Velika većina ljudi jede slatkiše i grickalice u gotovo svim prilikama, neovisno o tome jesu li gladni, u društvu ili sami, a za njima posebno posežu kada imaju loš dan i trebaju utjehu. Slatkiši i grickalice namirnice su, odnosno prehrambeni proizvodi, koje najčešće imaju izrazito visoku energetsku i vrlo nisku hranjivu vrijednost te ih se popularno naziva i namirnicama koje obiluju praznim kalorijama.

Nutricionistički i zdravstveno gledano, nije preporučljivo konzumirati takvu vrstu hrane, jer dobro uravnoteženom i raznolikom prehranom, koja ne uključuje slatkiše i grickalice, možemo dobiti sve potrebne nutrijente. Prirodna potreba organizma za slatkišima i grickalicama ne postoji, pa se postavlja pitanje zašto nam se onda takva hrana toliko sviđa. Odgovor je u psihološkim i biološkim karakteristikama osobe i njezina organizma.

Ljudi se rađaju s posebnim afinitetom prema slatkim i slanim okusima. Priroda se pobrinula da imamo sposobnost brzog prepoznavanja hrane koja ima visoko energetsko i nutritivno bogatstvo kao što je slatka, slana i masna hrana te da prepoznamo onu hranu koja može sadržavati otrov ili biti pokvarena, a koja je najčešće gorkog i kiselog okusa.

Važno je spomenuti i utjecaj emocionalnog stanja na izbor hrane, a to je osjećaj žudnje za pojedinom hranom ili okusima te izgovaranje rečenice poput “Baš mi se jede nešto slatko!” ili “Mogli bismo nešto grickati.” Još jedan od razloga zbog kojeg ponekad osjećamo potrebu za određenom vrstom hrane jest nedostatak pojedinih nutrijenata u organizmu. Vitamini i minerali imaju važnu ulogu u održanju živčanog sustava, zbog čega neuroemotivna neravnoteža, koja podrazumijeva neuobičajeno funkcioniranje živčanog sustava i promjene u ponašanju, vrlo često može biti posljedica njihova nedostatka ili neuravnoteženosti. To ujedno potvrđuje koliko je prehrana povezana s našim osjećajima i psihološkim stanjima.

Hrana svih okusa, boja i tekstura danas je široko dostupna i jeftina, a naša iskonska sklonost slatkom i slanom, u kombinaciji s užurbanim životnim stilom, dovela je do neuravnoteženog unosa hrane te stvaranja loših prehrambenih navika. Prekomjerno uživanje u slatkom i slanom dovodi do razvoja mnogih bolesti, koje znatno smanjuju kvalitetu života, kao što su pretilost, kardiovaskularne bolesti, dijabetes i mnoge druge.

Da je djecu od najranije dobi potrebno educirati o važnosti pravilne i uravnotežene prehrane, pokazuju i rezultati istraživanja provedenog na više od 5000 učenika sedmih razreda iz 111 hrvatskih škola, u sklopu projekta Vrtim Zdravi Film, kojim tvrtka Nestlé nastoji pridonijeti odgoju zdravijih generacija. U proteklih šest sezona istraživanja su pokazala kako djevojčice svakodnevno konzumiraju puno više slatkiša nego dječaci, a zabrinjava podatak za prošlu sezonu koji je pokazao da čak 40,78 posto sedmaša konzumira slatkiše dva ili više puta dnevno.

Globalna zabrinutost za zdravlje ljudi, osobito mladih, rezultirala je velikim brojem nutricionističkih istraživanja kojima se utvrdila količina te razlozi konzumacije slatkiša i grickalica. Zanimljivo je da Europa u odnosu prema Sjevernoj Americi proizvodi 2,5 puta više slatkiša te približno jednako slanih grickalica, što upućuje na to da je snacking postao jako popularan u svim europskim zemljama. Među najvećim sladokuscima u Europi ističu se Nijemci, s unosom slatkiša u količini od 13 kg po stanovniku. Slijede ih Irci sa 11,9 kg te Švicarci s oko 11,5 kg po stanovniku. Ekstrapolacijom podataka Američke poljoprivredne agencije (USDA’S Global Agriculture Information Network – GAIN) o unosu šećera po stanovniku u Europskoj uniji može se reći kako Hrvati konzumiraju tri puta manje slatkiša i grickalica nego ostali stanovnici Unije. To je još uvijek prevelik broj, jer takva je hrana osnovni izvor šećera i soli u prehrani modernog čovjeka. Iznenađuje podatak da je najčešći razlog konzumacije grickalica i slatkiša glad, odnosno njima se sve češće zamjenjuje obrok te u užurbanom životnom stilu postaju dijelom svakodnevice i načinom prehrane. Percepcija slatkiša i grickalica kao obroka, a ne kao međuobroka ili deserta opasna je za zdravlje i narušava kvalitetu života.

Ponekad je vrlo teško uz ubrzani tempo života pridržavati se naputaka nutricionista, stoga su edukacija o pravilnoj i uravnoteženoj prehrani te usvajanje zdravih životnih navika od malih nogu iznimno važni.