Mozaik
SLAVONSKA BLAGDANSKA TRADICIJA

Božić kakav je bio i kakav bi trebao biti
Objavljeno 23. prosinca, 2017.
PRIČA O STARIM OBIČAJIMA PREMA SJEĆANJU IVANA GRGURIĆA IZ NOVE JOŠAVE

Kako je sve u današnjem svijetu komercijalizirano i materijalizirano, tako je i Božić. Danas je najvažnije gdje je najokićeniji Advent, gdje ima najviše sadržaja, gdje se može najbolje potrošiti, a proći što jeftinije. Pravog smisla Božića gotovo i nema: Gdje su nestali obitelj, praštanje, ljubav i molitva? Koliko god staromodno zvučalo, u stara su se vremena znala cijeniti ljudskost, srce i duša, obiteljski osmijeh... Prosinac i blagdanski dani nekada su bili posebni, dovoljan je bio stisak prijateljske ruke i čašica susjedove rakije da ti uljepša dan, a danas se u susjedstvu gleda preko ograde tko ima veći i okićeniji bor.

No vratimo se u ona ljepša vremena, jer ovo je priča o tom pravom Božiću. Prosinac, što mu to znači? Etimologija ima više pogleda na naziv “prosinac”. Kršćansko izvorište upućuje da je riječ o mjesecu u godini u kojem se više prosi, odnosno moli. To je u svezi s adventskim običajima obilaska kuća, pjevanja i prošenja darova. Drugi opet to povezuju s vremenom zimskog suncostaja, u kojem sunce “prosine”. U nekim našim krajevima starohrvatski jezik bilježi i nazive velikobožičnjak, gruden, dvanajstnik.

Bilo kako bilo, prosinac nas već od samog početka pomiluje posebnim osjećajima. Blagdansko raspoloženje osjeti se u zraku, miriše Božić. Svaki kraj, svaka osoba doživljavaju prosinac na svoj način, kako danas tako i nekad prije. Na stranicama knjige djetinjstva i rane mladosti iščitavamo sretne rečenice veselih događanja, pjesme, duhovnog bogatstva, darivanja. Evo jedne priče iz tog vremena, prema sjećanju Ivana Grgurića iz Nove Jošave...

Salon-bomboni i medenjaci

Već na početku prosinca na vrata obiteljskog doma u večernjim satima kuca žena u bijelom, sveta Barbara. Ta skromna krhka kršćanska mučenica, sveta pomoćnica u nevoljama, dolazi nam u pohode i skromno dariva. Djeca skrušeno izgovaraju molitvu, obećavaju da će biti bolja. Ona im iz bijele pregače vadi jabuke, orahe, suhe šljive, poneku kocku šećera i dariva ih. Slijedi sveti Nikola! E, to je već nešto drugo. Markantni stasiti čovjek, svetac s bijelom kapom do stropa. Svojom pojavom donosi ozbiljnost. Njegov pratitelj vrag, Krampus, ulijeva strah. Zvecka debelim lancima. Zna on tko je zločest... Stavit će ga u lance i odvesti u nepoznato da se popravi. Dobri smo, ali nije mu za vjerovati. Tračak nade daju anđeli koji lepršaju uokolo. Djeca kleče. Drhtavim usnama šapuću molitvu, daju obećanja.

Sveti Nikola dariva. Darovi bogatiji. Tu su domaći štrikeraji, fusekle, šal, rukavice, bude i bombona, kako za koga. Ako si na redu među braćom i sestrama, eto i gumenih čizama. Ove godine fusekle. Kriomice sam vidio da ih je mama štrikala ovih dana. Poznajem vunu. Isparana od očeve stare veste. Nema veze, fusekle su tu, i to iz ruku svetog Nikole. Sveta Lucija, zaštitnica očiju i vida. Početak promatranja vremena do Badnjaka. Svaki dan simbolizira mjesec u godini. Kakav bude taj dan, takav će biti taj mjesec u godini koja dolazi, sunčan, kišni, maglovit... Toga dana u posude se sije božićno žito, simbol života u kršćana. Buši se bundeva, rupe za oči, nos i usta. U bundevi se upali svijeća. Sjaji Lucija u prozoru. Pokloni se svode na pečene bundeve koštice i poneki bombon “505 sa crtom”. Pred sam Božić još jedan svetac dolazi u pohode i dariva djecu, sveti Toma. Dobroćudni starac daruje poslušnoj djeci salon-bombone i različite figure medenjaka, kojima će biti okićeno božićno drvo.

Slama, molitva, pun stol

Badnjak! Prvi čestitar mora biti muškarac, to donosi sreću. “Čestitam vam Adama i Evu! Adama za badava, a Evu za rakiju.” Toči se i ispija medena rakija. Pljušte međusobno izgovorene želje za bolju godinu koja dolazi. Badnjak je posni dan. Iz rerne miriše pečenje. Širi se ugodan miris upravo pečenih šapa na stolu. Zazubice rastu. Dobro, tu je i šaran začinjen uljem. Velikim ključem čupam slamu iz kamare. Otac usađuje svježe odsječenu smreku u panj. Božićno drvo. Konačno evo i večeri. Zvoni pozdravljenje. Reski zvuk crkvenog zvona glasno struji kroz seosku zimsku noć. Otac kuca na vrata. Okupljeni ukućani svi uglas: “Slobodno!”

Otvaraju se ulazna vrata. Otac preko ramena nosi slamu, puno slame zavezane konopcem. Jedva je provlači kroz vrata. “Faljen Isus i Marija! Čestitam vam Adama i Evu i Isusovo porođenje!” “Hvala!” odgovorismo uglas. Mama drži svetu vodu. Diskretno škropi oca i slamu. Djeca iz pune simplice u šaku uzimaju pomiješano zrnje žita i kukuruza i bacaju na oca. Slama spuštena na pod. Konopac se ne odvezuje. Svi ukućani izvlače slamu iz konopca. Dva najljepša struka slame mati stavlja na stol u obliku križa. Stol potom prekrije božićnim stolnjakom. Strukovi slame se i pojedinačno izvlače da bi se vidjelo kakva će dogodine biti konoplja, lan, pšenica.

Vrijeme je za večeru. Ukućani se okupe oko stola. Molitva. Stol krcat posnim jelom. Ima tu svega. Placke (pečeno tijesto na vrućoj plotni), savijene i bogato začinjene mljevenim orasima, kuhane kalotine (osušene šljive i osušene kriške jabuka i krušaka), polovice pečene misirke, svježe jabuke, kruške, orasi... Nakon večere svi na slamu. Djeca se prevrću, skaču. Peć užarena. Kuhinjom se širi neka posebna toplina. Otac sve umiruje i poziva na pjesmu. Razvezala se grla: “Narodi nam se kralj nebeski”. Mati i otac uzimaju svetu vodu i odoše blagosloviti blago u štali i ostalu živinu, blagoslove i voćnjak, vrt, sve do vinograda. Djeca izmorena skakanjem i pjesmom pozaspala na slami. Slijedi buđenje. Anđeli su u međuvremenu donijeli božićno drvo. Smreka bogato okićena, salon-bomboni u bojama, medenjaci, češeri obojeni srebrom, orasi i bundeve koštice umotane u staniol. Radost neopisiva. Pod božićnim drvcem nije bilo pojedinačnih darova. Božićni dar je to božićno drvo. Peć i dalje gori, svi pozaspali na slami. Odrasli odoše na ponoćku...

Tako nam je ispričao Ivan Grgurić, koji nam u opisanom blagdanskom ozračju pozirao sa svojim unukom Ivanom, a pridružio im se i mališanov pradjed s mamine strane, Mato Paradžik. To je Božić, onaj koji je u srcu čovjeka. Teško je to danas objasniti, kako ćeš djetetu pred oči ako ispod bora nema poklona? No ako se potrudimo pričom, kazivanjem i molitvom prenijeti na one koji dolaze nakon nas što je prava čar Božića, možda i uspijemo, tko zna.

Vladimir GRGURIĆ

BOŽIĆNA PJESMA IZ 1967.

Naš sugovornik Ivan Grgurić davne je 1967. godine napisao i pjesmu o Božiću u svom selu. Evo kako je on i kroz stihove vidio Božić:

DIJETE NA SLAMI

Badnje je veče, pale se svijeće

djeca se slami vesele.

Vise saloni, slatki bomboni

sa okićene jele.

Kuda god zađeš jednako nađeš

svuda je slika ista,

svuda su ljudi vesele čudi

slave rođenje Krista.

Dijete na slami pogledom mami

presveta truba svira.

Idu kolone da se poklone

nebeskom djetetu mira.

Pod božićnim drvcem nije bilo pojedinačnih darova. Božićni dar je to božićno drvo

Možda ste propustili...

NA TREĆEMU PROGRAMU HRVATSKE TELEVIZIJE

Znanstveno-fantastični film “Put neandertalca”

PJEVAČICA U LONDONU

Premijera mjuzikla o Tini Turner

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NOVA MISS UNIVERSE JE IZ NOVE GRADIŠKE

Mia Pojatina: Veselim se
svemu, volim izazove!

2

PROSLAVA SEDMOG ROĐENDANA TRGOVAČKOG CENTRA

Portanova kupce počastila koncertom Maje Šuput, popustima i nagradama

3

STIGLO TREĆE DIJETE PRINCA WILLIAMA

Vojvotkinja Kate rodila sina