Mi smo žene psi ovoga svijeta, mi smo smeće - kaže nam ironično na samom kraju intervjua slavna francuska glumica i redateljica Julie Delpy, koja već dugo živi i radi u New Yorku.

Ova poznata francusko-američka glumica, scenaristica i redateljica proslavila se ulogom u trilogiji Prije svitanja / Prije sumraka / Prije ponoći Richarda Linklatera, no mnogo je značajnija i zanimljivija njezina suradnja s nizom nezavisnih filmaša, kao što su Jean-Luc Godard, Agnieszka Holland, Jim Jarmusch i dr. Dokazala se i kao scenaristica i redateljica. Posljednji film koji je režirala, Lolo, imao je premijeru na Mostri prije dvije godine te bio prikazivan na nizu svjetskih festivala i u kinima. Razgovor o uspješnoj karijeri i planovima za budućnost u povodu nagrade European Achievement in World Cinema koja joj je dodjeljena u Berlinu na 30. dodjeli Europskih filmskih nagrada, neplanirano je krenuo u posve drugom smjeru.

Jeste li zadovoljni intimnom i osobnom životnom i stvaralačkom retrospekcijom ove nagrade?

- Razočarat ću vas odgovorom jer trenutačno uopće ne razmišljam o životu i karijeri koji su iza mene, iako me ova nagrada silno veseli i jako sam ponosno što sam je dobila. Prethodnih sam godina bila dva puta nominirana za Europske filmske nagrada i oba puta sam se vratila kući praznih ruku, a sada sam unaprijed znala da pakiranje za odlazak u Berlin nije uzaludno i to je bilo super. Hahaha! - kaže Delpy.

Možete li nam otkriti što se to događa s vašim novim filmom?

- Suočena sam s problemom zatvaranja financijske konstrukcije za svoj sljedeći film koji se zove My Zoe, i koji sam napisala, koji ću režirati, i u kojem glumim. Problem se pojavio preko noći kada je jedan od financijera iznenada odustao samo tri tjedna prije početka priprema za snimanje, pa si možete misliti kakve je to probleme stvorilo čitavoj glumačkoj, autorskoj i tehničkoj ekipi. Ne radi se o glavnom financijeru, ali minus u budžetu je ipak prevelik da bismo mogli početi snimati, a razlozi za odustajanje toliko su odvratni da mi se povraća svaki put kad o tome govorim.

Sad smo još znatiželjniji. O čemu se radi?

- Nakon osam mjeseci pregovaranja s tim užasnim američkim odvjetnikom sve je otišlo kvragu nakon što je isti nagovorio svog klijenta da povuče već odobreni iznos za produkciju i doveo nas u sadašnju nezahvalnu situaciju. Ono što je najgore tih osam mjeseci trpjela sam nevjerojatne uvrede na vlastiti račun kao osobe, kao žene, i kao umjetnice, ali isto tako moje uši su se naslušale uvreda o filmašicama i generalno ženama autoricama u filmskoj industriji, kao i suludih objeda o europskoj kinematografiji. Jedna potpuno apsurdna i odvratna situacija u kojoj sam sa svojim timom morala gutati sve te uvrede mjesecima da bi na kraju nakon svih tih mjeseci pregovaranja i samo tri tjedna prije početka priprema za snimanje klijent tog odvjetnika i jedan od naših financijera iznenada odustao.

Zvuči kao da ste imali susret s najgorim čovjekom na svijetu.

- Vjerujte mi da niste daleko od istine! Taj čovjek nema apsolutno nikakvo znanje o europskoj kinematografiji i kulturi, misli da smo svi mi majmuni koji nemaju pojma ni o ničemu, ne zna da tu postoje sustavi, organizacije, instituti i fondovi koji nam omogućavaju da radimo filmove i stvaramo europsku kinematografiju. Na žalost, to neznanje uplašilo je neke financijere koji su se iz straha povukli preko noći.

I kakve to sve veze ima s time što ste žena?

- Čudite se? Na žalost, ima. Naime “žene su previše emotivna bića, psihički neuravnotežene, a samim time i nepouzdane”. To su njegove riječi koje mi je rekao (i) direktno u lice, iako u tom trenutku nije niti razgovarao sa mnom, nego sam samo bila za istim stolom i slušala. I zbog jednog takvog manijaka čitav projekt i veliki tim profesionalaca doveden je u pitanje. U međuvremenu uspjeli smo zakrpati dio financijskih rupa, ali i dalje nam nedostaje novac da zatvorimo budžet. Ovo mi je daleko najružnije filmsko iskustvo u životu, a najgore od svega su te užasne uvrede mene osobno i mene kao žene. Osjećate se kao najgore smeće, bezvrijedni šljam koji valjda uopće ne bi trebao postojati. Uz osobne uvrede uspio je uvrijediti i čitavu europsku kulturu. Strašno!

Ironično je da ste upravo dobili nagradu za doprinos europskoj kinematografiji u svjetskim razmjerima.

- Znam. Život je ponekad uistinu čudan i crnohumoran. Tisuće ljudi iz branše vas cijene, mediji i publika vas podržavaju, osjećate se sretno, ponosno, ispunjeno, dodjeljuju vam nagrade..., i onda doživite ovakvu šamarčinu iz vedra neba. S druge strane sve se ovo savršeno uklapa u današnju trampovsku Ameriku i društvenu atmosferu kakva je stvorena njegovim dolaskom u Bijelu kuću. Dotični odvjetnik bez sumnje je njegov pristalica, seksist, mrzi žene i mrzi Europu.

I to vam se događa u trenutku otkrića poznatih seksualnih skandala u Hollywoodu i ponižavanja žena u filmskoj industriji.

- Još i gore od toga! Meni se ovo dogodilo u trenutku kad svi govore i pišu kako su ta otkrića pomogla da se Hollywood očisti i stvori bolja budućnost za žene u filmskoj industriji. Mediji se sad bave s nekoliko otkrivenih manijaka i silovatelja, ali ne bave se seksizmom, ponižavanjem i vrijeđanjem žena, što je i dalje svakodnevna pojava.

Pratite li pomno događanja nakon što je razotkriven Harvey Weinstein i neki drugi?

- Nekoliko mojih prijateljica bile su žrtve Harveya Weinsteina i jedna od njih mi je rekla kako joj je to bilo jedno grozno iskustvo. Nije bila silovana, ali je iskustvo i dalje užasno. Radi se o godinama vrijeđanja, iskorištavanja i seksizmu samo zato jer smo žene. Promjene će se dogoditi tek onda kad žene bude moćne kao i muškarci, jer tada Harvey Weinstein neće ni jednoj ženi moći reći “Popuši mi kitu ako želiš karijeru u Hollywoodu”. Do tada malo toga će se promijeniti.

Je li u Europi bolje?

- Bolje je nego u Americi, to je sigurno, a i bolje je danas nego što je nekada bilo u europskoj filmskoj industriji. Na početku moje karijere nije baš bilo tako blistavo, ali danas je bolje, danas me nitko ne osuđuje jer sam žena koja se bavi filmom. U Europi bi ovog odvjetnika s takvim stavovima izbacili kroz prozor. S druge strane moramo biti svjesni da se seksizam i ponižavanje žena ne događaju samo u Hollywoodu, nego u svim društvenim porama, i to je glavni problem. Sve je to, na žalost, isto. Ne kažem da su svi muškarci loši ni da su sve žene dobre. Vjerujte mi, znam mnogo žena koje su bile spremne na sve kako bi ostvarile svoje ciljeve i karijere, zbog takvih sam izgubile mnoge angažmane u životu, hahaha! Te i takve žene znaju koliko je seks moćno oružje i to je jako loše, jer muškarcima daju osjećaj da su moćni, a time i slobodu da se ponašaju kako se ponašaju. Zato se Harvey Weinstein i mogao skrivati sve te godine, jer su obje strane znale kako biznis funkcionira.

Jeste li i vi imali loša iskustva?

- Kao mlada glumica u Francuskoj koja je svoju prvu ulogu dobila s četrnaest godina? A što vi mislite? (smijeh). Naravno da sam i sama bila žrtva takvog ponašanja i razmišljanja, odbila sam mnoge muškarce i zbog toga sam ponosna. Danas nemam taj problem, hvala Bogu, obično vas prestanu proganjati kad napunite 29 godina. (smijeh) Na žalost, to je realnost mladih glumica, tako to ide.

I zbog toga ste, kako kažete, i gubili uloge.

- Naravno! I to nije najgori dio. Najgori dio je kad vas ti moćni muškarci kojima ste rekli ne okolo olajavaju govoreći kako ste teški za suradnju, problematični, svojeglavi, itd., i ugrožavaju vam karijeru jer ste ih odbili. Ni krivi ni dužni steknete reputaciju “problematične osobe”. I što onda? Odbijala sam mnoge redatelje i producente i odjednom sam postala “problematična”. Pazite, ja sam tada bila adolescentica, imala sam četrnaest, petnaest godina, bila sam dijete. Danas je mnogo bolja situacija, ali nemojmo biti naivni: neće se ništa stubokom promijeniti. Weinstein i slični zaslužuju zatvor, ali seksizam kao takav neće se iskorijeniti, a time neće nestati ni seksualna agresija prema ženama u poslovnom i privatnom okruženju.