samih čitatelja. Super je što mi se stalno javljaju ljudi koji kažu da su u tim pričama prepoznali svoja iskustva, ili ljude oko sebe. To je za mene kao autora najveći kompliment, važniji od najbolje kritike.

(ILIJA AŠČIĆ - Književnik, piše kratke priče i fotografira, živi u Zagrebu)

BRANKO GRISOGONO

POSLJEDICE ZAGRIJAVANJA SU VIŠE NEGO DRAMATIČNE

 

Klimatski 2017. je, globalno gledano, gutanje suhe sline zbog neizvjesnosti većine čovječanstva zbog gotovo monotonog prizemnog zagrijavanja Zemlje, podizanja razine svjetskih mora i nesreće najsiromašnijih kojima ne pronalazimo efikasan način pomaganja.

Sada smo u razdoblju post-ENSO maksimuma, tj. El Niñoa prošle godine, najintenzivnije poluperiodičke klimatske varijacije (što je različito od promjene), koja ima povratno razdoblje od dvije do osam godina, a koja je dodatno pojačala ljudsko zagrijavanje prirode tijekom posljednjih nekoliko stoljeća. I to sve u trendu globalnog zagrijavanja - što jednostavno znači ljudsku naglašenu nespremnost i ignorantnost, pogotovo bogatijeg dijela svijeta. Konkretnije i lokalnije, požari su u Hrvatskoj bili očekivani ovog ljeta od strane šire meteorološke struke, međutim ništa očito, bar za društvo, posebice turizam, šumarstvo i poljoprivredu nije bilo poduzeto u predostrožnosti da se to spriječi. Imali smo i poplave, natprosječan broj toplinskih valova i sušu protekle godine. Možda je najgore to što treba priznati da smo još uvijek prošli bolje od većine drugih, ali to nije utjeha. Ovdje mislim, između ostaloga, na efektne natprosječnog broja i snage uragana koji su poharali brojne suptropske krajeve.

Je li Trumpova odluka da se SAD povuče iz Pariškog sporazuma bio ključni klimatsko-politički, recimo tako, događaj?

- Da, nažalost, mislim da je tako. Istovremeno, mi ne znamo mnoge neotkrivene poteze ekonomske politike i geopolitike. Nama se medijski serviraju prethodno gotovo isključivo prožvakane informacije, a to zabrinjava više nego sam Trump. Moguće je da Trump igra neku skupu igru, nerazumljivu većini ljudi, ali to se i prije događalo u povijesti da netko igra “protiv struje”. Zabrinjavajući je trenutak ovakve “klimatsko-ekonomsko-političke” svjetske igre. Čovječanstvo više nema luksuz da dugo promišlja o mnogoborojnim i intenzivnim promjenama koje su uvelike u tijeku, već treba brzo osmisliti i provoditi mjere umanjivanja i eventualnog sprječavanja eskalacije globalnih i brzih klimatskih promjena izazvanih dugotrajno rastućom polucijom plinova staklenika, nekontroliranom urbanizacijom, povećanim korištenjem dubinske vode, povećanim crpljenjem nafte i plina, morskim onečišćenjem, itd.

Može li se zaključiti da je i 2017., skepticima unatoč, protekla u daljnoj eskalaciji globalnog zatopljavanja?

- Ozbiljni skeptici o klimatskim promjenama, u hrvatskom širem kontekstu, ne postoje; u stvari, stručnih ovdje nikad nije ni bilo, osim medijskih. Naravno, pravi, tj. konstruktivni skeptici postoje i nužno su potrebni u znanosti i razvoju tehnologije, jer bez kritičkog uma nema znanosti i napretka. Da, godina protječe u eskalaciji, u tijeku i posljedicama globalnog zagrijavanja nakon vjerojatno najtoplije 2016. godine u povijesti u posljednjih nekoliko tisuća godina. Pogledamo li posljedice u poljoprivredi i šumarstvu, odmah ćemo vidjeti efekte recentnih klimatskih promjena. Još trebamo pričekati dva do tri mjeseca da saznamo službene analize koja je na listi najtoplijih bila 2017. godina. Ova sigurno neće mnogo kasniti za zadnjih nekoliko godina.

Kakva je 2017. bila po pitanju primjerice potresa, vulkanskih aktivnosti... Je li tu bilo više problema nego proteklih godina?

- Pitao sam kolege geofizičare i seizmologe o tome, a oni kažu da su potresi, globalno gledano, bili uobičajeno aktivni tijekom 2017. godine. O vulkanskoj aktivnosti je teško, tj. neprikladno govoriti od godine do godine, jer je ona izuzetno sporadična, a istovremeno i ekstremna. Treba promatrati bar desetljeće kad su u pitanju vulkanske aktivnosti. Ono što zabrinjava je da u Hrvatskoj monotono raste statistički potencijal za jači potres, a mjerodavni nepoduzimaju u biti ništa ozbiljno i operativno da se pripremimo za to.

Zaključno - kakva ju budućnost Pariškog sporazuma bez SAD-a?

- Ha, ha..., traljava. Ali bez ili sa SAD-om, mora postojati izlaz. Trump nije najveća prepreka, on ju možda samo privremeno i polunespretno, gotovo crno-humoristički predstavlja, no bitne su osobe i ekonomsko-politički magnati koji stoje iza njega, a ne on kao pojedinac. Ipak, cijeli svijet je u pitanju i hitno bolje rješenje se mora pronaći.(D.J.)

(PROF. DR. SC. BRANKO GRISOGONO Geofizički odsjek PMF-a u Zagrebu)

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: OBLJETNICA KRIZE - SVIJET I HRVATSKA 2008. - 2018 (I.)

Kraj drame duge 10 godina

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SVETI VINKO VEĆ SE UKAZAO

Vinceška u baranjskim
vinogradima: Snaše,
čaše i kobasice naše

2

TEMA TJEDNA: OBLJETNICA KRIZE - SVIJET I HRVATSKA 2008. - 2018 (I.)

Kraj drame duge 10 godina

3

TEMA TJEDNA: OBLJETNICA KRIZE - SVIJET I HRVATSKA 2008. - 2018 (II.)

Dr. sc. Marinko Škare: Recesija
u Hrvatskoj nije stvar prošlosti!