ADVENT VS. BOŽIĆ
Objavljeno 29. prosinca, 2017.
Bio je to mitski okršaj moćne novokomponirane industrije adventa, točnije božićnog sajma (Christkindlesmarkt, Weihnachtsmarkt), koja nam je pristigla sa Zapada, te svjetovno shvaćene zabave bez smisla i povoda (katoličko došašće nema baš nikakve veze s javnim obžderavanjem i opijanjem), i kukavnog koncerta sakralne glazbe u organizaciji Generalnog konzulata Republike Mađarske u Osijeku i gornjogradske Župe sv. Petra i Pavla, apostola.
Pod naslovom “Dijete nam se rodilo” u crkvi sv. Petra i Pavla prošloga četvrtka održan je svečani koncert na kome su nastupili solisti, zbor i filharmonija iz Pečuha koji su izveli djela Francisa Poulenca, Claudija Monteverdija, Johanna Sebastiana Bacha i Georga Philippa Telemanna. Nije ovo prvi put da u Osijeku nastupaju Panonska filharmonija (Pannon Filharmonikusok) i njezin Festivalski zbor (Fesztiválkórus) sa solistima iz Pečuha. Posrijedi je vrlo ambiciozni umjetnički pogon koji nastupa posvuda u Europi i snima kompaktne diskove. Njezina fizička adresa je jedna od najatraktivnijih u Mađarskoj, a zacijelo i šire. To je Kodály Központ ili Kodályev centar u Pečuhu, koncertna dvorana savršene akustike i vrhunaravnog arhitektonskog dizajna, koja se nalazi na adresi Breuer Marcell sétány 4, šetalištu nazvanom po glasovitom američkom arhitektu i dizajneru pokućstva rođenom u Pečuhu. Replike njegove glasovite futurističke stolice engleskog naziva Wassily Chair, koju je Breuer oblikovao 1926., dok je bio profesionalno angažiran u Bauhausu u Dessau, autor ovih redaka imao je prilike vidjeti samo u rijetkim hrvatskim domovima. Ta koncertna dvorana s tisuću sjedećih mjesta nalazi se nedaleko kompleksa nekadašnje tvornice porculana Zsolnay koja je izmještena na drugu adresu. Sagrađena je novcem Europske unije u povodu proglašavanja Pečuha europskom prijestolnicom kulture 2010. godine. Pečušani su u Osijek došli s dobrotvornom idejom. Svrha ovog koncerta bila je pomoći stipendiranje učenika mađarske narodnosti u Hrvatskoj. Zajednički je to projekt koji je svesrdno poduprla i Đakovačko-osječka nadbiskupija. Pred malobrojnom publikom u osječkoj konkatedrali nastupili su i uistinu izvrsni solisti kakve nemamo prigode često čuti u Osijeku, Ágnes Kovács (sopran) i Júlia Balázs (sopran), Zoltán Gavodi (alt, kontratenor), Zoltán Megyesi (tenor) i Szabolcs Hámori (bas). Upamtili smo i temperamentnog dirigenta Andrása Vassa koji je iz inače sjajnog orkestra i zbora izvlačio ono najbolje, ali i morao donositi delikatne odluke tijekom ovog skandaloznog koncertnog događaja koji je osramotio Osijek i Hrvatsku pred gostima iz inozemstva, ali i vlastitom publikom.
Da će sve poći po krivu znalo se već prije početka koncerta, jer je nesnošljiva buka koja je dopirala s raspojasanog adventa i pozornice smještene tik uz konkatedralu teško narušavala tišinu u crkvi. No, nismo vidjeli ni među političarima ni klerom koji se okupio na ovom koncertu nikakvog negodovanja ni aktivnosti da se katastrofa spriječi. Naime, strašna buka s razglasa u potpunosti je uništila prvi dio koncerta u kome je pečuški zbor nastupao a capella izvodeći neprispodobivo uzvišene božićne motete Francisa Poulenca i Monteverdijev psalam. No, prava kalvarija nastupila je kada su se zboru pridružili solisti i orkestar. Naime, točno u 20 sati na “adventskoj” pozornici uz katedralu nastupio je svom silinom nekakav rock-sastav čija je adrenalinska buka u potpunosti uništila svaku mogućnost suptilnog baroknog glazbovanja u konkatedrali. Mađarski dirigent morao je u više navrata bespomoćno zastati s izvođenjem koncerta sa stanakama od pet minuta iščekujući promjenu dinamike buke iz vanjskog prostora kako bi solisti mogli početi s pjevanjem pojedinih arija. Bila je to blamaža bez presedana u našem zapuštenom, nekultiviranom i poseljačenom gradu cajki i kiča, koji je, recimo to jednom otvoreno i iskreno, posve zasluženo odbijen u bolesnoj ambiciji da čak postane europskom prijestolnicom kulture. Gosti iz Pečuha su kolutali očima, a malobrojna publika u sablasno praznoj katedrali propadala u zemlju od stida. Zabavljali su se jedino ondje nazočni lokalni političari, nećemo ovdje sada navoditi njihova imena, kojima nije padalo na pamet iskoristiti svoje pravo, ali i dužnost da snagom političke volje i autoriteta zamole nekoga da barem smanji pomahnitale adventske decibiele. U srazu nejakog Božića i podivljalog sekularnog adventa pobijedila je, na našu štetu, barbarska opcija.
Piše: Draško CELING