Magazin
GLAZBENI INTERVJU

Grupa Nola: Možda smo čudni jer nudimo samo svoje pjesme!
Objavljeno 23. prosinca, 2017.

Nakon EP-ja Negdje između, u nakladi Aquarius Recordsa, ljetos je na YouTube postavljen i cijeli istoimeni novi Nola album. Ukratko, za one koji zaziru o YouTubea, što novoga (ili staroga) donosi nova (stara) Nola, odnosno dajte nam neke osnovne podatke o novom albumu koji je “star” već pet mjeseci?

GABI - Album zapravo sjedinjuje sve singlove koje smo objavili u protekle dvije godine. Zaključili smo da te pjesme zaslužuju imati svoje izdanje. U sklopu albuma nalazi se i jedna lijepa priča koja ukratko opisuje naš put, ali i na neki način objašnjava zašto se taj album dogodio i zašto sada. (pogledati okvir, nap. D.J.)

Ako se ne varam, pet je godina prošlo između ovog novog albuma i onog prethodnog Nola piano. Nije li to malo previše pauze između izdanja? Drugim riječima - zašto tolike pauze između albuma? Je li problem u kreativnom zamoru, da tako kažem, ili ste čekali dodir muza pa da u studiju snimite nove pjesme?

GABI - Kreativne pauze gotovo da i nije bilo od 2012., no ako pogledamo godine izdanja tih albuma, onda to ispada tako. Zapravo smo stalno u nekom svom ritmu stvaranja i objavljivanja i na neki način nam to paše, jer ne osjećamo pritisak okoline da moramo, što za kreativce nikako i nije dobro.

SVIRAmo ZDRAVI POP

Kad sada sagledate vlastitu karijeru koja traje gotovo četvrt stoljeća, kakav je zaključak, je li sve bilo onako kako ste zamislili kad ste počinjali davne 1993., ili se Nola kroz godine mijenjala i u kojem smjeru? Fanovi znaju odgovor na to pitanje, no što kažu autori, vi osobno?

GABI - Kad smo krenuli, krenuli smo u zanosu, upoznali se pjesnik i interpret i krenuli stvarati. Nismo tada razmišljali kako ćemo živjeti, stvarati i što ćemo misliti 25 godina kasnije. Kada sad pogledamo unatrag, možemo reći da je Nola ostala vjerna svom izričaju uz, naravno, promjene koje su nužne. Promijenila se malo boja glasa, promijenila se tehnologija na kojoj stvaramo, odnosno snimamo, promijenili su se i ljudi koji su s nama stvarali. Odrasli smo, ostarjeli i sve to, naravno, sa sobom vuče neke promjene, no u svojoj stvaralačkoj srži nismo se mnogo promijenili.

Vezano uz prethodno pitanje - koje trenutke karijere najviše pamtite? Je li to dodjela nagrade Porin, neki od koncerata, s kojim ste albumom najviše zadovoljni...?

GABI - Mnogo je događaja, koncerata, ljudi i putovanja koji su se urezali u pamćenje, ali teško je nešto izdvojiti, jer svaka od tih uspomena ima svoju priču i svaka je za sebe jednako vrijedna u tom mozaiku naših priča. Ali, kad smo se već dotaknuli Porina, onda zašto ne bih spomenula drugu stranu te medalje, jednako lijepu. Naime, toga dana kad smo primili Porina u Biogradu na Moru, a bilo je to 17.05.2010., naš je mlađi sin Tin napunio dva mjeseca života. Iako smo već tada imali roditeljskog iskustva, i iako smo ga ostavili u najsigurnijim rukama, u meni se događao strašan vrtlog emocija od sreće i zadovoljstva zbog nagrade do tuge jer nisam uz njega. No, prošlo je i sve je završilo na najbolji mogući način, a Tin je danas najveselije i najpozitivnije dijete koje poznajem.

Što je za vas glazba općenito, i glazba onakva kakvom se i sami bavite? Koja je tajna vaše dugovječnosti, recimo tako?

GABI - Očito smo baš jako tvrdoglavi i očito još nismo rekli sve što smo htjeli pa radimo i stvaramo ne razmišljajući o godinama koje prolaze. Glazba je lijek, mene glazba najviše liječi dok sam na sceni i dok pjevam, tada se i umaram i odmaram, i punim baterije, i lijepo mi je. Otplovim u svoj svijet i trudim se u njega uvući i publiku da bar za vrijeme koncerta ne mislimo na ništa negativno što čini današnji svijet.

Kritičari vas cijene, premda je dojam da ste uvijek bili nekako u sjeni, izvan neke veće medijske pozornosti, da ste, kažu neki, mogli postići i više da niste odveć samozatajni. Kako komentirate takve opaske, dobronamjerne, naravno?

GABI - Možda je to donekle i istina. Možda je razlog u tome što mi “nudimo” svijetu samo naše pjesme. Možda je razlog u tome što nikad nismo odselili u poslovni centar naše države gdje je lakše vidjeti i biti viđen. Možda smo ljudima prečudni jer već sto godina živimo i radimo zajedno, i misle da nismo normalni i da nam nisu sve daske na broju.

Svrstavanje u žanrovske ladice nije uvijek pravi put da se opiše stvaralaštvo nekog benda. S tim u vezi kako biste sami oznakovili vaš glazbeni stil, stav, svjetonazor...? Oznaka pop-rock-folk čini mi se nedostatnom...

GABI- Sjećam se da se nekako od naših prvih pjesama pokušavalo svrstati nas u ladicu ovoga ili onoga, i sve je to bilo vrlo dobronamjerno, ali najdraži opis onoga što radimo do mene je dospio prije nekoliko godina. Ne sjećam se točno tko je to izjavio, ali svidjelo mi se kad sam čula da Nola svira - zdravi pop!

NOVO VRIJEME GLAZBE

Što se tiče autorstva, tematske razine Nola pjesama, koji su po tom pitanju izvori inspiracije? Koliko na vaše stvaralaštvo djeluje sumorna svakodnevica, politika, vrijeme u kojemu živimo...?

MARIJAN - Inspiracija je život. Da, znam da zvuči kao kliše, no često susrećem razne ljude, putujem, slušam, prisluškujem, osluškujem, upijam... Sve to iskustvo filtriram kroz naš odnos i stvorim pjesmu. U svakoj ima dio nas, ali i jednostavne želje za veselijim životom. Nismo slijepi ili zavedeni i jasno vidimo što se događa u Lijepoj Našoj, ali i u svijetu općenito. Imamo moć da se s vremena na vrijeme zatvorimo u svoj svijet i apsolutno ignoriramo nebuloze političkog i estradnog svijeta. Upravo zato su nam naša glazba i pjesme, i mogućnost da njima izmamimo osmijeh, postali poziv.

Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim bendovima (ali i Noli), da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu, da pridobiju veću bazu fanova?

MARIJAN - Tehnologija se ubrzano razvija i time otvara nove pute. Današnji bendovi ne mogu niti zamisliti kako je bilo prije, a mi prihvaćamo novotarije kao što će i oni prihvaćati novosti koje nam se tek spremaju. Diskografski ugovor, studio i snimanje spota bili su vrh uspjeha i često nedostižni ciljevi. Danas se glazba objavljuje online, uz kompjutor i malo tehnike imaš kućni studio, a spot, ako je dobra fora, možeš snimiti i mobitelom. Dakle, sve se promijenilo iz temelja. Jedan dio je vrlo sličan, a ja to nazivam kvartovskom glazbom. Nekada smo si u kvartu, na ulici dijelili kasete i ploče i tako dolazili do zanimljive glazbe. Danas se to događa on line, ljudi si dijele i preporučuju pjesme i tako u svom internetskom kvartu otkrivaju jedni drugima nove izvođače i glazbu. Vrijeme i tehnološki razvoj u potpunosti su na strani onoga tko ima zanimljiv sadržaj.

Svjedočimo u određenoj mjeri povratku vinila, LP ploča, padu prodaje CD-a. Kako to komentirate? Između analognog i digitalnog, što birate? Mislim na glazbu, način snimanja...

MARIJAN - Digitalno je jednostavnije, za analogno treba imati novca i vremena, digitalno ili radi ili ne, analogno treba održavati. Za nas, koji smo imali prilike živjeti u vremenu kada je postojalao samo analogno, taj način slušanja i rada je ritualan. Važna je pjesma i energija, sve ostalo je dopušteno.

ŽIVJETI I STVARATI U PULI

Što mislite o hrvatskoj pop i rock-glazbi danas? Kakva nam je pop i rock-scena? I ne samo pop i rock, nego i hip-hop, metal..., ako tako što uopće pratite, makar i površno?

MARIJAN - Iskreno? Ne mislim o sceni. Usputno pratim što se događa. Ekspanzija izvođača i autora, mjesta za svirke, kvalitetne opreme, umreženost. Primjećujem da ima i sve više festivala kojima se potiču autorski bendovi da opstaju. Najteže je opstati.

Dolazite iz Pule - koliko vam je to bila prednost ili nedostatak, uzimajući u obzir mogućnost šireg proboja na scenu, medijski tretman, odnos kritike i publike prema vašem stvaralaštvu? Postoji li u Puli danas dobrih bendova na koje valja obratiti pozornost, neke nove, mlade snage?

GABI - To definitivno ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Iako osobno, što se stvaranja tiče, mislim da ima više prednosti, u manjim sredinama život je ipak malo mirniji, a samim time i manje stresan. Osim toga, mislim da podneblje u kojem stvaramo na neki način utječe na to da budemo svoji i drukčiji od drugih.

MARIJAN - Od devedestih situacija se u Puli mijenja, jer grad prestaje biti urbano središte. Istra se kao regija razvija. Umjesto vojske i tvornica, dolaze turizam, vinarstvo, maslinarstvo..., i preuzimaju primat gospodarstva pa se samim time i to alternativno/urbano ozračje u Puli ozbiljno mijenja. Manje je bunta i žestokih rifova, ali događaju se nove stvari. Mladima je danas znanje na dohvat ruke, doslovce u džepu, na mobitelu. Instrumenti i ostala glazbena oprema dostupniji su pa se mladi brže razvijaju u željenom smjeru. Kako sam često u pulskom Društvenom centru Rojc, odasvud dolaze zvukovi bendova koji praše. Ima nade. Izdvojio bih pulski bend NLV, pazinsku grupu Veja, labinskog autora Dina Santalezu i njegov bend Pridjevi.

MI SMO DVOJE SRETNIKA

Može li se od toga što radite, što svirate, dobro živjeti? Jeste li posve u glazbi, ili radite usput još neke poslove?

GABI - Može se, trenutačno. Nitko ne zna što donosi sutra. Marijan često u svom studiju stvara glazbu za kazalište ili producira, ali to se, kao ni Nolu, ne može nazvati poslom.

MARIJAN - Mislim da smo jedni od rijetkih u državi koji prije svega živi od svoje pjesme. Doduše skromno, nije došlo samo i preko noći, nego smo nakon 20 godina upornošću i talentom stvorili svojoj obitelji egzistenciju.

Koncertno ste iznova vrlo aktivni. Nastupili ste u Slavoniji, svirali nedavno u Orahovici, no što je s Osijekom? Kad ste u Osijeku posljednji put svirali? Priznajem da to ne znam...

GABI - U Osijeku smo svirali prije pet godina, doduše tada smo promovirali album Nola piano, pa smo i nastupili kao trio, dakle u akustičnoj varijanti. Ostao mi je u lijepom sjećanju taj nastup zbog divne publike i zbog tako opuštene atmosfere da smo se na kraju osjećali kao da smo doma, u dnevnom boravku. Ponovilo se, hahahaha.

Budući planovi? Kakva je budućnost Nole, da budemo malo “vidoviti”?

GABI - Stvarati, snimati, svirati...

MARIJAN - Upravo smo objavili “izgubljenu pjesmu”, nalovljenu “Život je san”. Radio sam ju za istoimenu predstavu 2000. godine, na MKFM-u, u Puli. Tražeći po arhivi pronašli smo i njezin video, te ga nakon 17 godina objavili.

Zaključno: Nola u tri-četiri riječi?

NOLA: Neće biti baš tri-četiri, evo samo deset: Mi smo smo dvoje sretnika koji su našli jedan drugoga!

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
NEGDJE IZMEĐU: UVODNA PRIČA NA CD-u
Vrijeme traženja i otkrivanja

Upoznali smo se “filmski”, na koncertu, danima nakon pisali si tajne poruke (na papiru, jer nije bilo mobitela i interneta). Morali smo skrivati našu vezu i stvorili smo tajnu “organizaciju” Nola. Nola znači djed i baka, stari roditelji, to je nešto što smo željeli i želimo postati. To je naš put. Oslobodili smo se tajnosti i postali Gabi i Marijan, mala i čupavi, postali smo grupa Nola. U gradu alternative, gdje je gitara bila isključivo električna i pjevalo se na engleskom, gdje je bend jedino prihvatljivo, mi smo bili negdje između. Dvojac s akustičnom gitarom i tekstovima na hrvatskom, za alternativce komercijalni za komercijalce alternativni. Počeli smo s Dio tebe, stvorili svoj Grad iz snova, nastavili s Osmijehom, uživali smo Sami u Salima..., i onda nam se dogodila prva postaja - sin Oto. Zatečeni i neiskusni, bez prihoda i sigurnosti, vidjeli smo samo spuštenu rampu. Pokušavali preskočiti, zaobići, ali sve je ostalo samo na pokušajima. Krajem dvijetisućitih okupili smo najbolje pulske glazbenike i producenta i sve skupljene ideje snimili. Poletjeli smo Iznad oblaka. Tamo nas je čekao drugi sin Tin, čekao nas je deset godina. Iskusniji i uz veliku pomoć roditelja nismo stali. Svi su znali pjesmu, svirali smo, putovali, smišljali nove planove. Snimili smo intimni album Nola piano. Počele su emotivno teške godine za nas. Napustila su nas dva roditelja, bend je otišao trbuhom za kruhom u Pojas Gaže... Tražili smo se nekoliko godina, a bili smo si blizu. Shvatili smo da smo od straha da ne izgubimo njih izgubili sebe. Vratili smo se jedan drugome i počela su nam se otvarati vrata. Nove pjesme, novi ljudi... To vrijeme traženja i otkrivanja skupili smo u ovaj EP i nazvali ga Negdje između.

Nismo slijepi, ili zavedeni, i jasno vidimo što se događa u Lijepoj Našoj, ali i u svijetu općenito...

Možda smo ljudima prečudni jer već sto godina živimo i radimo zajedno, i misle da nismo normalni i da nam nisu sve daske na broju...

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: KRONIČNI NEDOSTATAK POVJERENJA (I.)

Prozivanje javnih institucija u korist privatnih interesa

RAZGOVOR: BORNA ZGURIĆ

Populisti nameću interese

Najčitanije iz rubrike