Što iz silnog blještavila izloga odabrati svojim mališanima za poklon, kakve im ispeći kolače i kako ih razonoditi u vrijeme božićnih blagdana - vrti se u glavi većine roditelja otkako su zakoračili u prosinac. No, ne svih. Anita Šilješ i Faton Hadža razmišljaju o tomu kako sebe i djecu prehraniti, održati im čitavim krov nad glavom i sobu toplom. Roditelji su to s različitim životnim pričama, a povezuje ih ljubav prema djeci i nemoć da im priušte ne samo blagdansko veselje nego i normalnu svakodnevicu.
PRIČA IZ HRASTINA
Srce me boli...
Anita Šilješ (34) blagdane čeka u ruševnoj kući bez sanitarnog čvora u Hrastinu. Stropovi ju doslovno pritišću zbog puknuća jedne grede. Najgora je situacija u sobi njezina 16-godišnjeg sina, gdje je samo pitanje dana kada će se strop urušiti. No, sreća u nesreći je, priča Anita, taman da se to i sutra dogodi, nitko neće stradati. Njezin dječak u svojoj sobi više ne spava. Zbog činjenice da mu obitelj ne može priuštiti svakodnevni prijevoz do Osijeka zbog školovanja, on pet dana u tjednu živi u Domu za djecu “Klasje”. Kada dođe za vikend kući, spava u dnevnoj sobi, uz roditelje.
- Srce me boli svaki put kada odlazi u Osijek i znam da ga neću vidjeti pet dana, ali druge nema. Osim što mu nemamo kako plaćati prijevoz do Osijeka, njemu je, nažalost, u Domu bolje nego kod kuće. Tamo ima bolje uvjete za život. U čistom je, suhom, ima se gdje okupati i nije gladan. Dok je kod nas svakako. Nemamo kupaonicu, kupamo se u koritu, vodom iz bunara. Možete misliti kako je to zimi. Rublje peremo u staroj mašini, u dnevnoj sobi. Grijemo se na drva koja suprug pokupi po njivama, a kuća je stara, vlažna, prozori nam se jedva drže u okvirima - priča Anita.
Samo na sina mislim
S nevjenčanim suprugom i sinom živi tek od 800 kuna socijalne pomoći te paketa namirnica iz Crvenog križa. Boluje od epilepsije i poremećaja cirkulacije u mozgu, zbog čega nikada nije radila, a suprug joj Stjepan Ručević (40), po struci zidar, nikako ne može pronaći posao.
Dok joj glas podrhtava, spušta pogled i nastavlja. Sin joj za desetak dana dolazi kući na praznike. Proslaviti s obitelji Božić. Kako će ga i čime dočekati, pita se.
- Evo, danas je 15. u mjesecu, a meni u novčaniku samo još 200 kuna od “socijalke”. Ne znam što bih prije s tim novcem, ali znam da jesti moramo. Kao i svaki mjesec, taj ću novac morati razvući na obroke, kako najbolje znam. Bor, darovi, kolači, sve je to nešto o čemu ne mogu ni sanjati. Meni to i ne pada toliko teško, borim se, radim najbolje što mogu i nije me sram. Žao mi je zbog sina. Većinu je vremena u gradu, vidi svašta, ima velike želje. Kao i njegovi vršnjaci, želi računalo, mobitel, modernu odjeću i obuću. No, znam da bi mu ipak bilo najdraže da može ponovno spavati u svojoj sobi kada dođe kući, a ne da tako velik dečko bude u istoj sobi s roditeljima. Jer, na stranu sve, ipak nam se još vraća. Ni jednom u petak nije rekao “neću kući”. Puno mi to znači - kaže Anita koju smo nekoliko puta pitali što njoj osobno treba i što si želi za Božić. No, ona takva pitanja i ne čuje. Samo upire prstom u strop dnevne sobe u kojoj sjedimo i govori: “Samo da mi netko pomogne srediti ovo da ne nastradamo.”
PRIČA IZ BIJELOG BRDA
Obiteljska tragedija
Faton Hadža (34) samohrani je otac petero djece od četiri, sedam, deset, 11 i 13 godina. Majka im je tragično preminula 2015. godine kada se bacila na ručnu bombu koju su s dječjeg igrališta djeca donijela kući. Tom je prilikom Faton izgubio i dvoje djece, sedmogodišnjeg sina i nerođenu bebu. Tragedija je to koja je obilježila život ove obitelj iz Bijelog Brda. No, dvije i pol godine kasnije djeca ipak imaju osmijeh na licu. Za to je zaslužan njihov otac koji im je nakon majčine smrti postao sve.
- Od prvoga dana nakon nesreće preuzeo sam svu brigu o kući i djeci na sebe, pa ja sam im otac, tko će drugi. Perem rublje, čistim, kuham, spremam ih za školu. Pune su mi ruke posla, pa “pravi” posao, kojim bih mogao zaraditi da nam svima pružim bolji život, ne mogu pronaći. Tko će me zaposliti s ovoliko djece koja nemaju majku? Teško je, ali nismo gladni, ne mogu reći. Primam 2600 kuna socijalne pomoći i dječji doplatak. No, puna nas je kuća. Dok se poplaćaju režije, sada zimi namaknu drva, kupi odjeća i obuća za njih petero, jedva spajam kraj s krajem - kaže Faton koji je činjenicu da smo mu došli na vrata dočekao u nevjerici. Kaže, i drugi su u potrebi pa se ne žale. Tako se ne žali ni on. Prežaliti jedino ne može ono što je tragično izgubio. Jer od toga je dana za njega stalo sve. Iako se nedavno ponovno oženio i dobio još jedno dijete - supruga ga je napustila, a četveromjesečnu je bebu odvela sa sobom. Nije uspio pronaći novu sreću i novi početak za svoju veliku obitelj koju je oduvijek znao da će imati i za koju je gradio kuću, stvarao dom.
Unatoč svemu - osmijeh
U prizemlju kuće hodnik je od sirove cigle, na kat vode betonske stepenice, između dječjih soba na podu šperploča, a krov izoliran neobrađenim knauf-pločama. Dječje sobe s oskudnim namještajem. Propuh od svuda. No velika je dnevna soba povezana s kuhinjom topla, čista i ugodna. Tu se igra dvoje najmanje djece, dok se treće, desetogodišnja Indira, upravo vraća iz škole. Dvojica starijih dječaka na nastavi ostaju duže. No Indirin je dolazak kući Fatonu znak da se treba prihvatiti ručka.
Razgovaramo o blagdanskim danima. Tema je to koju je, kaže, nemoguće izbjeći posljednjih dana i u razgovoru s djecom.
- Žele sve, očekuju sve, kao i sva druga djeca. Ni sam ne znam kako da im objasnim da za njihove snove novca nemam. Teško će nam biti već i “izgurati” bor i blagdanski ručak - zaključuje Faton. No, i dalje, svaku rečenicu završava osmijehom, jer on je otac - sretan čovjek.
- Samo neka smo živi i zdravi, za drugo ćemo lako - zaključuje.
Ivana SOLAR
I VI MOŽETE POMOĆI
l Ekipa Glasa Slavonije hrabre je roditelje iz ove priče posjetila na preporuku Centra za socijalnu skrb Osijek, čiji su ih djelatnici izdvojili kao one kojima bi pomoć za Božić ove godine najviše bila potrebna. Oni koji mogu i žele pomoći navedenim obiteljima mogu to učiniti izravno, na njihovim adresama: Anita Šilješ (Š. Petefija 59, Hrastin), Faton Hadža (Zvonimirova 13, Bijelo Brdo). Dodatni su podatci dostupni redakciji.
dobrota
BLAGDANI SU PRAVO VRIJEME ZA PLEMENITE GESTE