Prema izvještaju Digital News Project 2017 (www.digitalnewsreport.org) Instituta Reuters u kojemu je obuhvaćena i Hrvatska, a proveo ga je Centar za istraživanje medija i komunikacije - CIM Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ključna obilježja hrvatskog medijskog tržišta su: snažan televizijski sektor s visokom koncentracijom, koncentrirano, ali i opadajuće tržište nacionalnih tiskovina te rast novih online medija, kao i online izdanja tradicionalnih (tiskanih, audio i audiovizualnih) medija.

No, problemi postoje, koji su najveći?

- Jedan od glavnih problema predstavljaju prijetnje uredničkoj neovisnosti javnog servisa koje dolaze iz sfere politike, a vidljive su u velikom broju smjena i otkaza, kao i u čestim promjenama ravnatelja HRT-a do kojih dolazi nakon parlamentarnih izbora. Javni servis je osim političkim pritiscima izložen i pritiscima komercijalnih TV stanica koje napadaju ideju o javnom financiranju javnog servisa i dvostruko financiranje javnog servisa iz pristojbe i od oglašavanja. Pritisak komercijalnih televizija rezultirao je i znatnim smanjenjem minuta dopuštenih za oglašavanje na 4 minute u udarnim terminima i najavama smanjenja TV pristojbe aktualne vlade. Politički i ekonomski pritisci na medije, niska ili srednja kvaliteta javnog servisa, niske naklade tiska, niska razina novinarske profesionalnosti i autonomije novinara obilježja su koje hrvatski medijski sustav dijeli s medijskim sustavima nekih istočnoeuropskih (Litva, Mađarska, Rumunjska i Bugarska) i južnoeuropskih zemalja (Grčka, Španjolska, Italija).

Što su pokazala istraživanja koja ste spomenuli?

- Istraživanja Centra za istraživanje medija i komunikacije - CIM pokazala su da HTV nudi žanrovski raznovrsniji program u odnosu na komercijalne konkurente te je jedini nacionalno dostupan kanal na hrvatskom jeziku koji redovito prikazuje dokumentarne, obrazovne, religijske, umjetničke i kulturne sadržaje, ali i političke intervjue i talk show programe. Unatoč raznolikoj žanrovskoj ponudi javne televizije, dominaciju na televizijskom tržištu postupno su preuzele komercijalne televizije. Vodeća na tržištu je Nova TV, koju je nedavno preuzeo United Group, kompanija sa sjedištem na Bermudima, a posjeduje 6 televizijskih kanala u Središnjoj i Istočnoj Europi. Slijedi RTL, u vlasništvu njemačke kompanije. Slabljenje tržišne pozicije HTV-a može se bar dijelom objasniti čestim promjenama uredničkih politika posljednjih nekoliko godina do kojih je dolazilo sa smjenom vlasti.

Što s neprofitnim medijima?

- Prijetnju neovisnosti i pluralizmu medija u Hrvatskoj predstavlja i ukidanje potpore za neprofitne medije dok je po Zakonu o medijima država obavezna podupirati ih (čl. 5, ZM, NN 59/04, 84/11, 81/13). U protekloj godini zaoštren je prijepor oko uloge neprofitnih medija i državnih potpora ovim medijima. Neprofitni mediji ili mediji trećeg sektora obuhvaćaju medije koji ne pripadaju ni javnom (HRT) ni komercijalnom medijskom sektoru. Još ih se naziva alternativnim medijima, civilnim medijima, medijima zajednice, građanskim medijima, grassrooths medijima, guerilla ili radikalnim medijima). UNESCO i EU parlament i Vijeće Europe prepoznaju ih kao važne za medijski pluralizam, aktivno građanstvo i demokratizaciju što potvrđuju i rezultati istraživanja Centra za istraživanje medija i komunikacije - CIM na reprezentativnom uzorku hrvatskih online publika, objavljeni u trećem ovogodišnjem broju časopisa Politička misao. Jedina javna trenutno dostupna sredstva i to isključivo za elektroničke neprofitne medije su sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija koja dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije iz prihoda od TV pristojbe. Neprofitnim elektronskim medijima na raspolaganju je tek 7 % od ukupnih sredstava Fonda (www.e-mediji.hr): za neprofitne pružatelje audiovizualnih programa predviđeno je 3 % sredstava Fonda, kao i za neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija, dok je za neprofitne pružatelje radijskih programa predviđeno 1 % sredstava Fonda. Analiza društvenog utjecaja Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija (www.e-mediji.hr) pokazala je da je politika financiranja bila sufinancirati što veći broj nakladnika pri čemu se nije vodilo kvotama defeniranim Pravilnikom. U međuvremenu se nastavljaju prijepori oko toga kome će se dodjeljivati sredstava ovog Fonda i prema kojim kriterijima, čemu doprinosi i to što Hrvatska još uvijek nema medijsku strategiju.

Kako komentirate krizu tiska i rast online medija?

- Još jednu prijetnju hrvatskom medijskom sustavu predstavljaju i ekonomski efekti krize iz 2008. godine. Gubitci nastali padom naklada u tiskanim medijima nastoje se ublažiti rezanjem troškova i restrukturiranjem i to uglavnom otpuštanjem radnika i/ili smanjenjem plaća. Time je dodatno ugrožena ionako relativno slaba autonomija novinara. U međuvremenu su se hrvatske publike (i oglašivači) postupno okrenuli vijestima na internetskim portalima i u online izdanjima dnevnih novina i po tome su hrvatske publike slične publikama u drugim istočnoeuropskim zemljama. Sve veća važnost online medija u Hrvatskoj razvidna je i iz podatka da internet koristi 75 % populacije. Može se pretpostaviti da se publike sve više okreću medijima za koje percipiraju da su manje pod stranačkim, političkim, vlasničkim utjecajem ili utjecajem oglašivača. Dijelom to može objasniti i podatak da četvrtina online publika u Hrvatskoj redovito prati neprofitne medije.

Na žalost nemamo sustavnih i kontinuiranih istraživanja trendova u sadržajnim, ali i tehnološkim preferencijama i ukusima publika, niti o trendovima u ponudi i kvaliteti medijskih sadržaja, pa je teško donositi zaključke o tome jesu li tiskani mediji primjereno odgovorili na krizu i jesu li mogli biti uspješniji. Zamjetno je jedino da se poslovne politike i modeli komercijalnih medija oslanjaju prvenstveno na kvantitativne pokazatelje kao što su prihodi oglašivača i/ili prodaje i klikovi u online medijima, a premalo se nastoje istražiti i utilizirati različite gratifikacije publika i različite društvene funkcije koje mediji imaju osim zabave i informiranja. Slabo su istražene i poslovno iskorištene i različite gratifikacije što ih nudi iskustvo konzumacije medija na različitim platformama.

Što možete reći o važnosti šireg društvenog, političkog i ekonomskog okruženja?

- Podatke o medijskom tržištu i navikama publika važno je smjestiti u određeni društveni, politički, ekonomski i kulturni kontekst. Analize Centra za istraživanje medija i komunikacije - CIM, da inkluzivne društvene i političke institucije omogućuju brži razvoj digitalnih medijskih tržišta, bar kada je riječ o Europskoj uniji. Prema tome, u zemljama s društvenim i političkim institucijama koje su otvorenije participaciji građana, koje imaju viši stupnj građanskih sloboda, u kojima vlast funkcionira i koje imaju uključivu i pluralističku političku kulturu i izborni proces, građani imaju veće šanse za dug život, kvalitetnije obrazovanje, veći standard, ali i bolji pristup kako digitalnim tehnologijama, tako i tradicionalnim medijima. Hrvatska je prema ovim kriterijima na europskom dnu zajedno s ostalim istočnoeuropskim zemljma te Portugalom i Grčkom. Riječ je o zemljama s nedovoljno inkluzivnim političkim i društvenim institucijama, sa slabije razvijenim digitalnim medijskim tržištem, niskim nakladama tiska, visokom koncentracijom na televizijskom tržištu. Ovim zemljama je svojstven nizak stupanj globalizacije i niska razina razmjene kulturnih proizvoda s inozemstvom. Važnost inkluzivnih političkih institucija za razvoj medijskog sektora pokazuje poželjan smjer u kreiranju hrvatskih medijskih politika i donošenju medijske strategije. (D.J.)