Objavljeno 14. prosinca, 2017.
Višestruki silovatelj s osječkog područja žalio se, nakon što je osuđen na deset godina zatvora, Ustavnom sudu. U svojoj ustavnoj tužbi i njezinoj dopuni tvrdio je da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravedno suđenje.
Također je naveo kako se sudske odluke temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer žrtva u svom iskazu nije rekla istinu, te da nalaz i mišljenje vještaka nisu kritički ocijenjeni, jer kod oštećenice nisu pronađene ozljede svojstvene silovanju. Uz to, smatrao je da mu je kazna previsoka te da mu stan nije pretražen uz svjedoka. U preostalim navodima u ustavnoj tužbi osuđenik polemizira sa stavovima sudova iznesenima u osporenim presudama u odnosu prema pojedinačno izvedenim dokazima i zaključcima koji se na njima temelje. Smatra da se osuda u konkretnom predmetu temelji na činjenici njegove prethodne osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo.
Međutim, Ustavni sud smatrao je da osuđeni silovatelj nije u pravu ni u jednom segmentu svoje tužbe.
- Prema ocjeni Ustavnog suda, a suprotno navodima podnositelja, obrazloženja osporenih odluka sadržavaju relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana. Iz obrazloženja kako prvostupanjske tako i osporene presude razvidno je da su sudovi kritički ispitali sve izvedene dokaze kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti... Navode podnositelja o tome da ga se osudilo zbog njegove prijašnje osuđivanosti Ustavni sud ne prihvaća jer je iz obrazloženja sudskih odluka razvidno da je podnositeljeva prethodna osuđivanost uzeta u obzir u dijelu odluke o kazni (pri ocjeni olakotnih i otegotnih okolnosti), a ne o njegovoj krivnji za djelo koje mu je u konkretnom postupku stavljeno na teret - navodi se, između ostaloga, u odluci Ustavnoga suda.
Podsjetimo, silovatelj je namamio žrtvu u svoj stan obećavši joj posao. To se zbilo nedugo nakon što je izišao iz zatvora u kojem je bio jer je presudom Županijskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2003. bio osuđen za višestruka silovanja na kaznu zatvora od 13 godina. Ta presuda bila mu je već treća za silovanje.
Sandra LACIĆ
NIJE POKAZAO KAJANJE, A NJEGOV DNA PRONAĐEN JE NA ŽRTVI
Kada ga je prvostupanjski sud osudio na deset godina zatvora, kao otegotna okolnost, uz višestruku osuđivanost, uzeto mu je u obzir i da je povrijedio pravo osobe na slobodan izbor seksualnog partnera, da je silovanje počinio s ciljem zadovoljenja svoje pohote te da nakon silovanja nije izrazio kajanje ni sućut sa žrtvom. Njegova je obrana ocijenjena neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje odgovornosti. Suprotno tomu, sud je svjedočenje žrtve prihvatio kao jasno, logično i vjerodostojno, jer nije imala razloga neosnovano teretiti silovatelja. Sud je naveo i da je njezin iskaz sukladan s provedenim biološkim vještačenjem, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su na žrtvi pronađeni tragovi DNA koji se podudaraju upravo s optuženikovim DNA profilom.
nepopravljiv
SILOVAO JE NAKON IZLASKA IZ ZATVORA