Sve složenije globalno sigurnosno okruženje vjerojatno će potaknuti globalnu potrošnju na obranu do 2021. godine, zaključak je publikacije PwC Global Defence Perspectives 2017.

Taj dokument pokazuje da će se između 2017. i 2021. godine potrošnja na obranu povećati u 58 od 71 države, kao njihov odgovor na složeno globalno sigurnosno okruženje. Sve bolji gospodarski uvjeti i sve veći pritisak NATO-ovih saveznika vjerojatno će rezultirati time da više članica NATO saveza ispuni smjernicu od dva posto BDP-a za obranu u sljedećih pet godina.

PwC analizira dva parametra: prioritetnost obrane (potrošnja kao postotak BDP-a) i sigurnosni stav – mjera u kojoj države koriste zračne i kopnene snage izvan svojih nacionalnih granica i količina vojne opreme koju država prodaje ili iznajmljuje. Analiza je pokazala rast potrošnje na obranu u 45 posto država koje su imale pad te potrošnje u razdoblju od 2012. do 2016. To uključuje glavne igrače - SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, te rastuća gospodarstva, kao što su Turska i Brazil.

Izvješće navodi da unatoč projiciranom rastu potrošnje još uvijek postoji znatan pritisak na potrošnju na obranu globalnih igrača jer se prijetnje i dalje povećavaju, uključujući i rast kibernetičke nesigurnosti. Prelazak globalne gospodarske moći sa zapada na istok, demografske promjene i rast tehnologije neki su od globalnih megatrendova za koje analiza navodi da imaju snažan učinak na obranu i sigurnost.

Rastuće geopolitičke napetosti potiču veliko povećanje globalne trgovine oružjem. Kako bi se zadovoljila globalna potražnja za oružjem, države poput Kine i Indije vjerojatno će sve više dovoditi u pitanje tradicionalni duopol opskrbljivača oružjem, Sjedinjene Države i Rusiju, koje su u razdoblju od 2012. do 2016. zajedno isporučile 56 posto izvezenog oružja.

Istovremeno, države NATO saveza nastoje, ali teško uspijevaju, ostvariti smjernicu od dva posto. U 2016. godini samo 4 od 29 članica NATO-a ispunilo je taj zahtjev. U 2016. godini SAD je povećao potrošnju na obranu za 1,7 posto, na 611 milijardi američkih dolara, označivši kraj trenda smanjenja potrošnje na oružje i vojsku. Za Hrvatsku je to povoljno, s obzirom na to da u SAD izvozimo najviše pištolja i lijekova - taj je izvoz s dvije milijarde 2015. porastao na gotovo 3,5 milijardi dolara u 2016. godini. Zanimljivo je da je Hrvatska nakon Austrije najveći izvoznik pištolja u SAD, što je, s obzirom na to da je Glock, trenutno, prema mnogim stručnjacima, najbolji pištolj na svijetu, proizvod austrijskog gospodarstva.

Hrvatska je u 2015. godini izvezla ukupno više od 102 milijuna eura vrijedne robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava. Pridružimo li toj brojci i više od 31 milijun eura koji smo utržili na račun usluga remonta i više od milijun eura koliko smo naplatili razne usluge - hrvatska vojna industrija nije uopće zanemariv sektor u ukupnom gospodarstvu. No, osim što proizvodi oružje, Hrvatska će ga i kupovati, posebice kada je riječ o zrakoplovima. Završila je faza validacije i evaluacije ponuda, izrađena je Studija izvodljivosti za donošenje odluke o nabavi višenamjenskog borbenog aviona... Trenutno najviše šanse imaju švedski Gripeni i američki F-16. U svakom slučaju, ta će nabava “podebljati” hrvatsku potrošnju na obranu. Također, današnje specifičnosti sukoba mijenjaju i potrebe na bojišnici, koja sve više prelazi u kiberprostor.

Rollie Quinn, globalni direktor za usluge vladama i javne usluge u PwC-u, komentira kako su sigurnosni izazovi s kojima se suočavaju nacionalne obrambene organizacije složeni i dinamični. “Priroda onoga što definira današnje bojno polje rapidno se mijenja jer se kibernetički kriminal i informacijski ratovi sve više koriste kao oružje u kibernetičkim napadima na pojedince, vlade i poslovne subjekte. Prioritetnost obrane i sigurnosni stav nastavit će jačati kako bi se išlo u korak s tim rastućim prijetnjama”, kaže on.

To znači da će s vremenom i hrvatske Oružane snage sve više novca morat trošiti na kompjutere i obrazovanje, a sve manje na puške i avione. U toj situaciji Hrvatska (vrlo kratkovidno) u proračunu za 2018. za kurikularnu reformu planira manje sredstava nego što ih je bilo ove godine, a reforma još nije ni počela. Prihodi proračuna za obranu rastu 10 posto, a za obrazovanje i znanost samo 2,5 posto. To govori i o posvemašnjoj neadekvatnosti hrvatskog vojnog vrha, koji potječe iz prošlog tisućljeća i nije sposoban uhvatiti se u koštac s izazovima novog milenija, pa ulaže u već sada zastarjelu tehnologiju.

No Hrvatska bi trebala napraviti analizu tih troškova i vidjeti koji su joj prioriteti - visokoobrazovani kadar, kojem je za ratovanje dovoljna brza internetska mreža, ili “prašinar” s puškom u ruci, koji će u okviru NATO i UN misija diljem svijeta riskirati svoj život za nejasne ciljeve.