Magazin
PORUKA IZ AUSTRIJE

Opasno ohrabrivanje krajnje desnice u EU
Objavljeno 23. prosinca, 2017.

Svečanu prisegu nove austrijske vlade desnog političkog usmjerenja zamalo su prekinuli prosvjednici s krajnje ljevice, koji su pokušali upasti u predsjedničku palaču Hofburg zasipajući specijalce petardama, rajčicama i jajima. U središtu Beča mogli su se čuti uzvici “Nedajte nacistima da vladaju!”, “Ne želimo nacističke svinje!” i “Nacisti van!”.

Kako bi obuzdala situaciju, koja je, da nije bilo razuma, mogla prerasti u pokušaj državnog udara, austrijska je policija podignula helikopter, a u hlađenju usijanih glava prosvjednika iz redova ultraljevice, feministica i antifašista pomogli su i vodeni topovi.

POPULISTI U VLADI

Razlog takvoj uznemirenosti u austrijskom glavnom gradu, koji je ne trenutak sličio Kijivu između drugog i trećeg Majdana, jest ulazak populističke Slobodarske stranke u novu vladu konzervativnog premijera Sebastiana Kurza. Sklapanje koalicije pučana (Österreichische Volkspartei, ÖVP) i slobodnjaka (Freiheitliche Partei Österreichs, FPÖ) prirodni je rezultat političke situacije nastale nakon parlamentarnih izbora u listopadu. Na njima su desni populisti iz redova FPÖ-a ostvarili najbolji izborni rezultat u svojoj povijesti te se po broju mjesta u austrijskom Državnom vijeću (Nationalrat, donji dom parlamenta) gotovo izjednačili s drugoplasiranim socijaldemokratima. To je i omogućilo mladome vođi austrijskih konzervativaca Sebastianu Kurzu da zaigra na rizičnu kartu promjene partnera. Najmlađi premijer u povijesti Austrije praktički je tako doveo krajnju desnicu na vlast. Ono što bode oči ulazak je desnih populista u vladu, što je desetljećima bio svojevrsni politički tabu. Austrijanci su takav scenarij već iskusili prije desetak godina, kada je populistički Savez za budućnost Austrije (Bündnis Zukunft Österreichs, BZÖ), predvođen bivšim čelnikom slobodnjaka Jörgom Haiderom, ušao u vladajuću koaliciju s pučanima.

Austrija je tako postala jedina članica Europske unije u kojoj se na vlast popela krajnja desnica. To je izazvalo brojne kritike i rezerve iz ostatka Europe, a u javnosti su se već pojavile spekulacije kako će se nova Austrija okrenuti istočnom bloku unutar EU, u kojem se već nalaze zemlje Višegradske skupine, poput Mađarske i Poljske. Sudeći prema vanjskopolitičkim stajalištima slobodnjačkog prvaka Heinz- Christiana Strachea, u novoj političkoj konstelaciji mogli bi profitirati i Vladimir Putin te Milorad Dodik, s obzirom na njegovu sklonost Rusiji i Republici Srpskoj, koju ovaj Austrijanac vidi kao samostalnu državu. Stracheu je posljednja ideja bila toliko važna da je prije nekoliko godina putovao u Banjaluku kako bi je ondje službeno priopćio. Što misle o migrantskoj invaziji na Europu, koja uglavnom ima islamski predznak, Kurz i Strache rječito su pokazali potpisivanjem svog koalicijskog sporazuma na brdu Kahlenberg iznad Beča. Ondje je kršćanska vojska, kojoj su 1683. u pomoć priskočili poljsko-litvanski šljahtići i ukrajinski kozaci na čelu sa svojim kraljem Janom Sobieskim, porazila otomanske Turke. Poruka je to i njemačkoj kancelarici Angeli Merkel, koja možda, u stanci pregovora o novoj njemačkoj vladi, planira potajice novi milijunski migrantski val preko leđa balkanskih zemalja i Austrije.

Posve je logično da se mnogima u Europi diže kosa na glavi zbog toga što u austrijskoj vladi sjede ksenofobni euroskeptici. Europski pučani uglavnom su prešutjeli tu činjenicu solidarizirajući se sa svojom članicom koja je poklekla pred vrednotama konzervativizma, liberalne demokracije i demokršćanstva. Oni koje je ta vijest oduševila, pripadnici su krajnje desnice u Europi. Na slavlju u Pragu bili su predvodnica Nacionalne fronte Marine Le Pen, jedan od čelnika talijanske Sjeverne lige Lorenzo Fontana, predsjednik nizozemske Stranke za slobodu Geert Wilders te čelnici sličnih stranaka iz Poljske (Kongres Nove desnice), Njemačke (Alternativa za Njemačku) i Velike Britanije (Stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva), a glavna zvijezda tog desničarskog derneka bio je predsjednik češke stranke Sloboda i izravna demokracija Tomio Okamura, čija kratica na češkom glasi SPD. To su svi oni luzeri koji propovijedaju mržnju prema strancima i izražavaju krajnji prijezir prema europskom projektu. Navodno je riječ i o ekipi koja je na Putinovu platnom popisu.

Dajući šansu slobodnjacima, Kurz i njegovi pučani prekinuli su s tradicijom dvostranačja, koja je u Austriji bila uvriježena još od svršetka Drugog svjetskog rata. Slobodnjačka stranka jest populistička i krajnje desna, no je li, kako kažu austrijski ultraljevičari, i “nacistička”? Jesu li uistinu Kurz i Strache “nacističke svinje”? Dakako, ovdje je riječ o velikom pretjerivanju. Heinz-Christian Strache ipak nije Jörg Haider, koji je ratne veterane iz Drugog svjetskog rata častio riječima da su “časni ljudi”.

ANGELIN PORAZ

Novi austrijski kancelar Sebastian Kurz čvrsto je naglasio kako će politika njegove vlade biti proeuropska, a nova koalicija pokazala je spremnost uhvatiti se u koštac s antisemitizmom. Neki su odustajanje slobodnjaka od svojih desničarskih prioriteta već protumačili “europeizacijom” desnice, a dio ljevice u tome zaokretu vidi tek opasnu mimikriju. Dolazak nove “crno-plave” koalicije na vlast u Beču značit će jačanje “istočnog bloka” u EU, koji se protivi imigraciji te šalje opasnu poruku desničarskim kamaradima diljem Europe da je pobjeda krajnje desnice moguća.

Nema nikakve dvojbe da iza uspona desnice u Njemačkoj i Austriji (te izlaska Britanije iz EU) stoji njemačka kancelarica Angela Merkel i njezina politika pozivanja rijeke izbjeglica i selilaca u Europu. To je njezin najveći poraz. Političarka koja je htjela biti “Mutti” cijele Europe, upravo je svojim unilateralnim soliranjem i nametanjem partikularnih njemačkih interesa (tamošnjem zahuhtalom gospodarstvu, a još više mirovinskim fondovima, nužno trebaju stotine tisuće šljakera i bauštelaca, makar i s turbanima na glavi!) ostatku kontinenta pomogla u daljnjoj dezintegraciji EU.

Piše: Draško CELING
Najčitanije iz rubrike